Visoka nezaposlenost i općenito nedovoljne plaće i penzije tjeraju sve veći broj stanovnika Bosne i Hercegovine na prehranu u javnim kuhinjama. Međutim, iako potrebe rastu, sredstva koja se izdvajaju za zadovoljavanje prehrambenih potreba najugroženijih dijelova stanovništva nisu ni približno dostatna, a javne kuhinje prisiljene su da od građana traže donacije kruha.
Uobičajena slika na sarajevskim ulicama su ljudi, često sa kapuljačama na glavi koje im sakrivaju lica dok traže hranu po kontejnerima. Među njima ima staraca, ljudi srednjih godina, čak i mlađih roditelja sa djecom u kolicima. Zilha Šeta koja od marta 1992. godine vodi Narodnu kuhinju u Sarajevu kaže da nikada nije bilo gore nego danas. “Puno je ljudi srednje generacije koji imaju djecu, a nemaju posao. Najteža grupa su oni koji od rata do danas nisu našli stalni posao a sada su već u godinama kada to postaje sve teže”, kaže Šeta.
U glavnom gradu BiH stalno radi pet javnih kuhinja koje svaki dan obezbijede obrok za 4.300 korisnika kojima je Centar za socijalni rad dao status socijalno ugroženih. To znači da nemaju više od 70 KM (35 eura) mjesečno za život, dakle radi se doista o socijalno najugroženijima. Za njih javne kuhinje svaki dan obezbijede kuhani obrok od 750 grama uz kojeg dobiju i pola hljeba. Sve kuhinje trude se obezbijediti i veći broj obroka imajući na umu da pomoć u hrani traže i ljudi koji se iz raznih razloga nisu uspjeli kvalificirati kao korisnici na listama centara za socijalni rad. Šeta kaže da uspiju obezbijediti oko 180 obroka više, ali ni to često nije dovoljno.
Kantonalne vlasti određuju kriterije za korisnike, no odvajaju tek mali dio sredstava za kuhinje, pa većina opstaje uz pomoć donacija kojih je također sve manje. Zilha Šeta ipak kaže da Sarajevo nije najgore. Prema njenim riječima situacija van glavnog grada je još teža. “Situacija van glavnog grada je strašna. Doslovno ljudi gladuju. Vidjela sam strašne sirotinje u Bosni.”
Neispunjeni zahtjevi
Potreba za javim kuhinjama raste iz mjeseca u mjesec, kao i broj nezaposlenih i socijalno ugroženih. Prema zvaničnim podacima samo na području Federacije BiH broj nezaposlenih u januaru ove godine veći je za oko 3.000 u odnosu na decembar 2014. Istovremeno, plate se smanjuju. Tako je u decembru prošle godine prosječna plata u ovom dijelu BiH iznosila 847 KM (oko 420 eura), a u januaru ove godine je pala na 834 KM.
Najugroženija kategorija su penzioneri kojih je također sve više svake godine. Zvanični podaci kažu da ih je trenutno oko 620.000, od kojih skoro pola živi u siromaštvu s obzirom da su penzije u BiH među najnižim u Europi i iznose oko 150 eura. Prema zvaničnim podacima, 18% građana BiH živi ispod linije kritičnog siromaštva. Tokom prošlogodišnjih protesta u BiH, kada su građani formirali plenume putem kojih su vlastima upućivali zahtjeve, u dva grada – Bugojnu i Mostaru jedan od zahtjeva bilo je formiranje, odnosno više sredstava za javne kuhinje. Zahtjevi nisu udovoljeni.
U nekim dijelovima BiH, kao u Banjaluci, postoji lista čekanja za dolazak u javnu kuhinju. Iz tamošnjeg Crvenog križa kažu da u Republici Srpskoj generalno nema dovoljno javnih kuhinja koje bi odgovorile potrebama. U tom gradu djeluju četiri javne kuhinje sufinansirane iz budžeta Grada, koji svake godine odvaja sve manje za ove svrhe. Prema novousvojenom budžetu Grada, za javne kuhinje je ove godine izdvojeno 20 posto sredstava manje nego prošle godine. Zbog toga su javne kuhinje u Banjaluci, kao i u nekim gradovima u Federaciji, u zadnjih godinu dana sve češće prisiljene da mole za donacije hljeba.
Smanjenje budžetskih sredstava
Alen Kataz, generalni sekretar Crvenog krsta u Mostaru, kaže da je rad javnih kuhinja zavisi više od građana, nego od vlasti. “I ova godina će biti zaista neizvjesna, prvenstveno iz razloga što smo samo u toku prošle godine imali povećanje broja korisnika za 15 posto. Imamo naznaku da bi u toku ove godine, nažalost, moglo doći do dodatnog povećanja, što premašuje mogućnosti koje imamo”, rekao je Kajtaz.
Broj korisnika javnih kuhinja raste i u nekada jako razvijenim dijelovima BiH kao što je Bijeljina ili Prijedor, privredni i industrijski centri na sjeveru BiH. Sada se u oba grada broj korisnika javne kuhinje povećava iz godine u godinu. Istovremeno se i u Zvorniku, upozoravaju iz Crvenog krsta, broj korisnika javne kuhinje u ranim tridesetim povećava. “Ima mladih i od 30 godina koji dolaze da nas mole za hranu i bilo kakvu pomoć jer nemaju čime prehraniti djecu, a posao ne mogu da nađu”, tvrdi Dana Mićić, sekretarka tamošnjeg ureda Crvenog krsta.
Odgovor vlasti na ovakvu situaciju u BiH je slab. Budžeti koje su usvojile vlade na svim nivoima ove godine predviđaju manje izdavanja za socijalno ugrožene kategorije nego prošle godine iako ni tada nije bilo dovoljno sredstava da se izađe u susret svima kojima treba pomoć. Istovremeno u BiH i dalje ne postoje socijalne apoteke, dok broj osoba koje nemaju zdravstveno osiguranje raste. Prema statistikama takvih je više od pola miliona, a među njima je i veliki broj radnika čije firme godinama ili mjesecima ne uplaćuju doprinose. Takva je situacija sa radnicima u Tuzli, Banjaluci, Zenici koji štrajkuju u nekim slučajevima već godinama. Jedan primjer su radnici Kosomosa u Banjaluci koji štrajkuju već tri mjeseca jer nisu primili 15 plata, dok im doprinosi nisu uplaćeni sedam godina.
“Bijeli hljeb”
Medijski izvještaji o siromaštvu koje raste smjenjuju se sa izvještajima o vlasti koja troši novac na sebe. Centar za istraživačko novinarstvo je tako nedavno objavio podatak o tome kako je iz budžeta tokom prošle četiri godine izdvojeno 3,7 miliona eura za “bijeli hljeb”, privilegiju koju je koristilo najmanje 460 funkcionera. Prema zakonu u BiH, predsjednici, premijeri, ministri i njihovi zamjenici, savjetnici, kao i poslanici i rukovodioci nekih državnih institucija, imaju pravo na platu i do godinu dana po završetka mandata. Ukidanje “bijelog hljeba” jedan je od zahtijeva plenuma prošle godine, i za sada jedini koji je došao pred parlamentarce.
Isto tako iz budžeta se odvaja novac za finansiranje političkih partija, na što upozoravaju aktivisti Pokreta za socijalnu pravdu. Aida Sejdić iz Bihaća tvrdi da se svake godine iz budžeta u ovom kantonu ukupno izdvoji jedan milion KM za stranke. U Kantonu Sarajevu se izdvaja oko 1,4 miliona KM za iste svrhe. Pokret predlaže da se ova sredstva usmjere na mlade, invalide, porodilje, te besplatnu zdravstvenu zaštitu za sve.
Vlasti za sada nemaju odgovor na ove zahtjeve niti na sve češće prijetnje štrajkovima ugroženih kategorija. Ne nazire se nikakvo rješenje za masu nezadovoljnih građana koji su gladni, bez zdravstvenog osiguranja i preživljavaju na minimalnim prihodima. Godina 2015. će Bosni i Hercegovini, čini se, teško može donijeti nešto dobro.