politika
Bugarska
tema

Razjedinjeni smo jači

Foto: Nikolay DOYCHINOV / AFP (američki ministar obrane Lloyd Austin i bugarski premijer Kiril Petkov u Sofiji, ožujak 2022.)

Ruska invazija na Ukrajinu stvorila je nove podjele u bugarskom društvu, a uskrsnula i neke koje su bile zaboravljene. Dok su se do prije samo nekoliko mjeseci glavni društveni sukobi vodili oko Covid potvrda, otkako je počeo rat Bugari su se našli u usijanoj raspravi za i protiv Rusije i Putina. Čini se da se zasad ovom velikom zbrkom najviše okoristila ekstremno desna stranka Preporod, dok je vladajuća koalicija uzdrmana samo tri mjeseca nakon dolaska na vlast.

Nitko, osim CIA-e i Guardiana, nije očekivao da će Rusija ostvariti prijetnje i napasti Ukrajinu 24. veljače, pa ni Bugarska. Invazija je šokirala bugarsko društvo i ostavila nepredvidljive posljedice, te stvorila nove podjele, a uskrsnula i neke koje su bile zaboravljene. Dok su se do prije samo nekoliko mjeseci glavni društveni sukobi ticali Covid potvrda, otkako je počeo rat Bugari su se našli usred usijane rasprave za i protiv Rusije i Putina, rasprave koja ima dugačku povijest. Rat je stavio na kušnju krhku vladajuću većinu i stabilnost čitave države, a utjecao je i na unutarnju, ali i vanjsku politiku. Ministri i politički stručnjaci članstvo Bugarske u Europskoj uniji i NATO-u opet predstavljaju kao civilizacijsku odluku, a sve što ide protiv takve vizije se odbacuje, što ostavlja (ni)malo prostora za suvislu političku raspravu.

Politički potres

Invazija je neposredno utjecala na bugarsku vladu i izazvala prvu smjenu ministra u vrlo neizvjesnom trenutku. Tadašnji ministar obrane Stefan Janev žurno je ponovio Putinovu definiciju napada na Ukrajinu kao vojne operacije, a ne rata, i upozorio da te operacije ne treba tako rano etiketirati. Čak i je ruska ambasada citirala njegov stav. To je dovelo do vala zgražanja diljem zemlje, zbog čega se premijer Kiril Petkov javno ogradio od “osobnih stavova“ svog ministra, a četiri dana kasnije ministar zamijenjen je nekime tko se vjernije pridržava vladinih smjernica. Iako to još nije službeno, postoje jake indikacije da će Janev osnovati novu stranku s patriotskim tendencijama, kao na primjer činjenica da je u ožujku krenuo posjećivati manje gradove kako bi se “upoznao s problemima običnih ljudi i učinio im život predvidljivijim i normalnijim“.

Nakon ovog potresa, uslijedilo je još podrhtavanja unutar vlade. Usred vala sankcija koje je EU nametnula Rusiji i poziva za slanjem oružja u Ukrajinu, Bugarska je podijeljena – Bugarska socijalistička partija (BSP) oštro se usprotivila pružanju vojne podrške, dok su tri ostale stranke u vladajućoj koaliciji bile za. Jedina stranka pored BSP-a koja se protivila slanju oružja bila je ekstremno desna stranka Preporod (Vazraždane/Възраждане). Tako su se vođe socijalističke i ekstremno desne stranke našle na istoj strani, protiveći se uplitanju Bugarske u rat. Predsjednik Rumen Radev također se izjasnio protiv slanja podrške, tvrdeći da bi nas svaka vojna pomoć uvukla u rat. Naravno, svi koji su se usprotivili slanju oružja etiketirani su kao rusofiil ili čak Putinovi pristaše, dok su svi drugi proglašeni braniteljima civilizirane Bugarske. Rasprava je postala još žešća kad je jedan od ukrajinskih ministara na Twitteru objavio da je Bugarska obećala vojne avione. Petkov je odmah odbacio te glasine, uz izjavu da je “apsurdno slati ono malo aviona što imamo, pogotovo u ovom trenutku“. Situacija se dodatno zakomplicirala kad su se na društvenim mrežama pojavile video snimke vojne mašinerije na cestama. Vođa BSP-a je zamolio da se stane na kraj takvim lažnim vijestima koje su “opasne za nacionalnu sigurnost“.

Da bi situacija postala još nestabilnija, američki ministar obrane Lloyd Austin u sklopu svoje posjete Europi zastao je u Bugarskoj, petnaest godina nakon posljednje posjete američkog ministra. Iako su mediji tvrdili da će Austin pokušati uvjeriti vladu da pošalje oružje u Ukrajinu, on nije o tome raspravljao s Petkovom niti to tražio od Bugarske. Međutim, Demokratska Bugarska, liberalna stranka iz vladajuće koalicije, s time nije bila zadovoljna, jer je za nju slanje vojne pomoći Ukrajini važnije od očuvanja stabilnosti vlade. Početkom travnja, DB je u Narodnoj skupštini podnijela deklaraciju za slanje oružja, za što je podršku tražila i od oporbenih neoliberalno nastrojenih stranaka, GERB-a (Građani za europski razvoj Bugarske) i DPS-a (Pokret za pravo i slobodu), protiv kojih su 2020. održani masovni prosvjedi zbog korupcije, i za koje se često tvrdilo da su blisko povezane s Rusijom, posebno na energetskim projektima. Paradoksalno, MiG-29, jedini avioni koje Bugarska koristi za nadzor i zaštitu svog zračnog prostora, bez opskrbe iz Rusije do kraja godine će ostati bez goriva, a avioni F16 koje je GERB 2019. naručio od SAD-a za 3 milijarde dolara, stići će 2030. godine.

Energetska podrhtavanja

Rat je utjecao na bugarski energetski sektor i oživio zaboravljene zahtjeve za energetskom neovisnošću o Kremlju. Bugarska trenutno 90% plina uvozi iz Rusije, što je potaklo vladu da potraži nove izvore. Plinovod do Grčke će nakon dvanaestogodišnjih radova biti završen ove jeseni, što će omogućiti dotok azerbejdžanskog plina do Sofije i smanjiti uvoz plina od Gazproma za 30-40%. Dok je prošle godine jedna od glavnih društvenih briga bilo hoće li se rudnici ugljena u regiji Stara Zagora zatvoriti i ostaviti tisuće ljudi bez prihoda, ove godine svi djeluju uvjereno da se rudnici neće tako skoro zatvoriti, a brige ekoloških aktivista o klimatskim promjenama bačene su u zapećak.

Sredinom ožujka Petkov je radosno objavio da nam je Europska komisija konačno odobrila plan oporavka i otpornosti, ali uz zahtjev za modifikacijama projekta. Tako se odustalo od ideje o plinari koja bi zamijenila ugljen za proizvodnju energije u ime ekstravagantnije ideje – mega-projekta državne tvornice baterija za vrtoglavih 800 milijuna eura ili oko 10% ukupne vrijednosti projekta oporavka. Od tog je projekta prošle godine vlada odustala zbog velikog rizika i zato što je projekt ocijenjen ekonomski i tehnološki neodrživim. Vlada sumnjivo šuti o tome, a šira slika postaje sve nejasnija, što oporba s razlogom koristi za nagađanje o stvarnim namjerama ministara. 

Još jedna promjena u energetskom sektoru koju je donio rat tiče se uključenih ekonomskih aktera. Bugarski ministar financija i ministar energetike 11. ožujka sastali su se s dvije američke korporacije zainteresirane za investiranje u projekte prelaska na “čistu“ energiju, nakon čega su potpisali memorandum o investiciji od milijardu dolara. Jedini razlog zbog kojeg je ovaj sastanak došao u središte pozornosti jest to što su postojale tvrdnje da su u jednu od tih korporacija bili uključeni ruski oligarsi. Ministar financija komentirao je da je odobrenje američkih diplomata, koji su navodno bili prisutni na sastanku, za njega dovoljno da vjeruje ovim korporacijama. Kasnije je američko veleposlanstvo negiralo sudjelovanje na sastanku.

U međuvremenu je cijena zemnog plina porasla za 25,3%, dok je u pogledu benzina rat samo nastavio nezaustavljiv rast inflacije od prošle godine. Neki gradovi najavili su povećanje cijena javnog prijevoza, koja će se u nekim slučajevima ažurirati na mjesečnoj razini, što povećava opću razinu neizvjesnosti. Inflacija je u veljači iznosila 10% u odnosu na prošlu godinu. Rat je samo pogoršao situaciju i omogućio špekulacije osnovnim proizvodima poput brašna i ulja. Neki su supermarketi igrali na strah kupaca i oglašavali sniženja tako što su zapravo vraćali stare cijene. To je, nimalo iznenađujuće, izazvalo kaos, pa čak i smrt jednog 77-godišnjeg muškarca dok je čekao u redu. Pozivi na uvođenje kontrole cijena brzo su odbačeni. U međuvremenu, ukrajinske se izbjeglice pokušavaju snaći u kompliciranom sustavu azila koji većinom održavaju volonteri i organizacije civilnog društva. Neki sindikati strahuju da će prisutnost izbjeglica dovesti do smanjenja plaća. Usred ove mračne ekonomske situacije vlada je najavila da će europskim novcem pokriti zdravstveno osiguranje za izbjeglice, znajući da oko 20% stanovništva uopće nema zdravstveno osiguranje. Ekstremno desna stranka Preporod olako je izjavila da će kroz amandmane uključiti sve neosigurane osobe.

Crno-bijela Bugarska

Vladajuća koalicija je doživjela veliki kiks sredinom ožujka, kada je policija uhitila čelnika GERB-Bojka Borisova (koji je deset godina bio na funkciji premijera), zajedno s njegovom PR službom i ministrom financija, zbog optužbi za ucjenu i preusmjerili porezna sredstva. Pobijedivši na izborima s antikorupcijskom agendom, vlada je pokušala odvratiti pritisak zbog rastuće inflacije preuzimajući veliki rizik podizanja optužnice protiv Borisova uz vrlo slabe dokaze. U manje od 24 sata nakon uhićenja, čelnik GERB-a je pušten, uz novostečenu auru mučenika. Ugnjetavanje koje je navodno pretrpio brzo se pretočilo u izbornu podršku, pa je ponovno zauzeo prvo mjesto u anketama popularnosti. Vladajuću koaliciju dodatno je destabilizirala činjenica da tri od četiri stranke nisu bile svjesne uhićenja.

A kao da unutarnja situacija nije bila dovoljno komplicirana, rat je utjecao i na našu vanjsku politiku, i to prema Makedoniji, čiju kandidaturu za članstvo u EU Bugarska blokira od 2019. godine. Odjednom je priključenje Makedonije EU postalo dijelom plana nacionalne i europske sigurnosti, zbog straha da ne padne pod ruski utjecaj. Do ovog zaokreta došlo je nakon što je Kiril Petkov objavio da ruski agenti pokušavaju narušiti naše dobre odnose s Makedonijom i protjerao sekretara ruske ambasade. Makedonija je slijedila njegov primjer otjeravši pet ruskih diplomata.

Opsesija i želja za odbacivanjem svega ruskog pojavila se gotovo odmah po početku rata. I konzervativci i liberali zagovarali su promjenu datuma našeg državnog praznika kojim se obilježava sjećanje na Rusko-turski oslobodilački rat 1876. – 1878. Ista skupina pozivala je na zamjenu ruskih naziva ulica ukrajinskim. Jedan od prijedloga je preimenovanje aleje ispred ruske ambasade u “Aleju ukrajinskih heroja“. Dana 25. veljače, bez ikakve rasprave, načelnik jedne četvrti u Sofiji ponovno je pokrenuo inicijativu za rušenje spomenika sovjetskoj vojsci u središtu grada.

Utjecaj rata bit će i dugoročan i trenutan. Tri mjeseca od dolaska na vlast, krhka koalicija četiriju stranaka dovedena je pred ozbiljan test koji je značajno uzdrmao konsenzus protiv GERB-a. Pojavile su se nove podjele koje će nedvojbeno imati dublje posljedice po stanovništvo i javnu raspravu u kojoj nema mjesta nijansama, već se sve prikazuje crno-bijelo. U nikad kompliciranijem svijetu, Bugarska se nalazi u situaciji naslijeđenih ovisnosti, ali s perspektivom da ih zamijeni novima. A zasad se čini da se ovom velikom zbrkom najviše okoristila ekstremno desna stranka Preporod.