Na Zapadnu Hercegovinu se i dalje gleda isključivo kroz kulturno-identitetske markere, mitove i stereotipe. O tome smo pisali nebrojeno puta i na ovim stranicama. Prema tom pristupu, Zapadna Hercegovina je konzervativno-katolička zemlja švercera u kojoj vječno vladaju u kohabitaciji HDZ i Katolička Crkva. I u tim okvirima se odvija sva analitika društvenog života u Hercegovini. Kad su svojevremeno pitali profesora ekonomije porijeklom iz Hercegovine, Ljubu Jurčića, da malo izanalizira ekonomiju i ekonomske odnose u Hercegovini, Jurčić je u jednoj rečenici, vrlo lakonski, objasnio da je ekonomska situacija u Hercegovini manje više ok i da nema nezaposlenosti. A ako netko s akademskim pedigreom to kaže, onda je to tako, zar ne?
Dominacija kulturno-identitetskog čitanja Hercegovine i Hercegovaca i nepostojanje minimuma ekonometrije i bazične statistike o socijalnoj i ekonomskoj strukturi stanovništva,
doveli su do toga da nam je potpuno prihvatljivo složiti se s tezom da u Hercegovini ne postoje klase i klasni odnosi i da se sva društvena dinamika vrti oko vladajuće stranke i eventualno ideološke uloge Katoličke Crkve. U takvom kontekstu, preostaje nam da iz situacija koje izazivaju društvenu i medijsku pažnju iščitavamo natruhe klase i (moralne) klasne analize u Hercegovini. Već smo ranije uvidjeli da incidentne situacije i tragedije, upravo zbog pozornosti i moralne želje javnosti da se takve transgresije “riješe”, odnosno da se pronađe i kazni krivca, postaju gotovo jedino plodno tlo za kakvo takvo raspetljavanje društvenih odnosa u Zapadnoj Hercegovini. Uostalom, i kroz povijest kapitalizma i radničkog pokreta upravo su incidentne situacije i velike nesreće na radu postajali simbolička mjesta opće i radničke povijesti jer su se baš u njima najjasnije ocrtavali društveni odnosi.
Kako više nemamo organizirani radnički pokret, a ni tvornice, ostaje nam da društvene i klasne odnose iščitavamo iz crne kronike i stanja na cestama. Hercegovačka, ali i regionalna javnost, ovog vikenda je ostala zatečena viješću o tragičnoj pogibiji troje članova obitelji Krstić u automobilskoj nesreći na Buni pokraj Mostara. Ukratko, prema dosad dostupnim informacijama, obitelj Krstić je poginula u svom Renaultu Scenicu nakon što je na njih naletio puno veći, snažniji i skuplji BMW X5. U Renaultu je preživjela samo najmlađa trogodišnja članica obitelji koja se nalazi na intenzivnoj njezi u mostarskoj bolnici. Prema još nepotvrđenim informacijama, BMW X5, čiji je vozač također poginuo, utrkivao se na magistralnom putu M17 s Mercedesom i, prešavši u suprotnu traku, doslovno pokupio Renault Scenic i na licu mjesta ubio jednu obitelj.
Ubrzo su mediji izašli s informacijama da su u oba auta sjedili tajkuni i sinovi tajkuna. Tajkun je u Hercegovini političko-moralistička oznaka i vrhunac klasne analize kojom se u većini slučajeva označava bogatije članove društva koji su svoje poslovno carstvo stekli na sumnjive načine obično u ratnom i postratnom periodu. Portali neskloni vladajućem HDZ-u našli su i podatak da je vozač Mercedera koji je suučesnik u nesreći sin vlasnika export-import firme koja, među ostalim, opskrbljuje voznim parkom i vladajući HDZ, odnosno tvrtke u javnom vlasništvu koje kontrolira HDZ BiH. Riječ je o članu bogate hercegovačke obitelji koja ima u vlasništvu nekoliko firmi koje se bave uvozom roba u BiH. Da se stvar dodatno politički i analitički zakomplicira, poginula Krstić je članica HDZ-a BiH, ali po svemu sudeći niže rangirana ili tek simpatizer.
Da raspetljamo ovu zavrzlamu za kraj. HDZ BiH kao vječna karika u političkoj i moralnoj analitici društvenih odnosa u Hercegovini, ovdje je tek sekundarni dio priče. Za nas je važnija klasa. Naime, automobili su i dalje najvažniji statusni simbol u Hercegovini. To je dio kulture. Istovremeno, da biste bili u posjedu skupih automobila njemačke proizvodnje koji sve više liče na oklopna vozila nego na prometna sredstva, morate biti dio viših klasa. Ta pozicija vam ne omogućuje samo dobar vozni park nego i osjećaj da ste bitniji i važniji od ostatka populacije i da vlastite probleme rješavate bržim i zaobilaznim putem, odnosno da ste iznad zakona. Što u puno slučajeva i realno jeste. I to nije specifičnost samo Hercegovine. U toj konstelaciji, javna cesta, jedan od prometnijih magistralnih puteva u državi, nije samo infrastruktura kojom dolazite od točke A do točke B, nego i vaša privatni autodrom, odnosno jedno od onih “bržih i zaobilaznih puteva” iz seta vaših privilegija.
S druge strane je četveročlana obitelj koja se vozi u Renault Scenicu, automobilu koji si može priuštiti obitelj s prosječnim primanjima, taman dovoljan za njihove potrebe. Bez velikog komfora, ali dovoljno velik da stanu sva djeca i tjedna nabavka namirnica. Pritom je majka, kako je otkrio Facebook status Zajednice žena HDZ BIH Kraljica Katarina Kosača, članica vladajuće stranka kao i mnoštvo drugih koji u tom članstvu vide zadovoljavanje minimalne egzistencije, jedini način da se dođe do posla u općini ili školi. Ali nedovoljno da vas spasi od jurećeg automobila sina tajkuna koji je do svog jurećeg vozila i bogatstva došao upravo poslovanjem sa strankom čija ste vi članica. Ali očito, ni HDZ više ne može zamagliti klasne odnose u Hercegovini i njihove posljedice.