Povodom završetka još jedne akademske godine ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar, rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Drago Lovrić, posjetili su Hrvatsko Vojno učilište (HVU) pri čemu je Ministar kazao kako je HVU dosegao visoke standarde te se razmatra njegova integracija sa Sveučilištem u Zagrebu. Na radnom sastanku analizirana je suradnja civilne znanstveno-obrazovne i sveučilišne zajednice s Hrvatskim vojnim učilištem „Petar Zrinski“ u prethodnoj školskoj godini, te je razmotren daljnji tijek suradnje i integracije vojnog školovanja u civilni sustav obrazovanja, ističe se u priopćenju Ministarstva obrane.
Rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras čiji je pokušaj nametanja neprincipijelne suradnje Filozofskog fakulteta u Zagrebu s Katoličkim bogoslovnim fakultetom stopiralo Vijeće Filozofskog fakulteta, kazao je kako bi se osim integracije HVU-a sa UNIZG-om također išlo na otvaranje novih studijskih smjerova, a vojnom kadru bi se osigurala stjecanje novih civilnih znanja priznatih i van vojne struke. Cilj toga bio bi omogućiti časnicima da nastave raditi i nakon vojne karijere kao stručnjaci u civilnom sektoru.
O prednostima i manama integracije HVU-a na UNIZG razgovarali smo s profesorom Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ozrenom Žuncem čije je primarno polje djelovanje sociologija vojske. Profesor Žunec nam je kazao kako sveučilište već sudjeluje u obrazovanju vojnog kadra, no organizacija toga trenutno nije adekvatno riješena. Vojska naime stipendira obrazovanje kadeta na civilnim obrazovnim institucijama, što je za državu izrazito skupo, a kad se tako obrazovan kadar vrati u vojne redove, tamo nema osigurano radno mjesto, niti vojska točno zna kako da upotrijebi takvo znanje. Vojsci se vraćao različito obrazovan kadar za kojeg nije bilo sigurno da li su iskoristivi za budući rad, no vojska također nije imala nikakvu kontrolu nad takvim kadrom koji je bio primarno civilno socijaliziran, a ne vojno.
“Također ne postoji mehanizam dugoročnog praćenja karijera takvog kadra, što onemogućava razvoj znanosti pri vojsci, a suvisla kadrovska politika u vojsci je nužna. Također, da bi se HVU integriralo u sustav Sveučilišta u Zagrebu nužno je odraditi brojne pripreme unutar vojske”, smatra Žunec.
Vojno učilište pritom bi trebalo preorganizirati u akademiju, nastavlja Žunec, jer vojno učilište podrazumijeva posebne uvjete i posebne regulacije. Organizacijske obrasce iz civilnog sektora nije moguće jednostavno prenijeti u vojni sustav jer je vojska specifična organizacija. Predavači na vojnom učilištu moraju imati određenu kombinaciju ne samo teorijskog znanja, već moraju imati i iskustvo zapovijedanja vojnim postrojbama na terenu. Baš kao što se primjerice na likovnoj akademiji kao doktorat može priznati određeni broj odrađenih izložbi, prilagođenu kombinaciju regulacije trebalo bi provesti i kroz vojnu akademiju. S druge strane time bi se podigla i kvaliteta obrazovanja i znanosti na vojnoj akademiji. Žunec se zalaže za to da predavači na vojnoj akademiji moraju imati iste izbore u zvanja kao na ostatku Sveučilišta, te da se njihovo obrazovanje priznaje u ostatku sustava.
Do sad je vojno obrazovanje u Hrvatskoj imalo status sličan nekim privatnim industrijskim tečajevima – odvijalo se interno i privatno i bez priznanja u civilnom sektoru, ističe Žunec. U ovako promijenjenom sustavu vojnog obrazovanja vojni časnici bili bi također i primarno vojno socijalizirani. Interes Sveučilišta za ovakvu suradnju može ležati u pristupu fondovima koji postoje u sektoru obrane za znanstvena istraživanja, a znanstveno – stručna suradnja HVU-a i pojedinih fakulteta već postoji te su zajedničke prijave za sredstva EU već praksa koja se planira pojačati te se planiraju ulaganja u zajednički vojno-sveučilišni laboratorij.