Na zagrebačkom brdu, skriven među stablima i stazama koje podsjećaju na šumu, Botanički vrt “Fran Kušan“ nudi tišinu, znanje i raskoš ljekovitih biljaka. Nastao kao znanstveni prostor, ovaj vrt danas postaje utočište, kako za biljke, tako i za ljude.
Kluzijev srčanik, konopljika, ružičasti lastavičnjak, bodljikava veprina, đurđica, dvolisni procjepak, pasji zub, kamilica, bojadisarski jarmen, mirisni pelin, španjolski zmijak, bijeli (kasni) glog, bizantska lijeska, pasja ruža, komorač, obična oslad, vrkuta… Na Šalati je tmuran travanjski dan, ali namrgođenosti neba kontriraju žarke boje jaglaca svuda gdje nam noge gaze. Hodamo Farmaceutskim botaničkim vrtom “Fran Kušan“ Sveučilišta u Zagrebu, čitamo nazive poznatih nam i manje poznatih biljaka, od kojih će se mnoge u nadolazećim mjesecima posjetiteljima pokazati u svom punom sjaju. Uz izgovaranje naziva biljaka, tišinu u Vrtu razbija tek ptičji cvrkut i šuštanje lišća pri jačim zamasima vjetra.
Nije prvi put da smo u Vrtu, i uz njega već asocijativno vežemo specifičan osjećaj smiraja, unutarnji ritam kakav čovjek češće pronalazi u šumama nego u vrtovima koje je dizajnirala čovjekova ruka. Možda je i do brda na kojem je Vrt zasađen, njegovog neobičnog nagiba, eliptičnih puteljaka kojima se kroz napadalo lišće vrluda njegovim šumskim predjelima. Pjesnik Danijel Dragojević sedamdesetih je godina u knjizi eseja Cvjetni trg pisao da mu se čini da Cvjetni trg “ima veliku želju da izgubi kuteve i poprimi izgled mirnoga kruga, kako to čine cvijet, stablo. U tom se obliku onda lako snalaze golubovi, grlice, vrapci, a i čovjek se ovamo došao zapravo zavrtjeti”.
Što je za Dragojevića bio Cvjetni trg među zagrebačkim trgovima, to je za nas Vrt “Fran Kušan“ među zagrebačkim vrtovima – vrt za kojeg se učini da ima želju da izgubi svoje vrtne okove. Uredan je, ali ne i ulašten – opstaje u njemu nešto od slobode i proizvoljnosti šume, mjera nepredvidljivog i neukroćenog, čak i u kontroliranim uvjetima. Duhom je najšumovitiji od sve zagrebačke vrtne djece.
Pionirski rad Frana Kušana
Da provjerimo drže li naši dojmovi vodu ili smo samo lirski uljezi u ovoj farmaceutsko-botaničkoj priči, o Vrtu koji je mnogim građanima Zagreba još uvijek nepoznanica (iako je otvoren za posjetitelje i ulaz se ne naplaćuje) razgovaramo s prof. dr. sc. Željanom Malešom, predstojnikom Zavoda za farmaceutsku botaniku Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, i voditeljicom vrta Iskrom Kolarić Mijić, mag. ing. silv. Informiraju nas prvo da je Vrt osnovan 1946. godine, na mjestu nekadašnjih podsljemenskih vinograda i voćnjaka. Jedan je od malobrojnih europskih botaničkih vrtova specijaliziranih za uzgoj ljekovitih i otrovnih biljnih vrsta, i u početku je nosio naziv Botanički vrt ljekovitog i otrovnog bilja. Godine 1972., kada je umro osnivač vrta, biolog i botaničar prof. dr. sc. Fran Kušan, naziv je promijenjen njemu u čast.
Prije ovog posjeta Vrtu, pokušali smo pronaći i prolistati neke Kušanove knjige, ali je primjeraka u zagrebačkim knjižnicama izuzetno malo, a u antikvarijatima su rasprodane. Kako se ne bismo pojavili posve neupućeni pred sugovornicima iz Vrta koji nisi Kušanovo ime, o njemu i njegovom radu nešto smo ipak uspjeli doznati zahvaljujući diplomskom radu studentice Martine Došen. Kušan je rođen 1902. godine u Vučjoj Luci, na planini Ozren blizu Sarajeva. Zahvaljujući stipendiji 1920-ih je došao na studij u Zagrebu, gdje je 1926. postao pomoćni asistent na Botaničkom zavodu. Posebno se zanimao za lišajeve i već kao student posvetio se sistematici lišajeva neistraženih područja Hrvatske. Često je samostalno pohodio nepristupačne krajeve i detaljno proučavao vegetaciju o kojoj nije postojala literatura. Uvelike je pridonio današnjem poznavanju lišajeva područja Šarsko-pindskog gorja u Makedoniji gdje je boravio 1933. a 1936. proučavao je lišajeve na Ljubotenu, vrhu Šar planine.
Godine 1945. izabran je za redovnog profesora Farmaceutske botanike na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a iste te godine osnovan je Zavod za farmaceutsku botaniku. Kušan je imenovan njegovim prvim predstojnikom, što je ostao do smrti 1972. godine. Kao nastavnik je bio posvećen i istraživanju ljekovitog i otrovnog bilja, o čemu je napisao tri knjige, Ljekovito bilje: Sistemski prikaz najvažnijeg ljekovitog, otrovnog i industrijskog bilja čitavog svijeta (1938.), Naše ljekovito bilje (1947.) i Ljekovito i drugo korisno bilje (1956.). Čitav se život bavio očuvanjem prirodnih staništa rijetkih i endemskih biljaka. Posebno je važan njegov doprinos u osmišljavanju i osnivanju triju botaničkih vrtova čija je svrha proučavanje biljnih vrsta za nastavne, znanstvene i popularizacijske potrebe. Osnovao je planinski botanički vrt na Medvednici koji je otvoren 1939. godine, a nalazio se na ograđenoj padini blizu Tomislavova doma. Taj je Vrt danas zatvoren i zapušten. Velebitski botanički vrt, smješten u Modrić dolcu na sjevernom Velebitu, podno obronaka Velikog Zavižana, na Kušanov su prijedlog 1967. osnovali Republički zavod za zaštitu prirode SR Hrvatske u Zagrebu i Šumsko gospodarstvo Senj. Taj je Vrt još uvijek otvoren i održavan, i danas u njemu raste oko 300 biljnih vrsta od kojih su neke samonikle, a druge donesene s ostalih dijelova Velebita.
Jedinstveni vrt na Šalati
Na uređenju Vrta na Šalati, zvijezdi ovog članka, počelo se raditi 1946. nakon što je za to dodijeljeno zemljište Farmaceutskom fakultetu. Paralelno s uređenjem vrta 1949. godine započela je i izgradnja vrtlarske zgrade uz Alagovićevu ulicu. U njoj su se nalazile prostorija za radnike, laboratorij, poslovnica i staklenik. Godine 1953. kraj stabala borova i ginka izgrađena je natkrivena sjenica, a nedugo kasnije i rasadnik i novi staklenik, tzv. “topli” staklenik koji je 1980-ih obnovljen.
Maleš i Kolarić Mijić kazuju nam da je Vrt od 1969. godine stavljen pod posebnu zaštitu kao “Spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture – botanički vrt)“. Zbog vrijednog vrtno-arhitektonskog rješenja i specifičnog biljnog fonda upisan je u posebni registar zaštićenih objekata i uz male preinake do danas je zadržao svoj prvobitni izgled. Prvi biljni materijal zasađen u Vrtu bio je porijeklom iz Pokusne stanice za ljekovito bilje smještene na zagrebačkoj Volovčici, zatim iz Botaničkog vrta PMF-a, Šumskog vrta Šumarskog fakulteta u Zagrebu te iz nekoliko drugih zagrebačkih rasadnika. Dio je pribavljen i od privatnih osoba, a u Vrtu raste više stotina različitih vrsta ljekovitog bilja koje su sa svojih istraživačkih putovanja donosili suradnici Zavoda, prvenstveno Kušan i Zlatan Martinis.
Danas u Vrtu postoji preko 1.300 različitih biljnih vrsta, od kojih je njih oko 800 ljekovito i/ili otrovno. Prvi dio Vrta je sistematski uređen prema razvojnom slijedu – pri samom ulazu nalaze se evolucijski najstarije biljke, poput preslica, papratnjača i ginka, a zatim se redaju mlađe vrste koje još stvaraju nove oblike, poput vrsta porodica štitarki i glavočika. U Vrtu se mogu naći poznate domaće biljne vrste poput bosiljka, kamilice, mrazovca i timijana, ali i za ove krajeve egzotične vrste poput kavovca i banane. Posebnost je Botaničkog vrta i ta što je oko trećine biljnih vrsta oblikovano kao šumski predjel, pa osim ljekovitih i otrovnih biljaka, u vrtu prilično slobodno rastu šume graba, hrasta i crnog bora.
Maleš i Kolarić Mijić objašnjavaju nam da Vrt od 1952. godine povremeno izdaje Delectus seminum (Index seminum), popis sjemenskog materijala namijenjenog razmjeni s drugim botaničkim vrtovima u svijetu. Od 2014. godine uključeni su u Međunarodni sustav razmjene biljnog materijala pa je tako u posljednjih desetak godina ostvarena razmjena s više od 30 botaničkih vrtova u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji. Farmaceutsko-biokemijski fakultet prepoznao je činjenicu da su brojne biljne vrste koje se mogu naći u ovom Vrtu zakonom zaštićene i ugrožene vrste jer su zbog ljekovitih sastavnica, izgleda ili vrijedna drva nestale s prirodnih staništa, pa svoja djelovanja Fakultet usmjerava na povećanje broja biljnih vrsta u Vrtu na Šalati.
“Tu i ne znajući kažem hvala”
Da je očuvanje bioraznolikosti sve važnija tema, naglašava nam Kolarić Mijić s kojom se još malo šetamo vrtom. Prolazimo kraj sjenice u kojoj su mjesta na klupama zauzeli studenti na praksi, pa stazicom dalje kraj biste Frana Kušana. Generacije studenata Vrt stalno posjećuju u sklopu kolegija Farmaceutska botanika, a navrate i studenti drugih zagrebačkih fakulteta i srednjoškolci.
Naša sugovornica pokazuje nam jarko ružičasti božur skriven u klijalištu, a u stakleniku nam pozornost usmjerava na impresivnu monsteru i stablo kavovca na kojem su nikle grimizne bobice. U brojnim posudicama u rasadniku nove vrste čekaju na sadnju, o čemu računa vode brižne ruke radnika i radnica Vrta. Klimatske promjene ostavljaju tragove i u ovom Vrtu, priča nam voditeljica – neke egzotične vrste uslijed sve većih vrućina prosperiraju, dok neke domaće vrste muku muče. Vrt je važan i kao stanište raznih životinja, po stablima se veru vjeverice, svoju prisutnost zujanjem obznanjuju raznoliki kukci, a u malom jezeru borave vodenjaci.
Najljepše se vrtom kretati u svibnju i lipnju, govori nam Kolarić Mijić, pa čitateljima skrećemo pozornost na jednu skoru priliku da ga posjete. Naime, Farmaceutsko-biokemijski fakultet od 2011. godine sudjeluje u Tjednu botaničkih vrtova, arboretuma i botaničkih zbirki. Tako će se i ove godine u prvom tjednu lipnja organizirati stručna vodstva kroz Botanički vrt te niz predavanja, radionica i interaktivnih izložbi u kojima će sudjelovati nastavnici i zaposlenici Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.
Valja nam još spomenuti i da se tijekom godina broj radnica i radnika u Vrtu stalno smanjivao, pa je tako danas zaposleno samo sedam osoba. Ne treba ni crtati ni podcrtavati da je za očuvanje i razvoj ovakvog Vrta potrebno više radnika i ozbiljnija kontinuirana financijska podrška na gradskoj i sveučilišnoj razini. Opasno bi za budućnost bilo Vrt na Šalati tretirati kao išta manje nego posve dragocjen zagrebački prostor. Riječima Danijela Dragojevića iz Cvjetnog trga: “Tu i ne znajući kažem hvala”.