Na globalnom audiovizualnom tržištu kojim posljednjih nekoliko godina dominiraju streaming platforme, nastavlja se nesmiljena borba konkurenata. Nakon što se Netflix nedavno suočio s drastičnim padom cijena dionica, njegovu tržišnu dominaciju sada ugrožava Disney+ rastom broja korisnika većim od predviđenog. Walt Disney, jedan od velikih globalnih medijskih konglomerata, izvijestio je da je broj korisnika njihove platforme Disney+ narastao za skoro 8 milijuna novih korisnika u prvom kvartalu ove godine što je sedamdesetak posto više nego je sama kompanija predviđala ranije. U tom kontekstu, plauzibilnim se čini objašnjenje da je stagnacija i pad Netflixa u broju korisnika te pad vrijednosti dionica rezultat prisutnosti novih igrača na tržištu i njihovog sve većeg udjela u cjelokupnom broju korisnika tzv. SVOD (Subscription Video on Demand) platformi.
Zajedno sa svojim drugim web platformama, poput ESPN-a ili Hulua, kompanija Disney se opasno približila brojci od 220 milijuna korisnika koliko trenutno drži globalni i američki SVOD lider Netflix. Iako u našem dijelu svijeta nije doživio veći skok te je i dalje u sjeni Netflixa i HBO-a, Disney+ u najvažnijem tržištu, onom američkom, doživljava primjetan rast. Istovremeno, nijedna od platformi ne uspijeva značajnije ući u potencijalno najveće regionalno tržište, ono azijsko što zbog kineskih restrikcija, što zbog dominacije domaće video produkcije u Indiji. A upravo se u tim tržištima krije potencijal novog rasta kada američka i europska tržišta postanu prezasićena.
Ova nesmiljena utrka prema vrhu, međutim, ima i svoju fusnotu koja je vrlo često izostavljena u medijskim izvještajima o SVOD-ovima. Dominantan medijski narativ bavit će se jednostavnim iščitavanjem statističkih torti o profitu ili broju korisnika, a onda i konkurencijom između različitih medijskih i tech korporacija bez uzimanja u obzir nešto šireg ekonomskog i socijalnog konteksta. Izostavljena fusnota u tom slučaju je: porezi, odnosno regulacija poslovanja kompanija koje maksimalno koriste, u suštini, ekonomski nereguliran internet, ili kako se to u policy jeziku kaže, digitalno tržište. I tu zapravo i treba tražiti prave povijesne i ekonomske razloge njihove ekspanzije. Upravo “regulatorni okvir dozvoljava koncentraciju i ekspanziju kapitala” te rast ovih kompanija (zajedno s ostalim velikim digitalnim platformama). U stručnoj javnosti sve se više i glasnije govori o potrebama regulacije poslovanja digitalnih platformi, ali dalje od akademskih i stručnih rasprava se nije puno pomaklo.
U konkretnom slučaju, EU regulativa koja je krenula na put zajedničke politike oporezivanja digitalnih platformi i korporacija, zapela je na razmeđu putova na kojem se susreću institucionalna i interesna kompleksnost same Unije s kompleksnošću interneta, a samim tim i njegove regulacije. Nakon protivljenja dijela država članica donošenju zajedničke porezne politike prema digitalnim platformama, rasprava i eventualne odluke o oporezivanju digitalnih platformi prenijele su se na razinu OECD-a i samih nacionalnih država. To se može tumačiti i kao kao poraz EU-a i njenih zajedničkih politika koje se očito ne uspijevaju uhvatiti u koštac za transnacionalnim kompanijama, ali i svojim članicama koje u stopiranju oporezivanja nalaze i vlastitu korist (primjerice, neoliberalna vlada u Irskoj).