Prošlog smo tjedna najavili da se narednih mjeseci očekuje interpretacijsko sustizanje nove realnosti. Energetska kriza i inflacija su gotovo pa zaboravljeni društveno-ekonomski problemi s kojim se značajan broj ljudi nije susretao za života. Nova realnost zahtijeva i nove interpretacijske obrasce, kao i apliciranje onih postojećih koji su uvjerljivost i primjenjivost stekli u nekim sasvim drukčijim kontekstima. Te se interpretacije ne tiču samo razloga koji stoje iza međusobno uvjetovanih, ali i preklapajućih kriza, već i različitih političkih odgovora na te krize. Nismo trebali dugo čekati na prve korake interpretacijskog oživljavanja nekih starih “truizama”.
Povod je bio prosvjed u Pragu proteklog vikenda na kojem se, prema policijskim procjenama, okupilo 70.000 ljudi, a tražili su prvenstveno kontroliranje cijena energenata i odstupanje od službenih NATO i EU politika kad je posrijedi rat u Ukrajini. Prema dostupnim izvještajima, prosvjed je organiziralo više različitih skupina, od predstavnika krajnje desnice do Komunističke partije. Ta informacija, lišena kontekstualizacije u vidu specifičnosti češkog političkog života i tamošnje Komunističke partije ili eventualnih konkretnih pitanja suradnje raznolikih grupacija, poslužila je kao “inspiracija” Jutarnjem listu za još jednu potvrdu teze o navodnim zajedničkim interesima radikalne desnice i radikalne ljevice. Bez obzira na intenciju autora članka, Željka Trkanjeca, odavno je poznato da te teze služe isključivo diskreditaciji ljevice.
Pored samih praških prosvjeda, članak donosi i različite, kako one stručne tako i političke procjene, o nemirnoj jeseni i prosvjedima koji se neminovno javljaju u periodima rastuće inflacije i pada životnog standarda. Trkanjec navodi i najave talijanskih i francuskih sindikata koji pripremaju štrajkove, ali i primjer iz istočne Njemačke koji bi trebao potvrditi tezu o preklapanju interesa radikalne desnice i ljevice kao u slučaju Češke. Naime, u gradu Schneebergu se udružila opozicija i poslala pismo ministru energetike Robertu Habecku u kojem upozorava na rast cijena energenata. Tretirajući pismo kao politički simptom, članak nas upozorava: “Bilo bi to uobičajeno političko djelovanje da opoziciju ne čine Ljevica, Die Linke, Kršćanski demokrati, CDU, i – radikalno desna Alternativa za Njemačku, AfD: još jedna potvrda bliske suradnje radikalno lijevog i desnog.” Dakle, teza se potvrđuje tako da se ne spominje ono doslovno napisano: da je pismo potpisao i CDU, valjda utjelovljenje europskog političkog centra u posljednjih 20 godina dok mu je na čelu bila Angela Merkel.
Primjer iz Jutarnjeg lista zasigurno neće ostati usamljen u narednom periodu. Prilagođene teze o dvama totalitarizmima i slično revizionističko izjednačavanje socijalizma i fašizma, ljevice i desnice, mogli bi steći priličnu popularnost kad su posrijedi energenti i plin. Naime, kako budu pomalo, motivirani krizom i visokim cijenama, rasli pritisci ka okončanju rata i prihvaćanju ruskih zahtjeva, tako će i rasti i izazovi da se takvi pritisci pripišu navodnim zajedničkim interesima radikalne desnice i ljevice. Desni bi tako bili u ideološko-kulturnim preklapanjima s Putinovim režimom, a lijevi valjda u nikad ugašenoj nostalgiji za Moskvom. Iako je pritom sam imidž europskog centra, zasnovan na njemačkom ekonomskom uspjehu u protekloj dekadi, ovisio u priličnoj mjeri o jefitnom ruskom plinu, a kupovinu plina i izgradnju plinovoda nije dogovorila nikakva ljevica. I to bi mogao biti samo jedan krak apdejtanja starih i pouzdanih interpretacijskih obrazaca. Njegov razvoj, ali i razvoje ostalih pomno ćemo pratiti, makar i u marginalnijim epizodama, poput ove u Jutarnjem.