Zloupotreba podugovaranja i nedostatak regulacije posrednika dva su najveća problema na koje nailaze migrantski radnici i tzv. mobilni radnici, mahom zaposleni u sektorima poljoprivrede, ugostiteljstva i prerade hrane, istaknula je Europska federacija sindikata prehrambene industrije, poljoprivrede i turizma (EFFAT) na nedavnom događaju o mobilnosti i migracijama. U tim sektorima, koje karakterizira visoka sezonalnost poslova, vlada izrabljivački poslovni model koji mnogo duguje činjenici da sezonski rad stranih radnika još uvijek nije adekvatno reguliran na razini Europske unije.
Netransparentni proces zapošljavanja takvih radnika za EUobserver opisao je El Abbas Echmouti, migrantski radnik u španjolskom poljoprivrednom sektoru: “Većina radnika u španjolskom poljoprivrednom sektoru dobiva posao preko neformalnih posrednika za rad, koji im pretjerano naplaćuju naknade i zarobljavaju ih u izrabljivačkim radnim odnosima”. Neformalni posrednici za rad osiguravaju vezu radnika s poslodavcima, a pritom radnicima naplaćuju značajne naknade. Da bi radnici platili te naknade, često se zadužuju, što ih zarobljava u spiralu siromaštva iz koje nema izlaza. “Agencije za privremeni rad također igraju značajnu ulogu u sektoru. Međutim, sektorski kolektivni ugovori se ne poštuju, a za financiranje prijevoza ili sredstava za rad često se odbija od plaća”, rekao je Echmouti.
Migrantski i mobilni radnici, odnosno sezonski radnici porijeklom iz drugih država unutar ili izvan Europske unije, nezamjenjivi su za funkcioniranje europske poljoprivrede, prerade hrane, ugostiteljstva i njegovateljskih poslova, zbog čega su neki od njih tijekom pandemije proglašeni esencijalnim ili ključnim radnicima. Usprkos tome, upravo su ti radnici primarne žrtve navedenih izrabljivačkih praksi i moraju se boriti za osnovno poštivanje radničkih prava i postizanje jednakog tretmana na radnom mjestu. Tu im borbu znatno otežava opisani način zapošljavanja, praksa podugovaranja i neinformiranost o vlastitim pravima.
Sakupljena su brojna svjedočanstva o tome da se praksa podugovaranja sve više koristi za osnovne poslovne aktivnosti, iako ona nije za to osmišljena, jer tako poslodavci mogu zaobići važeće pravilnike o radu i kolektivne ugovore, a istovremeno smanjiti troškove i izbjeći odgovornost. To za radnike znači dulje radno vrijeme, niže plaće i veću nesigurnost. Osim toga, zlouporaba podugovaranja izravna je prijetnja sindikalnom organiziranju jer dovodi radnike unutar iste tvrtke i sektora u kompetitivni odnos, što u konačnici pogoršava uvjete za sve radnike. Christopher Warnakulasuriya, radnik iz Šri Lanke u talijanskoj mesnoj industriji, iz vlastitog iskustva svjedoči o silaznoj spirali radnih uvjeta koju stvara podugovaranje: “Obavljamo iste zadatke u istoj tvornici, ali uvjeti su uvelike različiti od onih za izravno zaposlene radnike. Kolektivni ugovor za pojedine sektore koji se primjenjuje na nas često je vezan uz logistiku ili usluge, što rezultira lošijim uvjetima u odnosu na druge radnike obuhvaćene kolektivnim ugovorom za prehrambenu industriju.”
Nade ipak ima, kako pokazuju zasad rijetki primjeri uvođenja regulacije u sektore pogođene zlouporabom podugovaranja: jedan pozitivan primjer je Njemačka koja je 2021. uvela zakon koji je zabranio podugovaranje u mesnoj industriji. Takvi su primjeri nažalost izuzeci u trendu širenja zlouporabe podugovaranja i nereguliranog zapošljavanja putem posrednika zadnjih godina diljem Europe, na koji je svjetlo bacila pandemija koronavirusa. Tada su na vidjelo izašli brojni problemi s kojima se susreću mobilni i migrantski radnici diljem Europske unije: nedovoljno poznavanje vlastitih prava u državi u kojoj rade, pretrpani smještaj i loši uvjeti rada. Od tada su povedena istraživanja uvjeta rada mobilnih i migrantskih radnika, a pokrenute su i neke inicijative sa ciljem poboljšanja njihovog položaja, poput kampanje Rights for All Seasons.
Najnovije istraživanje fokusirano na mobilne radnike iz zemalja Europske unije pokazalo je da se u odnosu na situaciju iz 2021. nije puno toga promijenilo na bolje, dapače – postojeća prava nedovoljno se poštuju zbog nedostatka učinkovitih inspekcija diljem Europske unije. Iako je u jeku pandemije Europska komisija izdala dokument “Seasonal Workers Directive” koji stranim radnicima jamči pravo na adekvatan smještaj, čak se ni to pravo u praksi ne poštuje. Mobilni sezonski radnici porijeklom iz zemalja EU čak ni formalno nemaju pravo na adekvatan smještaj jer se taj dokument odnosi samo na radnike koji dolaze iz država izvan Europske unije. Prava mobilnih i migrantskih radnika i dalje nisu regulirana na razini Europske unije, zbog čega je Europska federacija sindikata prehrambene industrije, poljoprivrede i turizma (EFFAT) nedavno predstavila prijedlog europske direktive koja bi trebala regulirati praksu podugovaranja i radničkih posrednika, kao i povećati broj inspekcija, barem na razinu koju propisuje Međunarodna organizacija rada (minimalno jedan inspektor/ica rada na 10.000 radnika/ica).