Skoro 2.000 ljudi okupilo se jučer na glavnom ljubljanskom trgu na prosvjedu protiv privatizacijske politike slovenske Vlade. Prosvjed u organizaciji Udružene ljevice, prema zadnjim anketama, uz Janšinu stranku, vodeće političke opcije u zemlji, i uz podršku sindikata i tzv. civilnog društva, dogodio se dan nakon što je prodan Slovenski Telekom, paradigmatski primjer novog, trećeg vala privatizacijskog ciklusa u Sloveniji. Nakon prvog vala, neposredno nakon osamostaljenja, kasnije ublaženog tzv. slovenskim gradualnim modelom tranzicije, drugi je uslijedio ulaskom u eurozonu i obilježile su ga menadžerske privatizacije potaknute priljevom jeftinih kredita. Treći val koji se upravo odvija legitimiran je sanacijom javnog duga, diktatom Bruxellesa i racionalnošću kao takvom.
Neposredno nakon instaliranja, Vlada Mira Cerara krenula je u realizaciju plana privatizacije petnaest poduzeća u državnom vlasništvu, plana čiji je arhitekt bio bivši ministar financija Uroš Čufer. Ali taj je plan išao vrlo sporo, donedavno su samo tri od petnaest predviđenih poduzeća bili privatizirani. No, zadnjih mjeseci krenula je intenzifikacija privatizacijskog procesa. Vlada je usvojila Strategiju upravljanja državnom imovinom koja zapravo nije strategija upravljanja već privatizacijski plan u koji je pored onih inicijalnih 15, dodano još 70 poduzeća. Jedini “strateški moment” u strategiji jest odluka da se u strateškim poduzećima poput željeznica, elektroprivrede ili Luke Koper, proda “samo” polovica udjela. Također, predviđeno je “strategijom” i da Slovenija više ne bude iznimka s natpolovičnim udjelom državnog vlasništva u bankarskom sektoru, već da se prilagodi perifernoj poziciji koja joj je namijenjena i proda u potpunosti banke u svom vlasništvu.
Iako se cijeli privatizacijski plan legitimira sintagmom “promišljena privatizacija”, već je prodaja Telekoma ogoljela tu sintagmu, ako je ikad i imala barem tehničkog smisla, činjenicom da je Telekom prodan investicijskom fondu Cinven za pola stvarne vrijednosti. Također, dojmu promišljenosti nije pridonijela ni prošlotjedna zbunjujuća igra između premijera Cerara i Slovenskog državnog holdinga o tome tko zapravo donosi odluku o privatizaciji. Na kraju se ispostavilo da odluku donosi Holding, promovirajući tako “promišljen”, tehnokratski i političkog upliva i korupcije lišen proces odlučivanja. Međutim, kao što je istaknuo na prosvjedu Luka Mesec, koordinator Udružene ljevice, lijek za korupciju, neizbježno argumentacijsko uporište zagovornika privatizacije, nije privatizacija već politika “otvorenih knjiga”. Osvrnuo se i na gore spomenutog bivšeg ministra Čufera i upozorio na njegove riječi o tome kako je krajnji ishod privatizacijskog plana koji kroji privatizacija školstva i zdravstva. I upravo zbog toga je borba protiv privatizacije svakog pojedinog poduzeća zapravo borba protiv prepuštanja cijelog društva diktatu kapitala.