{"id":10171,"date":"2015-11-13T08:00:29","date_gmt":"2015-11-13T07:00:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=10171"},"modified":"2015-11-12T23:11:05","modified_gmt":"2015-11-12T22:11:05","slug":"strategija-citanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=10171","title":{"rendered":"Strategija poticanja \u010ditanja kao pokazna vje\u017eba"},"content":{"rendered":"

Nacionalna strategija poticanja \u010ditanja kojom je hrvatsko Ministarstvo kulture najavilo svoj protekli mandat neslavno je propala kao operativni dokument. Iz tragova koji su ostali iza procesa izrade primarno se razaznaju uvjeti reprodukcije lokalnog akademsko-kulturnog establi\u0161menta i strukturno zanemarivanje \u0161ire kulturno-obrazovne dinamike.<\/strong><\/p>\n

Posljednji javno zna\u010dajan dokument iz kabineta Ministarstva kulture u sazivu prethodne Vlade potpisan je 2. studenog, tek nekoliko dana prije izbora. Isti\u010demo ga kao ovjeru prevladavaju\u0107eg trenda doma\u0107e kulturne politike i jedini njezin strate\u0161ki “zalog za budu\u0107nost” u kojemu je odmah jasno da Hrvatska mo\u017ee, ako je pameti i volje, dobro rasti kroz kulturu, odnosno kulturne industrije. Sedmero ministara u Vladi (Pusi\u0107, Lorencin, Maras, Gr\u010di\u0107, Vrdoljak, Mornar i \u0160ipu\u0161) potpisalo je “Izjavu o namjeri poticanja razvoja kreativnih i kulturnih industrija u Republici Hrvatskoj”, u kojoj potvr\u0111uju svoju suglasnost da su “kulturni i kreativni sektori izvor inovativnih ideja koje mogu biti pretvorene u proizvode i usluge za stvaranje rasta i radnih mjesta, te da je nu\u017eno osna\u017eiti sektor kreativnih i kulturnih industrija s ciljem da se Republika Hrvatska u sklopu Europske unije pretvori u pametno, odr\u017eivo i uklju\u010divo gospodarstvo s visokom stopom zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije.”<\/p>\n

Ministar kulture Berislav \u0160ipu\u0161 zaokru\u017eio je tako svoj kratak mandat urednom formom “Izjave o namjeri”, shva\u0107aju\u0107i pro futuro<\/em> da je strate\u0161ko ufanje u neometan rad neoliberalnih postamenata kulture i\/ili kreativnih industrija jedini dio konsenzualno \u017eu\u0111enog “optimizma” doma\u0107e kulture, kra\u0107e: jedina politi\u010dka pragma lukrativnog potencijala i imid\u017ea. Da dokument nije praznog karaktera, nagla\u0161ava se u njegovoj posljednoj to\u010dki gdje stoji da \u0107e supotpisnici “\u0161to hitnije (najkasnije do kraja 2015.) oformiti radno me\u0111uresorno vije\u0107e koje \u0107e izraditi smjernice, operativne programe i mjere poticanja razvoja kreativnih i kulturnih industrija u Hrvatskoj, u skladu s europskim dokumentima Strategije Europa 2020.”<\/p>\n

Polazna porazna statistika<\/strong><\/p>\n

Ne bismo se, naravno, uop\u0107e zaustavljali citiranjem umornog eurobirokratskog \u017eanra, ne bismo ga niti spominjali \u2013 makar kao znak upadljivog diskursnog come-backa<\/em> u predpristupne godine doma\u0107eg bogobojaznog o\u010du\u0111enja EU fondovima i EU politikama \u2013 da nas taj posljednji javni dokument Ministarstva kulture fatalno ne podsje\u0107a na proma\u0161aj prve, najja\u010de isticane strate\u0161ke inicijative istog Ministarstva. Ministrica kulture Andrea Zlatar Violi\u0107 (od prosinca 2011. do o\u017eujka 2015.) zapo\u010dela je mandat uz sintagmatsku pomo\u0107 “kulture dostupne svima” kao pokaza socijalno ba\u017edarene politike odozdo. Ta je protopoliti\u010dka figura do\u017eivjela, kao \u0161to je poznato, potpuni krah demonstriraju\u0107i svoju tragikomi\u010dnu suprotnost na razli\u010ditim, neslu\u0107enim razinama. Mjesto, me\u0111utim, na kojemu je ideja inkluzivnosti kulture na programatskoj razini dotakla doma\u0107i kulturni realitet sistema, nalazilo se u procesu dono\u0161enja Nacionalne strategije poticanja \u010ditanja, koji je iniciralo Ministarstvo kulture za vrijeme ministrice Zlatar Violi\u0107. Pri tome nam je “Strategija” zanimljiva kao javno-medijski proces i posljedi\u010dni dokaz naravi i navika doma\u0107eg kulturno-znanstvenog\u00a0 establi\u0161menta, i ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n

Strategija poticanja \u010ditanja nije usvojena kao nacionalni dokument, niti ga je nasljednik ministrice Zlatar Violi\u0107 spominjao kao relevantnost, pa se smatra da je “propala”. Ne ulaze\u0107i u aspekte takve “propasti”, logiku povjerenja u ozbiljenje strate\u0161kog dokumenta ili preciznije horizonte o\u010dekivanja strate\u0161kog planiranja, vidimo tek \u010dinjenice uspostavljanja procesa, a zatim i problemsku strukturu dokumenta.<\/p>\n

Povjerenstvo za nacrt strategije “poticanja \u010ditanja” na nacionalnoj razini formirano je u velja\u010di 2014. godine kao \u0161iroka platforma s \u010dak 30 \u010dlanova, \u0161to je bio doga\u0111aj iznimne medijske pa\u017enje, uz kadrove opu\u0161tenih trenutaka sastanka \u010dlanova i njihove umjereno skepti\u010dne izjave stru\u010dne spremnosti za posao vrijedan dru\u0161tvene pa\u017enje i odgovornosti.<\/p>\n

Kultura \u010ditanja je u Hrvatskoj slaba, \u010ditanje je nestalo iz javne sfere, u suvremenoj Hrvatskoj “s \u010ditanjem” ima problema. Zajednica nakladnika i knji\u017eara i udruga Knji\u017eni blok, Ministarstvo kulture i Hrvatska gospodarska komora organizirali su zato 2014. godine istra\u017eivanje koje je provela Agencija za istra\u017eivanje tr\u017ei\u0161ta GFK, a prema kojemu 47% hrvatskih gra\u0111ana starijih od 15 godina u godinu dana nije pro\u010ditalo niti jednu knjigu, a 36% populacije od 15 do 24 godina uop\u0107e ne \u010dita knjige. Oni koji \u010ditaju, naj\u010de\u0161\u0107e ih posu\u0111uju u knji\u017enici (55%) ili kod prijatelja ili rodbine (45%); dok je tek 23% gra\u0111ana u tri mjeseca kupilo jednu knjigu. Uz to, znanstveno Istra\u017eivanje informacijskih potreba i \u010ditateljskih interesa gra\u0111ana RH u okviru istoimenog znanstvenog projekta Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru provedeno od 2009-2011. godine je pokazalo da 38% u\u010denika 7. i 8. razreda osnovne \u0161kole \u010dita “samo kad mora i ono \u0161to mora”, a da se svaki deseti roditelj ravna mi\u0161ljenjem knji\u017eni\u010dara o tome \u0161to bi “bilo dobro \u010ditati djetetu mla\u0111e dobi”, pri \u010demu tek 35% roditelja ne misli da treba uop\u0107e pitati knji\u017eni\u010dara za savjet.<\/p>\n

Povr\u0161no “\u010ditanje” pozicija aktera<\/b><\/p>\n

Uglavnom, platforma 30 profesionalaca, okupljenih u \u0161est radnih grupa pri Ministarstvu kulture (Odgoj i obrazovanje: pred\u0161kola i \u0161kola, institucije i knji\u017enice, nakladnici, hrvatski autori i E-knjiga) okupilo se uz prepostavke lo\u0161e statistike. Zada\u0107a tog Povjerenstva, naime “promicanje kulture \u010ditanja i poticanja navike \u010ditanja, izrada posebnog akcijskog plana za odgajanje i animiranje \u010ditatelja najranije dobi, osmi\u0161ljavanje posebnih mjera koje uklju\u010duju brigu za hrvatsku knji\u017eevnost i autore, stvaranje pretpostavki i mjera za osposobljavanje za kriti\u010dko \u010ditanje knji\u017eevnih i neknji\u017eevnih tekstovas ciljevima evaluacije primijenjenih programa poticanja \u010ditanja i trajnog pra\u0107enja kulture \u010ditanja u RH”, sugerira vrstu inkluzivnosti, u popularno-doma\u0107em klju\u010du \u00a0“svih aktera kulture” uklju\u010denih u proizvodnju i \u00a0distribuciju doma\u0107e knjige kao ultimativnom dokazu porasta kulture \u010ditanja. Ali, kratko re\u010deno, “Nacionalna strategija za poticanje \u010ditanja” uru\u0161ava se u idejnom smislu onoga trena kad sve svoje strukturne elemente ili “aktere scene” definira na egalitarnoj liniji, uz princip “evaluacija, mjera i prepostavki” koje se kao akademska i\/ili profesionalna metoda nudi donjem registru ili “slabom subjektu” \u010ditatelja isklju\u010divom logikom proizvodnje potreba (kroz medijski, zabavni, alternativno edukativni sadr\u017eaj) i distribucije (prete\u017eno) tradicionalne \u010ditateljske forme.<\/p>\n

Dokument “Strategije” zato uop\u0107e nije odmakao od natuknica na\u010dela i ciljeva Povjerenstva za njegovu izradu. Sastoji se, u kona\u010dnici, od svega tridesetak stranica mlakog birokratskog \u017eargona. S tabli\u010dnim prikazima “snaga i slabosti”, uz popis mjera primjene, gdje su omiljene natuknice “zada\u0107a strategije” o\u010dekivano diskurzivno stro\u017ee postavljene. Osnovna je zamjerka, dakle, ve\u0107 u logici naj\u0161ire postavljene “sinergije doma\u0107ih stru\u010dnjaka” koja ne percipira da se razvoj kulture \u010ditanja mo\u017ee odvijati na simultanim razinama, ali se korijen problema ne mo\u017ee jednako tako rje\u0161avati.<\/p>\n

U tom je smislu velika \u0161teta \u0161to najbolji dijelovi dokumenta “Strategije” nisu prepoznati kao vitalni, rekli bismo \u2013 razvojni. Izdvajamo, primjerice, tri klju\u010dna momenta koji u dokumentu upadljivo sugeriraju\u00a0 strate\u0161ke prioritete.<\/p>\n

Prvo, podaci PISA istra\u017eivanja kojima se procjenjuju postignu\u0107a 15-godi\u0161njaka u \u010ditala\u010dkoj pismenosti, gdje se vidi da je \u010ditala\u010dka pismenost djece u srednjoj \u0161koli 2012. godine bila ispod osnovne razine; a da njezina vi\u0161a razina odnosno “kompetencija u \u010ditala\u010dkoj pismenosti” iznosi svega 18,6%. Ili podaci PRLS istra\u017eivanja koje procjenjuje \u010ditateljske kompetencije 10-godi\u0161njaka u Hrvatskoj iz 2011. godine, gdje je Hrvatska na posljednjem mjestu od 57 dr\u017eava uklju\u010denih u istra\u017eivanje, po \u010demu ima najve\u0107i postotak djece koja uop\u0107e ne vole \u010ditati.<\/p>\n

Drugo, podatak koji su 2014. godine prikupili Ministartsvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS-a), Ministarstvo kulture (MK) i Nacionalna sveu\u010dili\u0161na knji\u017enica (NSK), po kojemu se u RH provodi respektabilan broj razli\u010ditih programa poticanja \u010ditanja, organiziran i provo\u0111en u lokalnim i \u0161kolskim knji\u017enicama. O karakteru tih programa, njihovim slabostima i kvalitetama ni\u0161ta, na\u017ealost, ne saznajemo u dokumentu “Strategije”, iako je logika postoje\u0107eg asortimana “poticajnih programa” kulture \u010ditanja sigurna startna osnova.<\/p>\n

Tre\u0107e, prema podacima NSK-e pokrivenost mre\u017ee narodnih knji\u017enica osigurana je za 80% stanovnika RH, \u0161to zna\u010di da za \u010ditavih 20% stanovnika nema osigurane pretpostavke za bildung kulture \u010ditanja, ako se oslonimo barem na tradicionalne medije poput knjige.<\/p>\n

Kreativno dru\u017eenje<\/b><\/p>\n

Autori “Nacionalne strategije za poticanje \u010ditanja” odlu\u010dili su se, unato\u010d dinamici vi\u0161emedijskih platformi i pripadne nu\u017enosti promjene perspektive, za temeljit razvoj tradiconalnih oblika (kulture) \u010ditanja. U tako postavljenom obzoru smisleno je onda raditi na njezi i razvoju \u010ditateljskih navika ve\u0107 u najmla\u0111oj, vrti\u0107koj, zatim \u0161kolskoj i srednje\u0161kolskoj dobi. Za taj bi pothvat bio nu\u017ean strukturno-problemski odnos MZOS-a i MK-a, ali je najprije neophodna kurikularma reforma odgoja i obrazovanja hrvatskog jezika i knji\u017eevnosti, s naglaskom na reformu njezina lektirnog dijela.<\/p>\n

Ta op\u0107a, traumatska mjesta doma\u0107eg \u0161kolskog sistema uvi\u0111aju, naravno, autori “Strategije”. Razlika je, ipak, \u0161to njihova mjera “ranog i \u0161kolskog” razvoja kulture \u010ditanja u dokumentu ima jednako pau\u0161alno-strate\u0161ko mjesto kao i “sustavno ulaganje u pisce i ilustratore”, “medijska vidljivost doma\u0107ih autora”, “sezibilizacija medija za va\u017enost \u010ditanja”, “nedostatak financijske potpore autorima”, “nedostatak potpore medija u obliku knji\u017eevnih prikaza i kritika”, “nedostatak knji\u017earske i distribucijske prakse”, ili “javna vidljivost programa knji\u017enica”. Pravo je pitanje, koje uspje\u0161no postavlja “Nacionalna strategija poticanja \u010ditanja”, onda vrlo jednostavno: tko su zainteresirani akteri u razvojnim izazovima kulture \u010ditanja? Jesu li to (primarno, ako ne i zaklju\u010dno?) najmla\u0111i (vrti\u0107, osnovna \u0161kola, srednja \u0161kola) \u010ditatelji u mijeni tehnolo\u0161kog trenutka i aktualnom represivno-obrazovnom tretmanu knji\u017eevnosti i umjetni\u010dkih disciplina u \u0161kolama; jesu li to (primarno i zaklju\u010dno) oni najranjiviji gra\u0111ani \u010ditetalji kojima je knji\u017enica nedostupna?\u00a0 Jesu li to, primarno i zaklju\u010dno, svi \u010ditatelji, a ne nu\u017eno kupci knjiga? \u010citatelji neskloni sajmenoj zabavi i klupskom stand-up<\/em> “komi\u010dkom \u010ditanju”?<\/p>\n

Autori “Strategije” nedvosmisleno pokazuju da, primjerice, uop\u0107e ne vode ra\u010duna o dijakroniji ili hodogramu “razvojnih izazova” poticanja \u010ditanja kao dru\u0161tvene kategorije kvalitetnog, gra\u0111anskog stila. Sve se, u le\u017eernosti pripremne faze dokumenta kojoj slijedi znanstveno-akademski tretman u formi ve\u0107eg nacionalnog projekta, mo\u017ee rije\u0161iti “me\u0111usektorskom suradnjom” i novom “radnom skupinom” za nadzor prethodne.<\/p>\n

I nije, naime, poanta u “propasti” ove “Strategije” kao (stilski, strukturno, idejno) proma\u0161ene inicijative reprezentativne kulturne politike, nego u matrici strukturne auto-reprodukcije kulturnog i akademskog establi\u0161menta uz sveprisutnost profesionalca koji na ovaj ili onaj na\u010din \u017eive od knjige, i koji su i ovu priliku iskoristili da se njihov status ili polo\u017eaj na tr\u017ei\u0161tu rada digne na razinu jednaku stvaranju osnovne navike \u010ditanja. Jalov strate\u0161ki dokument nije, za po\u010detak, nai\u0161ao na politi\u010dku volju za njegovu realizaciju pa je mrtvoro\u0111en. I kao takav nesretnik, u okrilju profesionalaca sklonijima medijskoj slici “problema s \u010ditanjem” nego rudarskom radu na po\u010decima kvalitetne pismenosti od najranije do najstarije dobi; dokument “Strategije” poslu\u017eio \u00a0je kao pokazna vje\u017eba nekonfliktnog me\u0111uresornog dru\u017eenja naj\u0161ire shva\u0107enog polja doma\u0107e kulture. Od svakog strate\u0161kog balona kulturne politike nastaje, naposljetku, barem jedan znanstveni rad. Jednom kolektivno “bolje \u010ditamo”, sljede\u0107i put “vi\u0161e proizvodimo”, va\u017eno je da smo kreativno zadovoljni.<\/p>\n

Status doma\u0107e kulture kao proizvodne jednosmjerne trake ima, vidi se, uzlazan rast.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Posljednji javno zna\u010dajan dokument iz kabineta Ministarstva kulture u sazivu prethodne Vlade potpisan je 2. studenog, tek nekoliko dana prije izbora. Isti\u010demo ga kao ovjeru prevladavaju\u0107eg trenda…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":1412,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[74,63],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-10171","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-kultura","tag-obrazovanje","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10171","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10171"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10171\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10178,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10171\/revisions\/10178"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1412"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10171"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10171"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10171"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10171"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10171"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10171"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10171"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}