Europska komisija objavila je rezultate istraživanja o mladima na tržištu rada, provedenog na 26.334 osobe u dobi od 18 do 35 godina iz svih zemalja Europske unije. U trenutku anketiranja 34% ispitanika bilo je zaposleno u nepunom radnom vremenu, 32% u punom radnom vremenu, a 25% ih je bilo nezaposleno, u što ulaze i oni koji su još u srednjoj školi ili na fakultetu. Jedan od važnijih rezultata istraživanja je to da je za mlade posao s ugovorom na neodređeno ili mogućnošću dobivanja takvog ugovora iznimka. Na pitanje “Kako biste kategorizirali svoje prvo radno iskustvo?”, samo 17% ispitanika odabralo je odgovor “Početnički posao s ugovorom na neodređeno ili mogućnošću dobivanja takvog ugovora”, a najčešći odgovori (ako zanemarimo studentske poslove) su “Početnički posao s ugovorom na određeno” (21%) i “Pripravništvo (radno iskustvo za vrijeme studiranja ili neposredno nakon završetka obrazovanja)” (19%) – vidi sliku.
Većina ispitanika (62%) svoje prvo radno iskustvo pronašla je u manje od 6 mjeseci otkako su počeli tražiti posao, ali to se odnosi i na plaćene i neplaćene “poslove”, pripravništva i druge oblike rada. Razlike među pojedinim državama su jako velike – dok je 54% mladih u Estoniji prvu priliku za radno iskustvo steklo unutar samo mjesec dana otkako su ga počeli tražiti, u Italiji je u istom roku takvu priliku pronašlo samo 16% mladih. Kao glavne prepreke pronalasku prvog posla većina ispitanika navodi manjak prikladnih radnih mjesta (38%), nakon čega slijedi izostanak plaće ili premala plaća (29%). Na zadnjem mjestu na listi mogućih prepreka je manjak potrebnih vještina, što je zgodan podatak u aktualnom kontekstu inzistiranja na stjecanju vještina kao ultimativnom odgovoru na probleme na tržištu rada.
Poseban fokus istraživanja stavljen je na pripravništvo kao oblik rada putem kojeg velik broj mladih ljudi prvi put ulazi na tržište rada. Većina ispitanika (78%) iza sebe ima barem jedno iskustvo pripravništva, koje je u anketi definirano kao privremeno radno iskustvo u privatnom/javnom poduzeću ili neprofitnoj ustanovi za vrijeme studiranja ili nakon završenog obrazovanja. Mnogi imaju dva (29%) ili tri ili više (23%) pripravništava iza sebe. Većina njih (68%) pronašla je posao nakon pripravništva, a 39% ih je ostalo raditi za istog poslodavca kod kojeg su bili na pripravništvu. Međutim, velik broj takvih pripravništava bio je neplaćen (44%), pri čemu su ispitanice češće imale iskustvo neplaćenog pripravništva (51%) od muških ispitanika (40%). Samo 22% ispitanika ima iskustvo pripravništva u inozemstvu (nekoj drugoj članici EU), a trećina onih koji nemaju takvo iskustvo kaže da je razlog taj što nisu imali financijskih sredstava.
Iako su rezultati u službenom sažetku predstavljeni u pozitivnom svjetlu, s naglaskom na činjenicu da većina mladih s iskustvom pripravništva nakon toga pronađe posao, detaljniji pregled podataka ne daje puno razloga za slavlje. Rad u punom radnom vremenu i barem s mogućnošću dobivanja stalnog ugovora je izuzetak za mlade u potrazi za poslom, a glavne prepreke pronalasku posla su manjak radnih mjesta i premala plaća. Pripravništvo – koje bi trebalo biti “odskočna daska” do pravog zaposlenja, kako se to navodi u izvještaju – u gotovo polovici slučajeva nije plaćeno. Pripravništvo se od krize 2008. proširilo i pretvorilo u uobičajenu zamjenu za probno zapošljavanje mladih, a sad već brojna istraživanja potvrđuju da ih mladi često obavljaju potpuno besplatno ili za bijedne iznose. Posljedice toga su rast nejednakosti zbog otežanog ulaska u pojedina zanimanja onima koji si ne mogu priuštiti da rade besplatno, kao i niz negativnih posljedica koje proizlaze iz činjenice da puno mladih uz neplaćeno stažiranje u punom radnom vremenu sa strane obavlja i plaćene poslove u uslužnoj ili gig ekonomiji.