Na početku pandemije postojale su optimistične prognoze o tome kako će rad od kuće pozitivno i trajno utjecati na raspodjelu kućanskog rada među heteroseksualnim partnerima. Očekivalo se da bi muškarci silom prilika mogli preuzeti više kućanskog rada na sebe i da će se ta promjena održati i u budućnosti, a paralele su se povlačile s periodom nakon Drugog svjetskog rata i masovnim izlaskom žena na tržište rada. Već se tada ova očekivanja nisu činila realistična, kako smo pisali, jer čak i ako se takav pomak privremeno i dogodi, nakon ponovnog otvaranja škola i vrtića neće postojati razlog da očevi preuzmu više brige o djeci. Nedavno je u Ujedinjenom Kraljevstvu objavljeno istraživanje o društvenim posljedicama krize provedeno na više od 2.000 hetero parova u dobi između 24 i 54 godine, čiji rezultati pokazuju da pandemija nije potaknula očekivane promjene.
Istraživanje pokazuje da se u periodu nakon prvog lockdowna 2020. rodna nejednakost u obavljanju kućanskog rada jest donekle smanjila, pogotovo kod parova s malom djecom. Međutim, sa zatvaranjem vrtića i škola situacija se vratila na staro, i majke su preuzele većinu brige o djeci, češće su od očeva prekidale rad zbog brige o djeci i pomoći s online nastavom. Jedini parovi koji su uspjeli održati nešto pravedniju raspodjelu kućanskog rada i nakon lockdowna su parovi bez djece, pokazuje istraživanje.
Susan Harkness, profesorica javnih politika na Sveučilištu u Bristolu, komentirala je da ovo istraživanje ukazuje na “tvrdoglavost rodnih podjela“ koje se reflektiraju i u razlikama u stopi zaposlenosti i visini plaća, i izjavila da je ovo istraživanje dodatno skršilo početne nade da bi pandemija mogla dovesti do izlaska i tradicionalnih rodnih uloga: “Došlo je do kratkoročne tranzicije, ali ako je pitanje jesu li te promjene opstale i utjecale na rodne norme, to se nije dogodilo. Na primjer, vjerojatnije je da će se očevi brže vratiti na posao od majki. Kad zatvorite škole, povećavate opterećenje žena. I mislim da je to prilično jasna priča koja proizlazi iz ove pandemije.”
U ranoj fazi pandemije također su postojale nade da će širenje rada od kuće smanjiti razlike između žena i muškaraca na radnom mjestu, s obzirom na to da su tradicionalno, prije pandemije, žene bile te koje su radile u fleksibilnim aranžmanima zbog brige o djeci. Međutim, sada kad se rad od kuće zadržao u velikom broju poduzeća u obliku hibridnog modela u kojem zaposlenici mogu birati koliko dana tjedno će raditi od kuće, stručnjaci kažu da će takva nova “korporativna kultura“ imati nenamjeravane štetne posljedice po žene. Razlog je sličan onome u pozadini propalih nada u ravnopravniju raspodjelu kućanskog rada: za promjenu tradicionalnih rodnih uloga nije dovoljan privremeni period lockdowna, već je potrebno provoditi politike rodne ravnopravnosti.
“Za napredovanje, povišice i ostalo ključan je dobar odnos s nadređenima, a oni koji rade od kuće djelovat će manje predano svom poslu od onih koji rade u uredu“, izjavila je Joeli Brearley, aktivistinja organizacije “Pregnant Then Screwed“ koja se bori protiv diskriminacije trudnica i majki na radnom mjestu. Ako poslodavci neće voditi brigu o rodnoj ravnopravnosti kroz ciljane politike, odnosno ako će ostaviti svojim radnicima i radnicama da sami biraju koliko dana tjedno će raditi od kuće, mogla bi nastati velika podjela između osoba koje brinu o djeci i starijim članovima kućanstva (većinom žene) i onih koji odlaze u ured.