politika
Hrvatska
vijest

Demokratizirani natječaj za posao

Foto: AFP

Teško se prisjetiti čvršćeg analitičkog konsenzusa kad su u pitanju rezultati nekih izbora u Hrvatskoj kao što je to slučaj s jučerašnjim izborima za Europski parlament. Pritom ključan aspekt rezultata nije raspodjela samih mandata već broj glasova koji su za njih bili potrebni. Naime, izlaznost je bila rekordno niska, tek je petina birača realizirala svoje glasačko pravo. Dakle, konsenzus kaže da iza niske izlaznosti stoje dva razloga. Prije nepuna dva mjeseca održali su se parlamentarni izbori koji su pridonijeli zasićenosti politikom. Pretpostavlja se da narod nema kondicije za, rečeno NBA žargonom, back-to-back utakmice.

Drugi se razlog tiče samog predmeta glasanja. Posao zastupnika u europarlamentu u našem se javnom prostoru sveo na visinu plaće i druge olakšice. Zapravo se izborna utrka shvaćala kao utrka za lukrativnim foteljama, a ne kao neka vrsta nadmetanja u političkim idejama i uvjerljivosti njihova zastupanja. Takvom shvaćanju su prije svega pridonijeli mediji naglašavanjem svojevrsne poslovno egzotizacije briselskih hodnika, isti oni koji se sada čude niskoj izlaznosti, a nije odmogao ni već dugotrajni narativ opozicije, stranačke i medijske, po kojoj Andrej Plenković samo čeka da se domogne neke pozicije u Europskoj komisiji, a on će doslovno uskoro postati najdugotrajniji vladar otkad je samostalne Hrvatske. Uglavnom, izbori za europarlament se shvaćaju kao demokratizirani natječaj za posao, a ne kao političko sukobljavanje.

Što se tiče pak samih rezultata nema nekih naročitih iznenađenja. Svakako treba izdvojiti neuspjeh Mosta koji im se i predviđao nakon što su Nino Raspudić i Marija Raspudić Selak napustili stranku. Oni su sve svoje karte tijekom kampanje stavili na obranu kršćanske Europe, ali očito su im dodatno prevagu na prethodnim izborima činili mlađi glasači iz redova konzervativnije urbane srednje klase koji su favorizirali intelektualni napor spomenutog bračnog para. Ne znamo koliko bi im bila atraktivna pitanja umjetne inteligencije za koja je Raspudić Selak rekla da bi bila središnji dio njene kampanje da je kojim slučajem ostala u Mostu, ali bar bi im sugerirala da se kreću na terenu nečega suvremenog.

Možemo! je doživio nešto slabiji rezultat od očekivanog, a vjerojatno je glavni razlog tome lista influencerice Nine Skočak koja se obraćala omladini, ili kako se danas kaže, Gen Z publici. Nema tu ničega politički vrijednog za zabilježiti, osim očitog raskoraka u medijskoj distribuciji informacija. Ako vas samo obraćanje prvenstveno putem TikToka može dovesti gotovo pa do praga mandata, onda je jasno da biračka populacija živi u paralelnim medijskim svjetovima. Treba istaknuti i poraz hrvatske liberalne inteligencije koja je strašno razočarana niskom izlaznošću. Ona, naime, smatra da izlazak na europske izbore predstavlja viši stupanj političke pismenosti nego izlazak na one obične, domaće. Taj bi izlazak trebao biti indikator razvoja političke svijesti o globalnim problemima i razumijevanja razlika između Vijeća EU, Europskog vijeća i Vijeća Europe. Možda je ipak odbijanje sudjelovanja u namjerno zamršenim političkim procesima pismenije od njihove glorifikacije.

A kad je riječ o rezultatima izbora na europskom nivou onda komotno možemo birati interpretacijski put između stotina ponuđenih tejkova s različitim i nesumjerljivim razinama uvjerljivosti. Postoji, očito, opcija da usporedite same sastave novoizabranog i prošlog saziva europarlamenta i izračunate odstupanja. I onda recimo ustanovite da su Zeleni značajno podbacili. Možete se posvetiti pojedinim državama koje smatrate važnijima ili barem simptomatičnijima i sukladno rezultatima u tim državama procijeniti ili predvidjeti europski politički kurs. U tim procjenama možete, na primjer, istaknuti snažno skretanje Francuske u desno iako su stranke koje su činile NUPES, lijevu koaliciju na prošlim parlamentarnim izborima, osvojile zajedno za dlaku više glasova od Nacionalnog okupljanja. Možete također birati i kako mjeriti uspjeh pojedinih stranaka u pojedinim zemljama. Pa vam tako može odgovarati da za usporedbu uzete prošle euroizbore, a može i da se poslužite recentnim anketama. Može, dakle, svatko pronaći interpretacijsku nišu ovisno o političkim preferancama ili predviđenoj klikabilnosti. I svatko u tom festivalu tejkova može biti dovoljno u pravu a da ne izgubi na respektabilnosti.