Još nepoznat broj izbjeglica, većinom djece, poginuo je jučer prilikom prelaska Egejskog mora iz Turske na grčki otok Lezbos na nesigurnom i pretrpanom brodu. Tragediji je dodatno pomoglo olujno more i visoki valovi koji su poslužili odgovornima da za nesreću optuže – prirodu. Uz prirodu, krivnja je prebačena i na krijumčare ljudi koji su isplovili po nepovoljnom vremenu dok se elegantno preskočilo pitanje što je zapravo natjeralo izbjeglice na opasan morski put, umjesto kopnenog koji je zatvoren ogradom i Frontexovim kontrolama. Naime, granična politika Europske unije prisilila je izbjeglice na izbor između klimavog čamca i graničara koji se, kao što je pokazao nedavni incident u Bugarskoj, ne libe pucati na civilne žrtve rata.
Nije dakako propuštena ni ova prilika da se postavi pitanje zašto grčke vlasti nisu dodatno otežale ovaj prijelaz strožim kontrolama i tako ga potencijalno učinile još opasnijim. Ironija sudbine je htjela da se tragedija dogodi u trenutku kada je u posjeti Grčkoj bio njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier, koji je ovom prilikom diplomatski izjavio kako “ne smijemo upirati prstom” u druge zemlje i optuživati ih da su odgovorne za izbjegličku krizu. Prigodna izjava je dana nakon nekoliko mjeseci njemačkog inzistiranja kada se kriza može riješiti samo “u Grčkoj i Turskoj” te nekoliko dana nakon što je na tzv. mini-samitu dogovoreno da će Grčka i druge balkanske zemlje prisilno “usporavati” kretanje izbjeglica prema Njemačkoj.
Neadekvatni odgovori
U međuvremenu, politika “usporavanja” je proizvela velike gužve na slovensko-austrijskoj i austrijsko-njemačkoj granici, pri čemu su su izbjeglice prisiljene na duga čekanja na kiši i blatu u ograđenim, ali nezaštićenim prostorima. Proteklih je dana austrijska policija “bila prisiljena” batinati izbjeglice u grotesknom nastojanju da ih zadrži s one strane službeno otvorene granice. Istodobno, austrijski kancelar Werner Faymann je nekoliko puta ponovio kako je “protiv ograde”, ali da njegova zemlja priprema izgradnju “mreže čiju će visinu, širinu i materijal odrediti stručnjaci”. I dok austrijski kancelar traži politički korektniji izraz za ogradu koja se već gradi, kretanja izbjeglica se ubrzava, zbog političkih prijetnji “zatvaranja granica” i vremenskih prijetnji nadolazeće zime.
A politički odgovori na krizu ostaju krajnje neadekvatni. Iako uz vrlo malo entuzijazma i nade u uspjeh te strategije, vlade još uvijek inzistiraju na privremenom usporavanju i otežavanju kretanja, te pritisku na druge zemlje da – prisilno – zadržavaju izbjeglice što duže na svom teritoriju, svim tragedijama koje to proizvodi unatoč. Dok Bavarska i Austrija dodatno ograničavaju prelazak svojih granica, hrvatski premijer Zoran Milanović navija za pobjedu stranke turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana na skorim izborima u nadi da će osnaživanje tamošnje autoritarne vlasti pojačati njihovu kontrolu izbjeglica. Kontrole, međutim, ne zaustavljaju migracije, iako ih čine znatno opasnijima. A za tu opasnost odgovornost ne može biti ni na prirodi ni na krijumčarima ljudi.
Protiv politike Europske unije prema granicama i migracijama sutra se organizira međunarodni dan akcije, a prosvjedi se održavaju i u Ljubljani, Zagrebu i na grčkoj i bugarskoj granici s Turskom.