{"id":10035,"date":"2015-11-09T08:00:17","date_gmt":"2015-11-09T07:00:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=10035"},"modified":"2015-11-09T01:33:56","modified_gmt":"2015-11-09T00:33:56","slug":"slomljena-kicma-regionalnog-informiranja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=10035","title":{"rendered":"Tanjug vi\u0161e ni\u0161ta ne javlja"},"content":{"rendered":"

Paket medijskih zakona donesen u Srbiji 2014. godine odredio je budu\u0107nost ve\u0107ine srpskih medija, ali niti jednom toliko izvjesnu kao dr\u017eavnoj novinskoj agenciji Tanjug koja \u0107e do kraja novembra prestati objavljivati vijesti. Ova odluka pravdana je sloganom “privatizacija ili ga\u0161enje”, no da li su u kontekstu ostalih novinskih agencija to bile jedine opcije?<\/strong><\/p>\n

“Ovde Telegrafska agencija nove Jugoslavije… Tanjug javlja, Tanjug javlja…”, bile su rije\u010di kojima se, po prvi put oglasila novonastala agencija<\/a> koja je 31. oktobra ove godine, nakon 72 godine duge povijesti, formalno prestala postojati 1<\/a><\/sup>.<\/p>\n

Ga\u0161enje nekad jugoslavenske, a danas srpske novinske agencije Tanjug predstavlja gubitak za javno informiranje u Srbiji, ali i na Balkanu. Ako u\u017ei ekonomski razlozi za ga\u0161enje Tanjuga imaju ulogu u ovoj odluci, oni trenutno nisu javno prepoznatljivi. Budu\u0107nost Tanjuga zacrtana je pro\u0161le godine donesenim Zakonom o javnom informisanju i medijima (ZIM: \u010dl.146) kojim su mu propisane samo dvije mogu\u0107e budu\u0107nosti: privatizacija ili ga\u0161enje. Kako kupac do isteka roka nije prona\u0111en, ga\u0161enje je bila jedina dostupna zakonska opcija. Paket medijskih zakona u Srbiji 2<\/a><\/sup> sastavljen je tako da odra\u017eava dr\u017eavnu odluku o njenom formalnom povla\u010denju iz svih medija, \u0161to je fraza koju su srpski politi\u010dari mnogo puta ponavljali proteklih godinu dana, a to je kona\u010dno potvrdio i ministar rada, zapo\u0161ljavanja, bora\u010dkih i socijalnih pitanja Aleksandar Vulin<\/a> udaraju\u0107i pe\u010dat ga\u0161enju Tanjuga rije\u010dima: “Svi insistiraju da se dr\u017eava povla\u010di iz medija. Evo dr\u017eava se povla\u010di iz medija, ali nemojmo onda sada o\u010dekivati da dr\u017eava ipak ostane u nekom mediju”.<\/p>\n

Medij kao dio kulturne ba\u0161tine<\/strong><\/p>\n

O medijskoj va\u017enosti Tanjuga svjedo\u010di i to da ga se obi\u010dno svrstava uz bok globalno priznatim informativnim agencijama, poput njema\u010dke DPA, britanskog Reutersa, France Pressa i sli\u010dnih u koje se strani mediji pouzdaju tra\u017ee\u0107i provjerene informacije o nekoj zemlji. Povijest duga 72 godine, osim neprocjenjive informativne dru\u0161tvene va\u017enosti, uklju\u010duje i arhivu od 3,5 milijuna negativa i fotografija, nekoliko milijuna tekstova i izvje\u0161\u0107a o najva\u017enijim doga\u0111ajima iz biv\u0161e Jugoslavije, Srbije i ostalih zemalja regije, po\u010dev\u0161i s Drugim svjetskim ratom. Tanjug je posljednjih godina emitirao oko 400 informativnih jedinica iz unutarnje i vanjske politike, ekonomije, dru\u0161tva, kulture i sporta iz Srbije i svijeta. Posjeduje vlastiti video i foto servis te bogatu fonolo\u0161ku datoteku, a sura\u0111ivao je i s vode\u0107im svjetskim agencijama<\/a>.<\/p>\n

Jugoslavenska novinska agencija osnovana je 5. novembra 1943. godine u Jajcu s ciljem vjernog preno\u0161enja informacija diljem svijeta o tijeku Narodnooslobodila\u010dke borbe. Naziv Telegrafska agencija nove Jugoslavije (skra\u0107eno Tanjug), nadjenuo mu je Mo\u0161a Pijade, a \u010dlanovi prve redakcije, osim njega bili su i Ivo Lola Ribar, Vladimir Velebit, Ivan Ribnikar i Vladislav Ribnikar (koji je bio i prvi ravnatelj Agencije). Prvu informaciju o osnivanju Tanjuga u tada\u0161njoj Jugoslaviji objavila je radio stanica pokreta otpora “Slobodna Jugoslavija” sredinom novembra 1943. godine, a od stranih radio stanica bio je to BBC, \u0161to je tada zna\u010dilo potvrdu “ogromnog interesovanja svetske javnosti o zbivanjima na ovim prostorima”, pi\u0161e RTS<\/a>.<\/p>\n

Tanjugovu bogatu arhivu naslijedit \u0107e<\/a> Arhiv Jugoslavije, \u0161to zna\u010di da \u0107e 72-godi\u0161nja produkcija znanja ostati sa\u010duvana i javno dostupna. No, isto tako ovim \u010dinom Tanjugovi materijali prestaju imati djelatnu politi\u010dko medijsku funkciju i umjesto toga postaju dijelom kulturne historije ovih prostora. O va\u017enosti koju je Tanjug imao kroz svoje postojanje govore i podaci prema kojima je ova agencija bila prva u svijetu koja je izvijestila o velikim globalnim doga\u0111ajima poput intervencije u \u010cehoslova\u010dkoj 1968., o oslobo\u0111enju Sajgona 1975., o padu \u010cau\u0161eskog 1989., o potpisivanju Dejtonskog sporazuma 1995. itd… a najve\u0107a postignu\u0107a ostvarila je rade\u0107i u sklopu pokreta Nesvrstanih zemalja, za \u0161to je primala i priznanja Ujedinjenih naroda.<\/p>\n

Europske vrijednosti<\/strong> i spinovi <\/strong><\/p>\n

Kako je ve\u0107 re\u010deno, Tanjugova budu\u0107nost zacrtana je stupanjem na snagu novog paketa medijskih zakona u Srbiji, to\u010dnije \u010dlankom<\/a> 146. ZIM-a. Zakoni su doneseni u ovom obliku pod utjecajem ameri\u010dkih lobista i prema naputku Op\u0107e uprave za pro\u0161irenje jedinice za odnose sa Srbijom pri Europskoj komisiji. O tome je detaljno pisao portal Media Observatory<\/a>, a Bilten je u vi\u0161e navrata analizirao proces privatizacije medija u Srbiji, stoga \u0107emo se ovdje ve\u0107inom fokusirati na Tanjug 3<\/a><\/sup>.<\/p>\n

Gorespomenuti \u010dlanak 146. odre\u0111uje stavljanje van snage Zakona o Javnom preduze\u0107u Novinska agencija Tanjug, na datum 31. oktobra 2015. godine. Ni nakon dva kruga privatizacije, kupac nije prona\u0111en, a opcije da Tanjug nastavi postojati kao dr\u017eavna novinska agencija ili da se dionice daju radnicima (\u0161to je primjerice predvi\u0111eno za sve ostale medije na bubnju kojima se ne na\u0111e kupac) nisu bile predvi\u0111ene. Prije nego \u0161to se pozabavimo razlozima za\u0161to kupaca nije bilo, potrebno je detaljnije objasniti kontekst dono\u0161enja zakona o medijima. Ovako postavljen okvir rezultat je uspostave medijskog polja u kontekstu pridru\u017eivanja<\/a> Europskoj uniji, \u0161to uglavnom zna\u010di transparentnost vlasni\u0161tva, zabranu koncentracije i zabranu izravnog dr\u017eavnog financiranja medija (osim djelomi\u010dnim sufinanciranjem u sustavu malih potpora i dr\u017eavnih dotacija).<\/p>\n

Za medije u Srbiji to primarno zna\u010di ve\u0107i broj razli\u010ditih oblika vlasni\u0161tva (zbog toga je omogu\u0107ena opcija radni\u010dkog dioni\u010darstva), smanjenje utjecaja politi\u010dke elite na uredni\u010dke politike izlaskom dr\u017eave iz vlasni\u0161tva (imperativ pove\u0107anja medijskih sloboda i smanjenja pritiska na radnike) i zabranu cenzure, te ograni\u010denje koncentracije vlasni\u0161tva (\u0161to je izrazito nespretno napravljeno jer se telekomunikacijama omogu\u0107ilo vlasni\u0161tvo nad proizvodnjom sadr\u017eaja). Kako je to ideolo\u0161ki pobo\u017eno sa\u017eeo ministar kulture i informisanja Ivan Tasovac, novi set zakona “garantuje slobodan protok ideja, bez me\u0161anja dr\u017eave”.<\/p>\n

Rasprava koje nije bilo<\/strong><\/p>\n

No, preuzimanjem EU diskursa o pluralizmu i slobodi medija nisu preuzete i analize problema koje ove ideolo\u0161ki obilje\u017eene fraze za sobom povla\u010de. Primjerice, u javnom diskursu u Srbiji projektno financiranje koje se ina\u010de smatra izvrsnim primjerom nesigurnog rada progurano je kao “garancija ravnopravnosti na tr\u017ei\u0161tu i boljeg informisanja”. Projektno financiranje u medijima me\u0111utim, zbog logike jednogodi\u0161njeg planiranja onemogu\u0107ava medijima brzo i adekvatno reagiranje s obzirom na potrebu. Takvo financiranje znatno ote\u017eava dugoro\u010dno planiranje uredni\u010dke politike \u2013 jer se projekti obi\u010dno dobivaju na godinu dana. Tako\u0111er, ono smanjuje zaposlenost i onemogu\u0107ava planiranje zapo\u0161ljavanja. Ujedno, umjesto obe\u0107ane ravnopravnosti, uvodi me\u0111usobnu konkurenciju medija. U kona\u010dnici, projektno sufinanciranje je uvijek potkapacitirano financiranje, a fondovi su uglavnom znatno manji od broja pretendenata.<\/p>\n

U ovako polupanim lon\u010di\u0107ima, na sceni kojoj nedostaje sadr\u017eajna javna rasprava razli\u010ditih politi\u010dkih stavova, u kojoj prolazi svaki spin koji se makar prividno zala\u017ee za slobodno tr\u017ei\u0161te, Tanjug je promatran isklju\u010divo kao privilegirana dr\u017eavna agencija \u0161to si\u0161e<\/a> dr\u017eavne resurse, \u010dime naru\u0161ava tr\u017ei\u0161nu utakmicu svojim pandanima u privatnom sektoru, poput agencija BETA i FoNet. Ga\u0161enje Tanjuga nije rezultat analiza o funkciji koju on ima u javnosti, niti je posljedica brojnih tr\u017ei\u0161nih analiza i simulacija \u0161to bi se o\u010dekivalo kao pretkorak ovakvoj odluci. Davanju Tanjuga u privatizaciju nije prethodila procjena njegove potencijalne tr\u017ei\u0161ne pozicije, pa onda ni vrijednosti. U Srbiji, u ovom slu\u010daju, ova se pitanja uop\u0107e nisu postavljala.<\/p>\n

Sam Tanjug je raspravu o svojoj budu\u0107nosti temeljio<\/a> na legitimaciji vjerodostojnosti i kvalitete isticanjem velikog broja izjava javnih li\u010dnosti adresiraju\u0107i pritom nekog apstraktnog budu\u0107eg vlasnika poku\u0161avaju\u0107i ga uvjeriti da u Tanjugu ne treba ni\u0161ta mijenjati. Kako je zakon dopu\u0161tao samo dvije opcije \u2013 privatizaciju ili ga\u0161enje, u Tanjugu su sve svoje napore usmjerili ka tra\u017eenju novog vlasnika. Ako je rezervni plan postojao (npr. jedna od mogu\u0107ih opcija mogao je biti zahtjev za izmjenom ZIM-a koji bi i Tanjugu omogu\u0107io radni\u010dko dioni\u010darstvo, \u0161to ne bi bilo te\u0161ko posti\u0107i jer se ovo moglo argumentirati ravnopravnim tretmanom medija) u javnosti to nije bilo vidljivo. Stoga je mogu\u0107 tek zaklju\u010dak kako privatizacija radnicima Tanjuga nije bila neprihvatljiva opcija, dok im istovremeno, \u010dini se, ideja da tako vrijedna ku\u0107a ne\u0107e prona\u0107i novog vlasnika uop\u0107e nije pala napamet. Izostanak borbe za spas ove medijske ku\u0107e govori nam primarno to da zainteresirane strane nisu o\u010dekivale da je mogu\u0107e da se ona mo\u017ee ugasiti tako lako, jednim zakonskim \u010dlankom.<\/p>\n

Nu\u017enosti poslovanja<\/strong><\/p>\n

No, za\u0161to nije bilo poduzetnika zainteresiranih za preuzimanje Tanjuga? Kakva mora biti privatna novinska agencija da bi ostvarivala profit dovoljan da opravda po\u010detna ulaganja? Poziciju novinskih agencija na europskom tr\u017ei\u0161tu najbolje je sa\u017eela sama ravnateljica Tanjuga Branka \u0110uki\u0107<\/a> naglasiv\u0161i kako su “novinske agencije skup biznis. Sve nacionalne agencije u Evropi, i privatne i javne, posluju u maloj ili velikoj meri uz finansijsku podr\u0161ku dr\u017eave. Nesumnjiv profesionalni brend Tanjuga, u Srbiji i izvan nje, tr\u017ei\u0161te koje je osvojio, kao i servisi vesti od javnog ali ne i komercijalnog interesa, nisu bili dovoljno jak motiv za investitore. Nijedna nacionalna novinska agencija u Evropi i svetu nije u vlasni\u0161tvu zaposlenih kao akcionara. Austrijska i danska agencija jesu akcionarska dru\u0161tva, ali su akcionari medijske kompanije, a ne zaposleni.”<\/p>\n

No, u Tanjugu nije bilo potrebno mnogo po\u010detnih ulaganja, a agencija ve\u0107 ima neke komercijalne djelatnosti \u2013 osim prodaje svojih usluga pretplatnicima, tako\u0111er ostvaruje rentu od iznajmljivanja poslovnog prostora. Prema javno dostupnim informacijama, nakon otpisa dugova iz 2004. godine, Tanjug posluje bez stvaranja novih dugova, dakle radi se o ekonomski zdravom subjektu. Dapa\u010de, prema izjavama ravnateljice \u0110uki\u0107, sve obveze Agencije prema radnicima su podmirene, uklju\u010duju\u0107i i one za oktobar. Takvo poslovanje nije rezultat Tanjugovih naplata svojih usluga, ve\u0107 \u010dinjenice da se nalazi u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. Prema nekim procjenama, 70 posto prihoda Agencije, ili dva milijuna eura godi\u0161nje, dolazi iz javnog prora\u010duna, dok se 30 posto bud\u017eeta puni iznajmljivanjem prostora u vlasni\u0161tvu Agencije. Ujedno, 70 posto rashoda Tanjuga odlazi na pla\u0107e 180 zaposlenih. Informacije koje ova agencija plasira van uglavnom su javno i besplatno svima dostupne. Novi vlasnik, vjerojatno bi, u slu\u010daju kupovine Tanjuga morao smanjiti rashode jer bi u po\u010detku bilo izrazito te\u0161ko prona\u0107i dovoljno kupaca zainteresiranih za pla\u0107anje paketa vijesti koje su dosad \u010ditali besplatno.<\/p>\n

Smanjenje rashoda (obi\u010dno broj zaposlenih) potom bi izazvalo pad informativnosti i smanjenu to\u010dnost informacija. Kako bi odr\u017eavali tempo s ostalim konkurentima, radnici zaposleni u Tanjugu morali bi pisati kra\u0107e vijesti i objavljivati ih u sve kra\u0107em vremenskom periodu. Ovo bi u kona\u010dnici dovelo do pada kvalitete Tanjuga, zbog \u010dega bi novi paketi ponuda uklju\u010divali sve ve\u0107i broj vijesti zbog \u010dega bi one postajale sve kra\u0107e… i tako u spiralu prema dnu. Privatne novinske agencije u Srbiji i drugdje, zbog izrazito malih tr\u017ei\u0161ta i drugih poslovnih ograni\u010denja ne mogu imati vjerodostojnost, kvalitet i resurse koje ima dr\u017eavna novinska agencija. Privatne novinske agencije produciraju “netalasaju\u0107e” informativne jedinice \u010dija je aktualnost izrazito kratkog vijeka. Zbog svoje tr\u017ei\u0161ne orijentacije \u0161to vi\u0161e vijesti mogu prodati svojim klijentima, to \u0107e bolje poslovati. Zbog toga su vijesti privatnih agencija kratke, brzo zastarijevaju, i rje\u0111e nego Tanjugove, uspiju dosegnuti takav dru\u0161tveno politi\u010dki opseg da ih prenose svi mediji.<\/p>\n

Na\u010delnih pravnih prepreka za zadr\u017eavanje Tanjuga kao dr\u017eavne agencije nije bilo. On se \u010dak mogao pretvoriti i u javnu instituciju. Dokle god takav medij ne sudjeluje u tr\u017ei\u0161noj utakmici, dokle god je sve \u0161to radi javno besplatno dostupno i dok ne napla\u0107uje svoje usluge, privatizacija ili ga\u0161enje nisu morale biti jedine dvije opcije. Ali za to je trebala postojati borba novinara za njihova radna mjesta koja bi politi\u010dare prisilila da razmisle o tre\u0107oj opciji \u2013 zadr\u017eavanju Tanjuga.<\/p>\n

  1. Datumom 31. oktobrom Zakon o Tanjugu stavljen je van snage, \u010dime ova agencija formalno pravno prestaje postojati, no vijesti \u0107e ipak objavljivati do kraja novembra[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Radi se o tri zakona: Zakona o javnom informisanju i medijima, Zakon o elektronskim medijima i Zakona o javnim medijskim servisima[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Medijski eksperiment u Srbiji<\/a>,\u00a0 Privatizacija medija u Srbiji<\/a>, Srpski mediji u pasivnom otporu privatizaciji<\/a>, te Vidljivi i manje vidljivi pritisci na slobode medija<\/a>[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    “Ovde Telegrafska agencija nove Jugoslavije… Tanjug javlja, Tanjug javlja…”, bile su rije\u010di kojima se, po prvi put oglasila novonastala agencija koja je 31. oktobra ove godine, nakon 72 godine duge povijesti formalno prestala postojati…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":10038,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[28],"theme":[458],"country":[11],"articleformat":[450],"coauthors":[47],"class_list":["post-10035","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-mediji","theme-drustvo","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10035","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10035"}],"version-history":[{"count":22,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10035\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10071,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10035\/revisions\/10071"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10038"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10035"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10035"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10035"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10035"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10035"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10035"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10035"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}