Gradonačelnik Pule Filip Zoričić ni tri mjeseca nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora osnovao je udrugu naziva #PulaGRAD preko koje promovira svoj humanitarni lik i djelo ignorirajući optužbe za sukob interesa. Marta Baradić razgovarala je s nizom stručnjaka/inja koji ovaj fenomen vide kao apsurdni ishod populističke antikorupcijske agende i zazora od stranačkog sustava.
Na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Istarskoj je županiji ozbiljno uzdrmana hegemonija IDS-a, stranke koju serija potresa nastavlja tresti. Tada su, osim najvećeg grada Pule, izgubili i glavni grad županije Pazin te Vodnjan i Buzet. Donedavni pulski gradonačelnik iz redova IDS-a, Boris Miletić, koji je na toj funkciji opstajao punih petnaest godina, postao je IDS-ov župan (odnedavno nezavisni), tek za dlaku prešišavši SDP-ovog kandidata. Pulskim gradonačelnikom, pobijedivši u drugom krugu IDS-ovu kandidatkinju, postao je Filip Zoričić, a Nezavisna lista Filipa Zoričića (NLFZ) sa SDP-om i Možemo! vladajuća koalicija u Gradskom vijeću Grada Pule. Pulski Možemo! nije, za razliku od SDP-a, podržao Zoričića u drugom krugu, ali je potpisao postizbornu programsku rezoluciju čiju primjenu i učinke posljednjih mjeseci relativiziraju sami potpisnici. Imajući na umu Lex šerif, rezolucija je ionako zvučala ako ne demagoški, a onda nadobudno. No, “nadobudnost“ je nešto za što vladajući u Puli iz gafa u gaf traže razumijevanje jer da su eto početnici. Tako je, ni tri mjeseca nakon preuzimanja dužnosti gradonačelnika, Filip Zoričić osnovao i predsjedava udrugom naziva #PulaGRAD. Zamjenica predsjednika udruge je pak Anja Ademi, aktualna pročelnica Upravnog odjela za lokalnu samoupravu u Gradu Puli, a čiji je put kroz gradska tijela pratio negativan publicitet.1
Aktivnost kojom se novoosnovana gradonačelnikova udruga predstavila javnosti bila je humanitarna akcija održana u prosincu u sklopu gradskog projekta “Advent u Puli“. Ova tema pluta lokalnim medijskim eterom već puna dva mjeseca. Nedavno je na pitanje o problematičnosti suradnje udruge i grada koje povezuje ista osoba na čelu, Filip Zoričić blazirano odgovorio: “A gdje, na kojoj temi?“. S obzirom na to da ovaj slučaj pokazuje da šef izvršne vlasti u Puli ne barata osnovnim pojmovima, pa ni ovim jednostavnijim poput “suradnje“, odlučili smo, riječima Borne Sora, ovaj slučaj “proći na ploči“. Kontaktirali smo niz stručnjakinja/a iz polja sociologije, prava i politologije.
Humanitarni gradonačelnik na meniju
Izabravši samoprozvanog liberalnog demokršćanina za gradonačelnika, Pula si je priskrbila i preimenovanje manifestacije “Prosinac u gradu“ u “Advent u Puli“. Udruga #PulaGRAD dospjela je pod lupu javnosti zbog sudjelovanja na toj prazničnoj manifestaciji u sklopu koje je gradonačelnikovoj udruzi koja je registrirana početkom rujna 2021. dodijeljena kućica za humanitarne aktivnosti. Korištenje kućica i zakup vodila je ustanova Pula film festival (PFF), inače u vlasništvu Grada Pule, a ovoj je udruzi dodijeljena jer, prema izjavama gradonačelnika, nije bilo zainteresiranih za kućice nakon provedene dvije licitacije te da je kućicu “mogla dobiti bilo koja druga udruga koja je to željela i poslala upit organizatoru“. No, namjera da se te kućice nakon što nisu iznajmljene za komercijalnu djelatnost dodjele udrugama koje se bave humanitarnim radom nije nigdje javno oglašavana.2 Prema napisima u medijima, kućicu su potom uz udrugu #PulaGRAD koristile još tri humanitarne udruge, ali po odabiru udruge #PulaGRAD. U izjavama koje je davao povodom prozivki za sukob interesa, gradonačelnik vlastitu udrugu stavlja u ravan s već etabliranim udrugama. Udruzi #PulaGRAD koja za “Adventa u Puli“ službeno postoji tek tri mjeseca to je i prva humanitarna akcija i aktivnost općenito, što je pak u neskladu s uobičajenim općenitim kriterijima dodjele sredstava ili infrastrukture udrugama, a koji se mahom temelje na prethodnom radu i referencama udruga.
Za komentar smo upitali Krešimira Krolu, docenta s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru koji veli da ako i pretpostavimo da nije bilo eksplicitne namjere da se pogoduje sa strane gradonačelnika, svejedno ostaje problem da udruga nije prepoznala kako postoji jasna veza koja ukazuje na sukob interesa: “Ako gradonačelnik Zoričić nije primijetio problem, predsjednik udruge Zoričić je morao primijetiti nelogičnost gdje praktički sam sebi dodjeljuje kućicu, ili prima dopise o komunalnom redu ili nekim drugim prijedlozima koji nose potpis predsjednika udruge. Udruga je netom osnovana i ovaj tip naglog zauzimanja središnje pozicije u javnom životu grada uistinu postavlja pitanje odnosa upravnog tijela prema udrugama i organizacijama koji slove za višegodišnje aktere u polju humanitarnog i civilnog rada“, ističe Krolo.
Helena Popović, docentica s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da ako informacija nije bila dostupna svim zainteresiranim udrugama pod jednakim uvjetima onda je udruga #PulaGRAD stavljena u povlašteni položaj. “Je li ta udruga znala za mogućnost takve prijave, a druge potencijalno zainteresirane udruge nisu? I zašto jedna udruga ima pravo nuditi drugim udrugama termine, umjesto da to čini organizator manifestacije? Otvara se načelno pitanje: ukoliko se Zoričić htio baviti humanitarnim radom, zašto je uopće ušao u arenu institucionalne politike i sudjelovao na lokalnim izborima? Radi li se, u ovom slučaju o intencionalnom korištenju pozicije moći, i/li o temeljnom nerazumijevanju političkog djelovanja i političkih procesa?” pita se Popović, a pitanje je to koje ispostavljamo kao središnje za sve sugovornike/ce.
Izvanredni profesor s Katedre za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu Dario Čepo smatra da to može biti posljedica fundamentalnog nerazumijevanja politike i političkih procesa, ali da ih to neznanje ne ekskulpira od sumnje da je to napravljeno s određenim ciljem. “Ono što učim svoje studente na prvoj godini je to da politička stranka ostvaruje svoje interese i promovira svoje ideje dolaskom na vlast, oni moraju izaći na izbore i doći na vlast da bi proveli neke ideje; udruga civilnog društva kao i mnoge druge interesne grupe ostvaruje svoje ciljeve i promovira svoje ideje pritiskom na vlast. Objasnite mi kako to osoba XY čelnik udruge može vršiti pritisak na samog sebe odnosno na osobu XY gradonačelnika grada?“, kaže Čepo te napominje da se ideja udruge i ideja političke stranke nalaze u fundamentalnoj suprotnosti. Čepo se također pita kako to da udruga koja postoji tri mjeseca dobiva štand od grada, a ne niz drugih udruga koje rade puno duže i više. „Kako je udruga koja se zove #PulaGRAD znala da se može prijaviti, a za to nije znala apsolutno ni jedna druga udruga. Ako je čelnik udruge-gradonačelnik saznao to od gradonačelnika, dakle samog sebe, onda je to direktni sukob interesa. A ako nije, što to govori o ostalim udrugama civilnog društva na području Pule, da su potpuno nesposobne?“
Slučaj kućice već istražuju DORH i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. No, za gradonačelnika Zoričića ustupanje gradske infrastrukture u vidu adventskih kućica, a putem potpisivanja ugovora između udruge kojom predsjedava i ustanove u vlasništvu grada kojem je gradonačelnik nije ni suradnja, a kamoli sukob interesa. Suočen s optužbama za sukob interesa, Zoričić je izjavio: “Ne prodajemo burgere, nego radimo humanitarnu aktivnost“.
Oriana Ivković Novokmet, izvršna direktorica Gonga, napominje da ne morate prodavati burgere da biste bili u sukobu interesa te smatra da je apsolutno neprimjereno da gradonačelnik dodjeljuje adventski štand svojoj udruzi, bez obzira jesu li na meniju burgeri, lijepa slika humanitarnog gradonačelnika ili politički rejting. Krešimir Krolo je također mišljenja da je pogrešno tumačenje da je sukob interesa ili korupcija pitanje samo akumulacije materijalnog ili ekonomskog kapitala: “Utjecajne pozicije u društvu se također stječu akumulacijom simboličkog ili društvenog kapitala koji se onda može konverzijom pretvoriti u zauzimanje pozicija moći. Na taj način se indirektno mogu otvoriti prostori za prikupljanje i materijalnog interesa, toliko barem znamo iz društvenih teorija koje se bave razumijevanjem odnosa različitih oblika kapitala i moći u društvu. U načelu bi i “prodavanje burgera” bilo legitimno, no ono što je ovdje problem jest odnos koji postoji između udruge i predstavnika izvršne vlasti, kao i vremenski okvir unutar kojeg se udruga formira. Osobno sam mišljenja da bi ovaj slučaj bio odlična pokazna vježba na satovima građanskog odgoja u školama jer ukazuje na odnose koje treba redovno nadzirati kada su u pitanju odnosi političkih aktera i javnosti“.
Prema Heleni Popović ne radi se samo o financijskoj dobiti, već i o različitim pogodovanjima, cirkuliranju povlaštenih informacija, trgovini utjecajem itd.: “Radi se o mreži interesnih odnosa, koji se trebaju mapirati i u određenim segmentima regulirati, no pitanje je do koje mjere određene prakse normativno možemo regulirati putem zakona ili različitih pravilnika, a do koje bi se mjere trebalo inzistirati i na neformalnim društvenim pravilima koja, primjerice, uključuju skromnost i poštenje u svakom, a posebno javnom, djelovanju. Osjećaj srama danas kronično nedostaje u javnom životu općenito, a bilo bi nužno da ga se nekako “reinstalira“’.
Zoričić je rekao: “Prodajemo svoje proizvode, bavimo se humanitarnim i društvenim djelatnostima. Nema sukoba interesa. Plemenitog je interesa“. Osim što nažalost isuviše podsjeća na izjavu Ivana Jakovčića koji je suočen s vlastitim nekretninskim malverzacijama i bespravnom gradnjom na državnom zemljištu 2004. izjavio: “Želio sam učiniti plemenito djelo“, ova rečenica skreće pozornost na same proizvode koje je udruga gradonačelnika Zoričića prodavala. To su razglednice s logotipom projekta “Advent u Puli”. Dakle, udruga – čiji predsjednik Zoričić tvrdi da ne možemo govoriti o suradnji – prodaje razglednice sa službenim vizualnim materijalima jedinice lokalne samouprave kojoj je na čelu Filip Zoričić. Osim spornih razglednica, ova se udruga putem društvenih mreža koristi istim tim materijalima Grada Pule – primjerice koristeći ih za naslovnu ilustraciju stranice udruge. Tako su u prazničnom razdoblju identični materijali plasirani putem službenih stranica Grada Pule, službenih stranica manifestacije “Advent u Puli“ ali i stranica udruge #PulaGRAD, iako gradonačelnik i predsjednik udruge #PulaGRAD tvrdi da se tu ne radi o suradnji. Riječ je o aproprijaciji gradskih, javnih projekata od strane gradonačelnikove udruge, a putem kojih se udruga i s njom povezani pojedinci promoviraju.
Pula je grad je grad je grad
#PulaGRAD, naziv udruge koja je, kako stoji na njihovim stranicama “okupila sve [nas] s Nezavisne Liste Filipa Zoričića” slogan je koji je u predizbornoj kampanji koristila NLFZ, ali i slogan koji lista i dalje koristi kao akter prisutan na lokalnoj političkoj pozornici. NLFZ se proslavila i težnjom da “transformira Pulu u urbani mediteranski GRAD“. Pula je već sve to, stoga je izlišno očekivati da nova opcija na vlasti nosi značajnije promjene.
Sugovornike/ce smo upitali koliko je (ne)uobičajeno da gradonačelnik za vrijeme mandata osniva udrugu s ciljem “unapređenja kvalitete života i razvitka grada Pule“ te nisu li aktivnosti koje udruga navodi u Registru udruga one aktivnosti koje se podrazumijevaju pod funkcijom gradonačelnika, ali i od vijećnika u gradskom vijeću? Helena Popović slaže se da je primarna zadaća gradonačelnika “unapređenje kvalitete života i razvitak grada” te dodaje da bi mogli fenomen promatrati kroz optiku satire: “Ispada da će predsjednik udruge #PulaGRAD Filip Zoričić prema gradonačelniku Pule Filipu Zoričiću usmjeravati dio svojih aktivnosti, budući da se, pod opisom djelatnosti udruge, navodi da će aktivnosti uključiti ‘upoznavanje javnosti te lokalnih tijela samouprave na uočene nedostatke i nepravilnosti koje ugrožavaju kvalitetu života građana’, i ‘(…)podnošenje prijedloga i peticija nadležnim tijelima(…)’. Može se naravno postaviti i pitanje koliko će sati dnevno raditi predsjednik udruge Zoričić, a koliko gradonačelnik Zoričić?“.
Osim humanitarnih aktivnosti, članovi udruge #PulaGRAD uhvatili su se i svog cilja unapređenja kvalitete i života i razvitka Pule primjerice i javljanjem na javna savjetovanja. Izdvajamo tek jedan prijedlog koji je gradonačelnik sam sebi uputio, a potom i prihvatio: “Zabrana hodanja centrom grada nedolično obučenim osobama (kupaći kostimi, bez majica), sjedenje i ležanje”. Reda mora biti, smatraju Zoričićevci, no što kažu naše sugovornice?
Oriana Ivković Novokmet mišljenja je da se time fabricira participativnost građana i građanki: “Javna savjetovanja su oblik građanske participacije i prilika da sami građani/ke svojim idejama i znanjima suoblikuju propise koji će postati važeći. Ako lažirate participaciju građana/ki, onda ne jačate njihovu uključivost i interes za javnim politikama nego njome manipulirate. Ne afirmirate grassroots sudjelovanje u politici nego provodite tzv. astroturfing. Lažne udruge civilnog društva, koje zapravo djeluju kao instrument vlasti, potkopavaju vrijednosti liberalne demokracije“, napominje Ivković Novokmet.
Dario Čepo ističe da se radi o taktici populista ili političkih demagoga koji pokušavaju fingirati demokraciju u onim elementima u kojima je demokracija simbolički najjednostavnije razumljiva građanima, poput sudjelovanja u javnim raspravama, a da pritom iza tog fingiranja ne stoji apsolutno ništa. Antonija Petričušić, izvanredna profesorica na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu, ističe da je stvar sa sukobom interesa slična kao s govorom mržnje, odnosno da su oni zakonom tek usko normirani te da je posljednjim izmjenama Povjerenstvo za sukob interesa dodatno oslabljeno. Smatra i da su, kad Povjerenstvo utvrdi da se radilo o kršenju odredbi Zakona o sprječavanju sukoba interesa, sankcije zanemarive. Dodaje da su upravo lokalne razine mjesto bujanja korupcije.
Nedavno je Zoričić pokušao objasniti što bi bio sukob interesa na primjeru jedne druge udruge kojom je predsjedavao do pobjede na izborima. Ta udruga, pojašnjava Zoričić, koristi gradski prostor te bi ga ta činjenica, apsolutno dovela u sukob interesa. “To bi bio očit sukob interesa, jer ja potpisujem te odluke, to je katastrofa“, odlučan je gradonačelnik. Ostaje nejasno kako je gradonačelniku promaknulo da je i adventska kućica također u vlasništvu grada te da ju je sam sebi ustupio na korištenje. A to bi učinio “još puta deset“, izjavio je u istoj emisiji.3
U slučaju udruge #PulaGRAD Dario Čepo napominje da nije poanta u tome je li prekršen nekakav zakon ili pravilo, već u tome mogu li se iz ovog potencijalno izroditi sukobi interesa, koruptivne prakse, a ovdje je, tvrdi, i više nego očito da mogu. Zanimljivo je i da se Zoričićeva udruga odlučila baviti upravo humanitarnim radom. Čepo ističe dvije velike prednosti humanitarne niše – mogućnost da se koncentrirate na one slabijeg imovinskog statusa ili slabijih pozicija u društvu i tako generirate veliku količinu pozitivnih emocija, pozitivnog medijskog spina itd., te da se uvijek možete fokusirati na umirovljenike, na starije građane kojima trebaju raznorazni oblici pomoći, a koji su vrlo vjerni i redoviti sudionici na izborima.
#PulaGRAD kao proxy za političku stranku
Ovaj tek naočigled banalni slučaj adventske kućice povlači pitanje širih implikacija takve prakse po političku kulturu i civilno društvo općenito. Dario Čepo ističe da aktivizam u vidu djelovanja u civilnom društvu i političko djelovanje nisu nekompatibilni: “Vidimo čitav niz primjera aktivista, pa čak i onih koji su bili na vrlo visokim pozicijama u nekim vrlo poznatim udrugama civilnog društva koji su prešli u političke vode, postale političarke itd., ali u tim slučajevima se kretalo od udruga civilnog društva prema politici, a ne da ste u politici i onda iz pozicije političara/ke osnivate udrugu civilnog društva. I to udrugu civilnog društva koja se bavi doslovno identičnim stvarima kojima biste se trebali baviti vi kao izvršna grana vlasti u gradu – i ne samo to, nego koristite iste slogane, iste materijale kao i izvršna vlast, odnosna vladajuća većina u gradu. Ako je gradonačelnik smatrao da treba osnovati neku posebnu instituciju, poseban pravni subjekt koji bi se brinuo za unapređenje Pule, onda je mogao odvojiti dio financijskih sredstava grada i osnovati zakladu koju bi grad vodio ili stipendije koje bi grad isplaćivao, a koje bi onda bile povezane s gradom, a ne s pojedinim, specifičnim, partikularnim osobama koje vode neku specifičnu udrugu civilnog društva koja može i jedne i druge dovesti u sukob interesa“, zaključuje Čepo.
Berto Šalaj, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, podsjeća da ovaj pulski slučaj nije jedinstven: “Ad hoc razmišljajući pada mi na pamet slučaj Slavonskog broda i vrlo slična situacija – Nezavisna lista Mirka Duspare koji je nakon pobjede na izborima osnovao udrugu Pravaš kojom je zapravo djelovao politički na razini grada. U međuvremenu je Duspara, koji je već duže u politici, za razliku od Zoričića, osnovao stranku. To je situacija u sivoj zoni, očito to zakon omogućava, mislim da to nije dobro i da je poruka koja je došla od Zoričićevih koalicijskih partnera da bi bilo bolje da osnuje političku stranku ispravna. Ali očito je da njegovi koalicijski partneri, posebno platforma Možemo! koja ima iskustva djelovanja u civilnom društvu, ne smatraju to nečim skandaloznim, nečim što bi trebalo u svakom slučaju mijenjati, oni su i dalje koalicijski partneri Filipa Zoričića. Oni mogu kritizirati ovo o čemu vi pišete, reći da je to bilo nespretno ili neugodno, ali da oni misle da je to stvaran problem, onda bi od njega zahtijevali da se ponaša drugačije, da se ponaša na način da osnuje svoju političku stranku, i da onda svoje djelovanje u Puli provodi kroz tu svoju političku stranku. Ako iz platforme Možemo! rade drugačije, ako oni nisu istovremeno i u udrugama koje se prijavljuju na gradske natječaje i onda rade međusobno projekte onda je pitanje za njih zašto to tolerirate, jer očito se Zoričić neće mijenjati. Ovako to izgleda zaista neobično, da jedan gradonačelnik koji ima ovlasti upravljanja gradom djeluje kroz udrugu koja bi se zapravo trebala baviti stvarima kojima se bave političke stranke. Udruga u ovom slučaju nije tu radi udruge, vidimo tko su članovi, to je očito proxy za političku stranku. Zakon to dozvoljava, ali po mom sudu to nije dobro.“
Krešimir Krolo smatra da posljedice takvih praksi mogu biti brisanje granica između civilnog i političkog rada što dugoročno može dovesti do još većeg narušavanja povjerenja u obje dimenzije javnog života. “U takvoj konstelaciji, najviše gubi ionako ranjiv civilni sektor jer se potencijalno može stvoriti dojam kako je to sve, na kraju krajeva, samo još jedan poligon za političke ili stranačke ambicije“, veli Krolo.
Oriana Ivković Novokmet ističe da takva zlouporaba udruge šteti i civilnom društvu i navodi na krive zaključke o radu i svrsi udruga, ali šteti i političkoj kulturi. “Nije dobro da se udruga identificira sa određenom strankom, da zastupa isključivo stranačke interese kroz svoj rad, a ovdje imamo baš drastičan primjer paravana za političku stranku, udruge koja je nastala iz liste koja se natjecala i pobijedila na izborima“, zaključuje Ivković Novokmet.
Gradonačelnik novog kova
“Nezavisna lista nema stranačke okvire i zapreke. (…) Zanimaju nas komunalni i svakodnevni problemi ljudi, a ne ideologija“, zborio je uoči prošlih izbora Zoričić. Da ne namjerava osnivati stranku potvrdio je i nedavno. Priču o političarima bez ideologije ionako je teško progutati, no kad je riječ o gradonačelniku koji želi gradsku upravu ustrojiti kao poduzeće i njime upravljati menadžerski, gradonačelniku koji dolazi s nezavisne liste koja je Praznik rada čestitala citatom Margaret Thatcher te koja Pulu zamišlja kao grad digitalnih nomada i freelancera, to postaje još teže.
Dario Čepo kao problematičan element ističe upravo to što se u slučaju NLFZ radi o nezavisnoj listi koja je nastala kao protuteža korumpiranim političarima i utemeljena je u kritici korumpirane političke elite i političkih stranaka. “Pretpostavka je da ideja da stvaraju vlastitu političku stranku sada možda ne bi najbolje sjela s obzirom na njihovu kritiku postojećih političkih opcija i političkih stranaka, a očito je da moraju u nekom trenutku homogenizirati vlastitu poziciju i povezati sve te ljude da im se ne bi dogodilo da se jednostavno raspadnu, budući da nezavisne liste ne drži apsolutno ništa zajedno osim nekakvog morala ili nekakvog dogovora. Pokušavaju pronaći izlaz u kojem bi s jedne strane imali sve ono što političke stranke imaju – strukturu, financijske priljeve, mogućnost mobilizacije građana, a da se ne zovu političkom strankom, pa su onda očito odlučili iskoristiti priliku osnivanja udruge civilnog društva. Politička stranka, kakva god bila, ipak na neki način kontrolira najgore nagone ljudi, najgoru sebičnost ili to promovira ako to političkoj stranci paše, ali ako nemate strukturu stranke, a nezavisne liste to nemaju, onda vas ništa ne drži zajedno osim karizme vašeg vođe ili obećanja koja vam vođa da odnosno nekih drugih koji vam to mogu obećati. To je najbolje bilo vidljivo na primjeru Bandića i Grada Zagreba i kako je on lagano, svaki put kad bi došao u sukob s nekim koalicijskim partnerom odmah otišao i ubrao po jednog ili dvoje nezavisnih vijećnika koji odjednom glasaju za njegov proračun, za njegove prijedloge. To što se nezavisne liste pokušavaju prikazati kao spasitelji demokracije nažalost često se pokaže suprotnim, odnosno da su oni još veći ugrožavatelji te iste demokracije, a pogotovo na lokalnoj razini“, zaključuje Čepo.
Na kraju ove pokazne vježbe ostaje zaključiti da je riječ o još jednoj listi koja ne može zadovoljiti ni minimum zahtjeva vlastite politike svedene na antikorupcijsku agendu. Business as usual.
- Za vrijeme trajanja javnog natječaja za mjesto savjetnika/ce na međunarodnim projektima odnosno prije no što je uopće zaposlena na to mjesto u gradskoj upravi te više od mjesec dana prije imenovanja pročelnika, Ademi je na HRT-u prilikom gostovanja Filipa Zoričića u emisiji Nedjeljom u 2 predstavljena kao pročelnica Ureda Grada Pule. Ademi će kasnije izjaviti da se radilo o “nespretnom izboru riječi“ no naredni će mjeseci dodatno podcrtati da političko kadroviranje, a borba protiv kojeg je zapravo temelj spomenutog koalicijskog sporazuma, Zoričiću nije strano. [↩]
- Doduše, u cjeniku na stranicama manifestacije “Advent u Puli“ stoji: “Podnositelje zahtjeva koji se bave javno korisnim radom, humanitarnim radom, radom za opće dobro i slično oslobađa se plaćanja najma“ no Javni pozivi za iskazivanje interesa nisu eksplicitno pozivali takve prijavitelje već samo one koji se bave trgovinom i ugostiteljstvom. [↩]
- No da pojam sukoba interesa, čak i tako usko normiran, osim gradonačelniku nije najjasniji ni novopečenim gradskim vijećnicima pokazalo je i nedavno reagiranje vijećnice s liste NLFZ-a povodom sasvim drugog slučaja, a u kojem iznosi sljedeće: “Ja nisam zaposlenica Grada Pule niti sam dužnosnik pa se na mene ne primjenjuje Zakon o sprječavanju sukoba interesa”. To su reagiranje pak potpisali svi gradski vijećnici s liste NLFZ-a. [↩]