Politi\u010dka pozicija hrvatskog stanovni\u0161tva u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini vjerno demonstrira nefunkcionalnosti tog me\u0111unarodnog poluprotektorata. Neuspjeh “gra\u0111anskog” rje\u0161enja “hrvatskog pitanja” dodatno je zacementirao podjelu na zone utjecaja etni\u010dkih elita. Da bismo poku\u0161ali predo\u010diti druk\u010dije modele “rje\u0161enja” van optike etni\u010dko\/gra\u0111ansko valja se vratiti nekih 150 godina unazad i razmotriti kako se to pitanje op\u0107e pojavilo.<\/b><\/p>\n
Nakon izbora u Bosni i Hercegovini 2014. godine i gotovo plebiscitarne podr\u0161ke ve\u0107ine hrvatskog stanovni\u0161tva HDZ-u BiH Dragana \u010covi\u0107a, postalo je jasno da je poku\u0161aj SDP-a BiH da izabiranjem hrvatskog \u010dlana predsjedni\u0161tva bo\u0161nja\u010dkim glasovima i koaliranjem sa minornim hrvatskim partijama stvori “gra\u0111ansko dru\u0161tvo”, do\u017eivio potpuni debakl. Postignuto je, zapravo, suprotno. Hrvatska etni\u010dka zajednica sa homogenizirala na na\u010din da je sve poluge vlasti koje pripadaju Hrvatima predala u ruke kadrovima HDZ-a, \u0161to bi, uz dogovor sa bo\u0161nja\u010dkim partijama, moglo voditi kona\u010dnoj podjeli zona utjecaja bo\u0161nja\u010dke i hrvatske vladaju\u0107e elite u BiH. Da bi se shvatilo kako je do toga do\u0161lo, potrebno je objasniti zbog \u010dega su stvari u BiH, kada je u pitanju odnos Hrvata-katolika i Bo\u0161njaka-muslimana, dospjele do ta\u010dke potpunog razdvajanja.<\/p>\n
Istorijat hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH duboko je povezan sa devetnaestovjekovnim pokretima nacionalne izgradnje, ilirstvom, jugoslovenstvom i prava\u0161tvom, \u010diji su ideolo\u0161ki centri bili smje\u0161teni u susjednoj Hrvatskoj (Austro-Ugarskoj monarhiji u \u0161irem smislu) i, ako izuzmemo prava\u0161tvo<\/a>, u potpunosti vezani za Rimokatoli\u010dku crkvu. Kao \u0161to su bilje\u017eili savremeni rimokatoli\u010dki, lai\u010dki i sve\u0107eni\u010dki autori, radi se o razdoblju u kojem, unato\u010d \u010dinjenici da se srednjovjekovna i osmanska Bosna \u0161irila i na hrvatske etni\u010dke krajeve, svijest<\/a> o pripadnosti hrvatskom narodu, sa rijetkim izuzecima (naseljavanje “Hrva\u0107ana” u \u0161oka\u010dke krajeve), nije postojala kod bosanskog katoli\u010dkog stanovni\u0161tva.\u00a0Tako je i hrvatski povjesni\u010dar bosanskog srednjovjekovlja Vjekoslav Klaji\u0107 1878. donio politi\u010dku ocjenu po kojoj stanovni\u0161tvo Bosne pripada hrvatskom plemenu “ali se ono dodu\u0161e malo \u010duje, jer je narodna svijest u narodu zamrla” (Klai\u0107 nije naveo gdje, kada i pod kojim uslovima je ova svijest zamrla).<\/p>\n Kako je istakla Mirjana Gross<\/a>, rimokatoli\u010dko stanovni\u0161tvo austrougarsku okupaciju BiH do\u010dekuje “na razini selja\u010dkog dru\u0161tva s minimalnim brojem malih obrtnika i trgovaca, a bez vlastite inteligencije”, ako se izuzmu franjevci Provincije Bosne Srebrene. To \u0107e se uskoro promijeniti austrougarskom uspostavom petrova\u010dke crkvene hijerarhije, te \u0107e se “izme\u0111u te dvije sve\u0107eni\u010dke grupe razvijati polagano i te\u0161ko hrvatsko gra\u0111anstvo, a nosilac nacionalne ideje postat \u0107e s vremenom hrvatska inteligencija, koja se nu\u017eno poveziva s franjevcima”, budu\u0107i da su joj “samo oni mogli\u2026 osigurati odaziv seoskog stanovni\u0161tva”.<\/p>\n Austrougarski “visoki predstavnik”<\/b><\/p>\n Radilo se o katoli\u010dkom obliku tzv. “doomsday” nacionalizma, odnosno kreiranja nacionalnog identiteta na vjerskim osnovama, a koji je je zastao negdje na pola puta odmaka od osmanske “federacije teokratija” prema konceptu ustavne nadkonfesionalne nacije. Ovo se prije svega ogledalo u sve izra\u017eenijoj prava\u0161koj propagandi prema bosanskohercegova\u010dkim muslimanima kao “naj\u010distokrvnijim Hrvatima”, a koja je zbog protivljenja agrarnoj reformi za sebe pridobila i istaknute li\u010dnosti iz bosansko-muslimanskog begovata (Osman Nuri Had\u017ei\u0107, Safvet beg Ba\u0161agi\u0107, Ademaga Me\u0161i\u0107), prema istorijskim uvidima Ante Star\u010devi\u0107a, pripadnike “naj\u010distijeg plemstva hervatske kervi”.<\/p>\n Re\u017eim austrougarskog “visokog predstavnika” Benjamina Kalaya, u svojim bezuspje\u0161nim nastojanjma kreiranja vi\u0161ekonfesionane bo\u0161nja\u010dke nacije, isprva nije blagnakono gledao na bilo kakvu manifestaciju hrvatstva, ali je na kraju 1899. godine popustio, te se u Sarajevu i Mostaru otvaraju hrvatska kulturno-umjetni\u010dka dru\u0161tva i dozvoljava se slobodna upotreba hrvatskog imena.\u00a0Kalayeva misija kreiranja jedinstvene bo\u0161nja\u010dke nacije nije uspjela, budu\u0107i da su je elite svih etno-konfesionalnih zajednica u BiH do\u017eivljavali kao spolja oktroiranu. Shvataju\u0107i da je hrvatska nacionalna svijest me\u0111u bosanskim katolicima slabo razvijena, bio je stekao uvjerenje da \u0107e katolici prihvatiti nacionalnu ideju bo\u0161nja\u0161tva, a na isti zaklju\u010dak ga je upu\u0107ivala nerazvijenost nacionalne svijest kod Muslimana, budu\u0107i da su islamska vjera i turska dr\u017eavna ideja predstavljali zid koji je spre\u010davao prodor srpske i hrvatske ideje u njihove redove. Ispostavilo se da je islamska ulema sam koncept nacije do\u017eivljavala kao ne\u0161to zapadnja\u010dko, te je Kalayev projekat do\u017eivio potpuni fijasko<\/a>.<\/p>\n Hrvatski prava\u0161ki krugovi koji su insistirali na bratstvu Hrvata rimokatoli\u010dke i islamske konfesije te vodili \u017eestoku protusrpsku politiku, nisu nailazili na odu\u0161evljenje u redovima visokog katoli\u010dkog klera. Tako je sarajevski nadbiskup Josip Stadler o\u0161to protestovao protiv tendencije “da se katoli\u010danstvo u Bosni dade tako lako od hrvatstva odvojiti i obratno”, pitaju\u0107i se dodatno: “Zar ne kazuju bra\u0107a muhamedanci da su Turci, bra\u0107a hri\u0161\u0107ani da su Srbi, a mi katolici da smo Hrvati?”<\/p>\n Raspad Jugoslavije, raspad BiH<\/strong><\/p>\n Da formiranje dvokonfesionalne hrvatske nacije nije imalo potrebne preduslove da za\u017eivi dokumentovala je u svojoj studiji “Muslimani i hrvatski nacionalizam 1941. \u2013 1945.” Nada Kisi\u0107 Kolanovi\u0107, objasniv\u0161i da muslimansko-hrvatska elita od Ademage Me\u0161i\u0107a i D\u017eaferbega Kulenovi\u0107a do kasnijih usta\u0161kih ministara Mehmeda Alajbegovi\u0107a, Hakije Had\u017ei\u0107a, Osmana Kulenovi\u0107a, Mehe Mehi\u010di\u0107a i Hilmije Be\u0161lagi\u0107a, nije ve\u0107ini bosansko-muslimanskog naroda uspjela nametnuti hrvatsko nacionalno sje\u0107anje, budu\u0107i da mu se, kao ne\u010demu izvorno katoli\u010dkom i uop\u0161te zapadnja\u010dkom, protivila<\/a> muslimanska ulema, a i dio svjetovne elite, koja je u Drugom svjetskom ratu najprije skriveno, a zatim i otvoreno radila<\/a> na izdvajanju BiH iz NDH.<\/p>\n Tako je svaki od “doomsday” nacionalizama oti\u0161ao svojim kolosijekom, \u0161to je 1943. priznao i ZAVNOBiH, proglasiv\u0161i da je federalna BiH i srpska i hrvatska i muslimanska, dakle i dr\u017eava hrvatskog naroda. Time je utvr\u0111eno da Srbi i Hrvati, kao i muslimani, koji 1960-tih godina dobijaju status jednakopravne etni\u010dke zajednice kao muslimani sa velikim “M”, kao zasebne etnokonfesionane subnacionane grupe konstitui\u0161u Bosnu i Hercegovinu kao svoju zajedni\u010dku dr\u017eavu i time postaju njeni “konstitutivni narodi”, oni koji su svoj suverenitet “doomsday” nacija prenijeli na jednu od federalnih jugoslovenskih republika. Prema tome, Bosna i Hercegovina disoluciju SFRJ Jugoslavije nije do\u010dekala sa jedinstvenim demosom \u2013 bh. narodom \u2013 ve\u0107 narodima, te unato\u010d socijalisti\u010dkom naslje\u0111u bratstva i jedinstva, zasnovanom na revolucionarnoj klasnoj borbi, nije formirala elite<\/a>\u00a0“spremne povesti i sprovesti nacionalni pokret koji bi na dru\u0161tvenoj razini doveo do rekonstitucije prevladavaju\u0107eg \u2018etno-nacionalnog\u2019 vida identifikacije u \u2018nacionalno-dr\u017eavno-gra\u0111anski\u2019.”<\/p>\n Disolucija jugoslovenske federacije je ozna\u010dila i disoluciju Bosne i Hercegovine i izbijanje gra\u0111anskog rata, dodatno potpirivanog iz Srbije i Hrvatske, u kojem je svaka od narodnja\u010dkih partija koje su trijumfovale na prvim vi\u0161estrana\u010dkim izborima 1990. godine iza\u0161la sa maksimalisi\u010dkim zahtjevima. Srpska demokratska stranka je zahtijevala preustroj BiH na federaciju etni\u010dkih oblasti, odnosno ostanak u zajednici sa Srbijom i Crnom Gorom. Hrvatska demokratska zajednica je podr\u017eavala nezavisnost sa zahtjevom stvaranja etno-konfesionalnih autonomnih jedinica, od koji bi hrvatska trebala zauzimati vi\u0161e od tre\u0107ine dr\u017eavne teritorije, dok je Stranka demokratske akcije nastupila sa programom gra\u0111anske, unitarne dr\u017eave sa sistemom jedan \u010dovjek \u2013 jedan glas, koji bi ve\u0107inskim Muslimanima omogu\u0107io dominaciju nad ostala dva naroda. Prvobitni muslimansko-hrvatski pakt se, u daljnjem razvoju ratnih doga\u0111aj, raspao 1993. godine i rezultirao narednom fazom gra\u0111anskog rata, u kojoj je u me\u0111unarodno priznatoj BiH pored Republike Srpske progla\u0161ena jo\u0161 jedna etnokonfesionalna tvorevina \u2013 Hrvatska republika Herceg-Bosna. U isto vrijeme dolazi do kona\u010dnog, ovaj puta uspje\u0161nog, konstituiranja<\/a> bosanskih muslimana u bo\u0161nja\u010dku naciju, \u0161to je kona\u010dno stavilo ta\u010dku na romanti\u010darski zanos odre\u0111enih hrvatskih radikalno desnih krugova o obnovi Hrvatske do Drine.<\/p>\n Neuspje\u0161ni “gra\u0111anski” projekt<\/strong><\/p>\n Kona\u010dno, Washingtonski sporazum iz 1994. godine, iniciran od strane Amerikanaca, okon\u010dava hrvatsko-bo\u0161nja\u010dki sukob i teritorije pod kontrolom Hrvatskog vije\u0107a obrane i Armije BiH ujedinjuje u Federaciju BiH. Budu\u0107i da sistem “jedan \u010dovjek \u2013 jedan glas” zbog trostruko ve\u0107e brojnosti Bo\u0161njaka od Hrvata privilegira jedne, u Ustav FBiH je ugra\u0111eno vi\u0161e konsocijacijskih mehanizama. Glavni od njih je bio gornji dom Federalnog parlamenta, odnosno Dom naroda, koji je prvobitno brojao 60 \u010dlanova \u2013 30 Bo\u0161njaka i 30 Hrvata. Nakon sklapanja Dejtonskg mirovnog sporazuma 1995. godine, nastaje nova decentralizirana, dvoentitetska BiH, kao protektorat me\u0111unarodne zajednice, a kojom de facto<\/em> upravlja visoki predstavnik sa monarhijskim ovlastima izmjene ustava, dono\u0161enja zakona, uspostavljanja i ukidanja institucija i smjene politi\u010dara koji, po njegovom mi\u0161ljenju, kr\u0161e mirovni sporazum.<\/p>\n