{"id":10189,"date":"2015-11-16T08:00:14","date_gmt":"2015-11-16T07:00:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=10189"},"modified":"2015-11-16T07:29:13","modified_gmt":"2015-11-16T06:29:13","slug":"privatni-sud","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=10189","title":{"rendered":"Privatni sudovi i mokri snovi"},"content":{"rendered":"

U jeku op\u0107eg “reformisti\u010dkog” konsenzusa u hrvatskom politi\u010dkom \u017eivotu gotovo je medijski nezamije\u0107en pro\u0161ao doga\u0111aj koji bi trebao predstavljati jedan od klju\u010dnih ishoda toliko pri\u017eeljkivanih reformi: nedavno je osnovan prvi privatni sud u Hrvatskoj. Izostanak sna\u017enijih reakcija prije svega upu\u0107uje na politi\u010dku snagu navedenog konsenzusa o sputavanom i ometanom razvoju kapitalizma na ovim prostorima.<\/strong><\/p>\n

Kako povijest opetovano dokazuje, praksa je uvijek dva koraka ispred teorije. U slu\u010daju samoprozvanih lu\u010dono\u0161a libertarijanske misli u Hrvata, taj je nesrazmjer kudikamo ve\u0107i. Dok liberterski protagonisti muku mu\u010de s abecedom najelementarnijih koncepata na kojima bi trebali o\u0161triti svoje ekspertizne kand\u017ee (pa samozvani apologet Luka Popov u tragikomi\u010dnoj tiradi<\/a> ne uspijeva ubosti ni pribli\u017enu definiciju kapitala), revni trudbenici na tvrdom terenu \u0161ire slobode. Zadnji u nizu takvih slobodarskih poduhvata osnivanje<\/a> je prvog privatnog suda u Hrvatskoj, preciznije re\u010deno Parni\u010dnog arbitra\u017enog suda (PAS). Inicijativa (moglo bi se re\u0107i: s pravom) nije nai\u0161la ni na kakve posebne reakcije budu\u0107i da je takav potez prakti\u010dki mogu\u0107 jo\u0161 od 2001., kad je donesen Zakon o arbitra\u017ei<\/a> koji izrijekom dozvoljava osnivanje takvih tijela. Prema \u010dl. 2, st. 3. tog Zakona: “‘arbitra\u017eni sud’ (izabrani sud) je nedr\u017eavni sud koji svoje ovla\u0161tenje za su\u0111enje crpi iz sporazuma stranaka”.<\/p>\n

Sukladno nadstrana\u010dkom konsenzusu o nu\u017enosti rastere\u0107enja dr\u017eavnih tijela kao i neminovnosti racionalizacije u njihovom poslovanju, zapravo za\u010du\u0111uje izostanak lauda ovakvom pothvatu. Sam osniva\u010d suda, Ivica Frani\u0107, misiju svoje institucije ozna\u010dava sljede\u0107im rije\u010dima: “Prvenstvena nam je namjera ponuditi uslugu efikasnijeg i u kona\u010dnici jeftinijeg su\u0111enja od dr\u017eavnog sustava”. Na mre\u017enoj, pak, stranici<\/a> odre\u0111enje je ne\u0161to konkretnije: “PAS je predvi\u0111en za postupanje u predmetima stranaka koje zbog vi\u0161eg stupnja vlastite dobre organiziranosti nisu u potrebi koristiti konformizam dopu\u0161ten procesnim pravilima dr\u017eavnih sudova nego te stranke tra\u017ee objektivan i nepristran ali i racionalan te brz sud koji \u0107e rije\u0161iti prijepor.” Brzina, racionalnost i neoptere\u0107enost procesnim pravilim dr\u017eavnih ustanova odaju nepogre\u0161ivi ton poduzetni\u010dkog katekizma.<\/p>\n

Dok se hrvatski liberalni i liberterski pregaoci natje\u010du u lovljenju socijalisti\u010dkih sablasti zbog kojih jo\u0161 uvijek, navodno, ne \u017eivimo u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu, osnivanje PAS-a ukazuje na dubinsku logiku neoliberalne transformacije dr\u017eave za \u010dije razumijevanje ipak treba posegnuti za sistemskom vizurom.<\/p>\n

Pojedinac protiv dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Libertarijanizam nije homogena doktrina i kao termin pokriva mnoge, \u010desto i me\u0111usobno kontradiktorne politi\u010dke koncepte. No temeljno ishodi\u0161te koje dijeli mno\u0161tvo frakcija svakako je minimaliziranje dr\u017eavne uloge u organizaciji dru\u0161tva, odnosno razumijevanje dr\u017eave kao no\u0107obdije (tzv. night-watchman state<\/em>) gdje su jedine legitimne dr\u017eavne institucije vojska, policija i sudstvo. Korak dalje u anti-etatizmu oti\u0161li su tzv. anarhokapitalisti, osporavaju\u0107i dr\u017eavi ikakav legitimitet, uklju\u010duju\u0107i i u podru\u010djima triju navedenih djelatnosti. Prema njima \u010dak i taj minimalni moment dr\u017eavne prisutnosti naru\u0161ava dispoziciju pojedinca da sam racionalno odlu\u010duje o vlastitim odabirima. Dosljedno tome, \u010dak i funkcije za\u0161tite tjelesnog integriteta, za\u0161tite prava vlasni\u0161tva ili pravne sigurnosti bolje je prepustiti tr\u017ei\u0161tu jer \u0107e pojedinac-poduzetnik koji nudi takve usluge, motiviran da postigne \u0161to ve\u0107i profit, pru\u017eati bolju uslugu nego \u0161to to mogu inertne dr\u017eavne institucije. Dok je fenomen privatnih vojski ili zatvorsko-industrijskog kompleksa zadobio primjerenu pa\u017enju<\/a>, me\u0111u ostalim i zato jer su katastrofalne posljedice\u00a0razvidne u svim segmentima socijalne reprodukcije, autsorsanje<\/em>\u00a0sudske vlasti elegantno se provla\u010di mimo eti\u010dkih alarma civilnog dru\u0161tva.<\/p>\n

Kako je, me\u0111u ostalima, pokazao David Harvey 1<\/a><\/sup>\u00a0, da bi neki politi\u010dki projekt dobio punu legitimaciju, naju\u010dinkovitije je njegove klju\u010dne momente naturalizirati, prevesti ih u intuitivne kategorije kojima se nitko “razuman” ne mo\u017ee protiviti. Neoliberalizam je tako individualne slobode, slobodu raspolaganja vlastitim tijelom i vlasni\u0161tvom pretvorio u predpoliti\u010dke kategorije, odnosno po\u010dela oko kojih se nikakva racionalna rasprava ne mo\u017ee ni pokrenuti. Paralelno s depolitizacijom individualnih dispozicija, radikalna novina koju neoliberalni obrat donosi je i uvo\u0111enje ekonomisti\u010dke racionalnosti \u2013 konkretno cost-benefit<\/em> analize i teorije racionalnog izbora\u2013 u politi\u010dki diskurs. Prema tim koncepcijama svako djelovanje u javnoj domeni procjenjivo je iz perspektive utro\u0161ka sredstava, a ishodi\u0161na instanca svakog djelovanja je racionalni pojedinac koji u svakoj situaciji odmjerava dobitke i tro\u0161kove svog anga\u017emana.<\/p>\n

Sve je podlo\u017eno pregovorima<\/strong><\/p>\n

Dok se u prethodnom periodu javno dobro artikuliralo na razme\u0111i politi\u010dkih promi\u0161ljanja i strate\u0161kih odluka odre\u0111enog politi\u010dkog programa, od 1970-ih nadalje raste tendencija depolitizacije tih segmenata javne sfere. Na razini materijalizacije takve politike radi se o komodifikaciji, odnosno pretvaranju javnih dobara i servisa u robu i prepu\u0161tanju tobo\u017ee niveliraju\u0107oj snazi tr\u017ei\u0161ta, koje \u0107e uspostaviti najprecizniji mogu\u0107i balans izme\u0111u ponude i potra\u017enje bilo kakvih dobara. U takvoj vizuri, zainteresirane stranke, posve\u0107ene maksimaliziranju svojeg profita, mogu bolje od bilo kakve centralne vlasti isposlovati model razmjene dobara i usluga, neovisno radi li se pritom o razmjeni jabuka, medicinskih usluga, ili pravosudne ekspertize.<\/p>\n

Imaju\u0107i to na umu, programatski okvir koji prezentira PAS zadobiva ne\u0161to jasnije konture. Na temelju odredbe iz \u010dl. 3. st. 1. Zakona o arbitra\u017ei “Stranke mogu ugovoriti doma\u0107u arbitra\u017eu za rje\u0161avanje sporova o pravima kojima mogu slobodno raspolagati” i preciznijeg odre\u0111enja iz \u010dl. 6. st.1. “Ugovor o arbitra\u017ei je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitra\u017ei sve ili odre\u0111ene sporove koji su me\u0111u njima nastali ili bi mogli nastati iz odre\u0111enog pravnog odnosa, ugovornog ili izvan-ugovornog”, o\u010dito je da je reguliranje pravnog odnosa prepu\u0161teno sporazumu stranaka. Iz toga slijedi da je domena regulacije u pravnim odnosima \u2013 tradicionalno djelokrug sudske vlasti \u2013 zna\u010dajnim dijelom prepu\u0161tena privatnoj inicijativi; \u0161tovi\u0161e, dono\u0161enjem ovog zakona dr\u017eava kao zakonodavac fakti\u010dki dragovoljno odustaje od svoje nadle\u017enosti u situacijama kad se ostvare propisani uvjeti za individualnu inicijativu.<\/p>\n

Korak naprijed u realizaciji tih potencijala daje i sam PAS, uvo\u0111enjem opcije arbitra\u017ene klauzule kojom “je strankama omogu\u0107eno da same urede Procesna pravila u smislu na\u010dina postupanja Suda, dostave, eventualnog sastava arbitra\u017enog vije\u0107a, mogu\u0107nosti priziva i u kojim sporovima, ro\u010di\u0161tima i njihovu broju, rokovima itd., no niti jedna odredba ne smije biti takvog karaktera da bi bila ugro\u017eena jednakost stranaka pred Sudom”. Dakle, osim finalne ograde s gotovo metafizi\u010dkim prizvukom o (apstraktnoj) jednakosti pred sudom, sve druge dispozicije u principu su pregovorive izme\u0111u racionalnih pojedinaca koji nastupaju u dobroj vjeri.<\/p>\n

Cini\u010dno gledaju\u0107i, ako je mantra o efikasnijoj i jeftinijoj dr\u017eavi stvar op\u0107eg konsenzusa svih pretendenata na vlast u Republici Hrvatskoj (pa, kako vidimo, i krucijalni takti\u010dki zalog aktualnih pregrupiranja na politi\u010dkoj sceni), inicijativu gospodina Frani\u0107a mo\u017eemo promatrati samo kao proro\u010dki dalekovidnu. Dok teorijske nevje\u017ee naklapaju o reliktima socijalisti\u010dkih ideja i praksi, budu\u0107nosti okrenut pregaoc nadma\u0161uje i vru\u0107e snove anarhokapitalista, uvode\u0107i po slovu zakona institut koji obesmi\u0161ljuje same osnove dr\u017eave kao javnog servisa.<\/p>\n

  1. Kratka povijest neoliberalizma, Zagreb, VBZ, 2014.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Kako povijest opetovano dokazuje, praksa je uvijek dva koraka ispred teorije. U slu\u010daju samoprozvanih lu\u010dono\u0161a libertarijanske misli u Hrvata, taj je nesrazmjer kudikamo ve\u0107i…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":10193,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[110],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[134],"class_list":["post-10189","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-drzava","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10189","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10189"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10189\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10196,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10189\/revisions\/10196"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10193"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10189"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10189"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10189"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10189"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10189"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10189"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10189"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}