Veliko istraživanje digitalnih tržišta rada u Europskoj uniji pokazalo je da je online rad vrlo rasprostranjen, a donosi iznimno niske prihode i nedovoljnu satnicu. Istraživanje je osmislio Europski sindikalni institut (ETUI), a anketiranje je između ožujka i svibnja 2021. provela agencija Ipsos u 14 članica EU (Austrija, Bugarska, Češka, Estonija, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Španjolska) na reprezentativnim nacionalnim uzorcima koji predstavljaju 84% stanovništva u dobi od 18 do 65 godina u EU-27. Ovo istraživanje predstavlja najažurniju i najdetaljniju postojeću analizu ove vrste rada i daje uvid u to tko radi putem digitalnih tržišta rada, koliko takvi radnici zarađuju i kolika im je satnica. Među ljude koji ostvaruju zaradu online uvršteni su radnici koji prodaju svoje “usluge” putem online platformi, aplikacija ili web stranica, te osobe koje prodaju svoje proizvode ili iznajmljuju smještaj online.
Rezultati istraživanja pokazuju da su “digitalna tržišta rada” u EU znatne veličine i da digitalne platforme predstavljaju samo mali dio tog tržišta. Najvažniji je nalaz onaj o prihodima koje donosi ova vrsta rada, koji su toliko niski da bi radnik koji se oslanja isključivo na njih završio ispod linije siromaštva. Čak je i platformski rad koji se obavlja na tjednoj bazi uglavnom samo sporedni posao koji daje dodatni prihod, a samo u otprilike polovici takvih slučajeva obavlja se više od 20 sati tjedno. Autori istraživačkog izvještaja Agnieszka Piasna, Wouter Zwysen i Jan Drahokoupil pišu: “Naši nalazi ne podržavaju optimistična očekivanja da bi platformska ekonomija mogla ponuditi rješenja ljudima koji nemaju ili ne mogu pronaći poslove u tradicionalnoj ekonomiji. Radnici koji rade na online tržištu rada uglavnom su osobe koje imaju nesigurne offline poslove, i na tim se poslovima ne zadržavaju dugo”.
U Europskoj uniji 2021. bilo je oko 47,5 milijuna online radnika/ica (što je 17% ukupno radno sposobnog stanovništva), tj. osoba koje pružaju digitalno posredovane usluge putem internetskih platformi, aplikacija ili web stranica, i osoba koje prodaju proizvode online (osim rabljenih stvari) ili iznajmljuju smještaj online. Broj platformskih radnika među njima znatno je manji: oko 12 milijuna osoba (4,3% radno sposobnog odraslog stanovništva u EU) koje su u prošloj godini radile putem digitalnih platformi i još 3 milijuna (1,1%) intenzivnijih korisnika kojima je rad za platforme činio značajan dio radnog vremena.
Velikoj većini platformskih radnika (85%) rad za platforme donosi manje od polovice godišnjeg prihoda, a često i puno manje od toga. Platformski radnik zaradi prosječno 250 eura mjesečno. Samo mali broj platformskih radnika se gotovo isključivo oslanja na platformski rad, a najveći je postotak takvih radnika među vozačima (njih 11%). Online i platformski rad generalno je dodatak offline radu, a ne zamjena za njega: prosječni platformski radnik radi otprilike 10 sati tjedno. Zarada od platformskog rada po satu kreće se između 8 eura u poslovima dostave i 15 eura za stručne poslove.
Većina ljudi koji koriste platforme to čini sporadično, i brzo napuštaju tu vrstu rada: dok je gotovo 30% ispitanika izjavilo da je u nekom trenu pokušalo pronaći posao putem online platformi, aplikacija ili web stranica, 12,4% njih je prestalo s tom vrstom rada više od godinu dana prije provođenja istraživanja. Dok su među svim oblicima online rada najpopularniji poslovi online prodaje, najmanje zastupljen oblik online rada je onaj u prijevozu – tim se poslovima bavi ukupno 1,5 milijun ljudi na mjesečnoj bazi, što predstavlja 0,5% radno sposobnog stanovništva.
Gledano prema statusu na tržištu rada, samozaposlene osobe se najčešće bave platformskim radom, dok je najmanje onih koji su zaposleni na neodređeno. Između zaposlenih i nezaposlenih te ekonomski neaktivnih osoba nema znatnih razlika u pogledu učestalosti bavljenja platformskim radom. Istraživanje je otkrilo i da ne postoje razlike unutar EU u rasprostranjenosti online i platformskog rada. Sve u svemu, nalazi istraživanja ne ukazuju na to da bi se online i platformski rad pod trenutnim uvjetima mogao smatrati dostojnom zamjenom za “tradicionalan” posao.