Štrajk hrvatskih učitelja i profesora prekinut je u osnovnim i srednjim školama te na fakultetima. Premda su posljednjih dana pojedini sindikalisti pokušali pismo namjere koje su dobili od aktualne vlade na odlasku prikazati kao uspjeh dovoljan za prekid štrajka, stvarnost je nešto drugačija. Učitelji i profesori nisu uspjeli ustrajati u svojoj borbi za povećanje plaće od 4 posto, stoga će nastavak ove borbe ovisiti o nekim drugim kadrovima.
Pritisak roditelja koji se opetovano ponavlja kao jedan od motiva za prekid štrajka u osnovnim školama indikator je smanjene javne potpore za zahtjeve učitelja i profesora. Taj nedostatak javnosti jasno nam daje na znanje kako u razumijevanju važnosti i funkcije obrazovanja u društvu i dalje dominira neoliberalni diskurs, a nezanemarivu ulogu u tome igraju mediji. Posljedica toga je nerazumijevanje kako je plaća učitelja i profesora izravno povezana s ishodima učenja. U konačnici to znači da će posljedice snositi i djeca čiji roditelji rade pritisak za prekid štrajka. Ponovimo još jednom, lošije plaće učitelja i profesora izravno su povezane s lošijim rezultatima učenika u osnovnim vještinama poput matematike, čitanja i pisanja, zbog čega bi veće plaće prosvjetara trebale biti širi društveni konsenzus.
U konačnici, ma kako pojedini sindikati prekid štrajka pokušali prikazati kao uspjeh, takve pokušaje treba promatrati kao običan spin kojim sindikati pokušavaju opravdati još jedan neuspjeh, još jedno odustajanje. Sindikati su u jednome ipak u pravu. Vlada ne mari za prosvjetare, a obrazovanje je izrazito nisko na listi političkih prioriteta. No način da se to promijeni nije odustajanje od štrajka nego ustrajanje u ispunjavanju potpuno opravdanih zahtjeva.