Siromaštvo, društvena isključenost i materijalna deprivacija u Europi, prema najnovijim podacima, ostale su na istoj razini ili se čak povećale u odnosu na prethodnu godinu, a sve je više ljudi koji si ne mogu priuštiti osnovne stvari poput grijanja u zimskim mjesecima ili tjedan dana godišnjeg odmora. Donosimo kratki pregled ključnih pokazatelja o životnim uvjetima u Europskoj uniji tijekom 2022. godine iz nove publikacije Eurostata “Key figures on European living conditions“.
Nejednakost
Nejednakost je predstavljena pomoću dva pokazatelja – prvi je odnos najbogatijih i najsiromašnijih 20%, odnosno kvintilni omjer dohotka. U 2022. kvintilni omjer bio je 4,7, što znači da je najbogatija petina Europljana imala 4,7 puta više prihoda od najsiromašnije petine stanovništva. Ovaj pokazatelj varirao je od 3,1 u Slovačkoj do 6 u Rumunjskoj, 6,4 u Litvi i 7,3 u Bugarskoj. Poznatija mjera nejednakosti, Ginijev koeficijent, na skali od 0 do 100 mjeri koliko je pojedina država „udaljena” od potpuno jednake raspodjele prihoda – u državi u kojoj svi imaju jednak prihod Ginijev koeficijent iznosio bi 0%, a u državi u kojoj samo jedna osoba dobiva sav prihod iznosio bi 100%. U 2022. godini, Ginijev koeficijent za cijelu Europsku uniju iznosio je 29,6%. Najveće razlike u prihodima zabilježene su u Bugarskoj (38,4%), Litvi (36,2%) i Latviji (34,3%), dok je prihod bio najravnomjernije podijeljen među stanovnicima Belgije (24,9%), Češke (24,8%), Slovenije (23,1%) i Slovačke (21,2%). U odnosu na prethodne godine, nejednakost nije znatno rasla ni padala.
Siromaštvo i društvena isključenost
Kad se radi o pokazateljima siromaštva ili društvene isključenosti, podaci pokazuju da je u Europskoj uniji u 2022. bilo čak 95,3 milijuna ljudi koji su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti ili žive u tzv. kućanstvima niskog radnog intenziteta. Oko 72,7 milijuna ljudi bilo je samo u riziku od siromaštva. 5,6 milijuna ljudi bilo je istovremeno u sve tri situacije (slika 1), odnosno bili su u riziku od siromaštva, doživljavali su tešku materijalnu oskudicu i živjeli su u kućanstvu s vrlo niskim intenzitetom rada.
Slika 1 – Broj osoba u riziku od siromaštva ili društvene isključenosti
Izraženo postocima, 21,6% stanovništva Europske unije bilo je u opasnosti od siromaštva ili društvene isključenosti u 2022. Taj je udio bio nešto veći za žene (22,7%) nego za muškarce (20,4%). Među državama članicama EU najviše je osoba u riziku od siromaštva ili isključenosti bilo u Rumunjskoj (34,4%) i Bugarskoj (32,2%), dok ih je najmanje bilo u Sloveniji (13,3%) i Češkoj (11,8%). U svim državama članicama udio je bio veći među ženama nego među muškarcima: najveće razlike zabilježene su u Litvi i Latviji, a najmanje u Danskoj. Siromaštvo i društvena isključenost u EU bile su nešto više u ruralnim područjima nego u gradovima i predgrađima, a najveća razlika zabilježena je u Bugarskoj i Rumunjskoj.
Klasne razlike, mjerene stupnjem obrazovanja, pokazale su se očekivano izraženima u kontekstu razine siromaštva, ali i u kontekstu percepcije zdravstvenog stanja ispitanika. U 2022., više od jedne trećine (34,5 %) osoba starijih od 17 godina u EU s niskom razinom obrazovanja bilo je u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti, dok je taj udio među osobama s visokim obrazovanjem bio znatno niži (10,5%). Tek nešto više od polovice (55,1%) osoba s niskom razinom obrazovanja izjavilo je da smatraju svoje zdravlje vrlo dobrim ili dobrim, dok je taj udio iznosio 68,7% za osobe srednje razine obrazovanja, odnosno 80,0% za visokoobrazovane. Ovaj obrazac razlika zabilježen je u gotovo svim državama članicama EU. Jednako očekivano, udio osoba u riziku od siromaštva ili isključenosti bio je dvostruko niži među državljanima neke od članica EU (19,3%) nego među imigrantima koji su došli iz država izvan EU (46,2%).
Kao što je poznato, rizik od siromaštva nije rezerviran za nezaposlene ili druge ugrožene skupine, već su mu izloženi i zaposleni. U 2022. godini 8,5% zaposlenih osoba u EU bilo je u opasnosti od siromaštva. Taj je udio bio manji za žene (7,5%) nego muškarce (9,3%), a varirao je među državama članicama: najniži udio siromašnih radnika/ica zabilježen je u Finskoj (2,5%), dok je udio premašio 10% u sedam država članica, s rekordom u Rumunjskoj (14,5%).
Materijalna deprivacija
Pored siromaštva i društvene isključenosti, važan pokazatelj životnih uvjeta je i materijalna deprivacija. Ta mjera pokazuje koliko si ljudi ne može priuštiti barem 7 do 13 stavki koje se smatraju poželjnima ili nužnima za pristojan život. Te su stavke podijeljene na one na razini kućanstva, poput grijanja i mogućnosti pokrivanja iznenadnih troškova, npr. za popravke, i individualne, među koje spada pristup internetu i redovite aktivnosti u slobodno vrijeme. U 2022. stopa teške mterijalne i socijalne deprivacije bila je 6,7%, nešto više u odnosu na prethodnu godinu (6,3%), a stopa deprivacije bila je nešto viša za žene (7,0%) nego za muškarce (6,4%).
Slika 2 – Udio kućanstava s financijskim poteškoćama
Kao što pokazuje Slika 2, 45,5 % kućanstava u EU imalo je financijskih poteškoća u 2022. Što je boja na grafu tamnija, to je veći udio kućanstava koja teško spajaju kraj s krajem: najmanje kućanstava s financijskim poteškoćama bilo je u Švedskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Finskoj i Luksemburgu (ispod 25% kućanstava), a najviše u Bugarskoj (80,3%) i Grčkoj (89,6%).
Na listi stavki koje mjere materijalnu deprivaciju izdvojit ćemo grijanje i mogućnost odlaska na godišnji odmor izvan mjesta prebivališta: u 2022. 9,3% ljudi nije si moglo priuštiti grijanje svojih domova, što je znatan porast u odnosu na 2021. (6,9%). Među članicama EU, taj se udio kretao od 1,4% u Finskoj do 22,5 % u Bugarskoj. U 21 državi članici EU udio ljudi koji si nisu mogli priuštiti grijanje povećao se između 2021. i 2022. Što se tiče godišnjeg odmora, čak 28,6% stanovnika Europske unije nije si moglo priuštiti tjedan dana odmora izvan mjesta prebivališta, što je porast u odnosu na prethodnu godinu (27,7%).
Podaci o strukturi kućnog budžeta pokazuju da su najveći izdaci prosječnog europskog kućanstva početkom 2023. godine bili za hranu, stanovanje, režije i prijevoz. Zajedno su ti troškovi čnili polovicu ukupnih izdataka (47,1%). To ne čudi s obzirom da su se cijene u ove tri kategorije izdataka povećale tijekom aktualne krize životnih troškova.