Istraživanje koje je pokazalo da podizanje minimalne plaće ne smanjuje zaposlenost ovih je dana zbog dodjele “Nobelove” nagrade njegovom autoru Davidu Cardu steklo novu popularnost, o čemu smo pisali neki dan. Nešto je manje slave dobilo njegovo drugo najpoznatije istraživanje, ono o utjecaju imigracije na zaposlenost i plaće “domaćeg” stanovništva. U tom je istraživanju Card također primijenio metodu tzv. prirodnog eksperimenta kako bi odgovorio na pitanje kako masovna imigracija iz siromašne države utječe na plaće domaćeg stanovništva razvijene države.
Između travnja i listopada 1980., oko 125.000 ljudi emigriralo je s Kube u Miami, zbog čega se brojnost radne snage u Miamiju povećala za oko 7%. Card je u tom događaju vidio priliku da provede prirodni eksperiment, odnosno da prouči utjecaj masovne imigracije na zaposlenost i plaće domaćeg stanovništva gotovo kao da se radi o laboratorijskom eksperimentu, zahvaljujući tome što je taj imigracijski val bio neočekivan i nije bio povezan s plaćama i zaposlenosti u Miamiju. Prirodni eksperimenti su rijetki jer uglavnom nije moguće odrediti uzrok i posljedicu na tako jasan način. Iz istog razloga je važno i Cardovo istraživanje o utjecaju povećanja minimalne plaće na zaposlenost, jer je Card uhvatio trenutak u kojemu se dvije lokacije koje je uspoređivao nisu razlikovale ni po čemu osim po odluci jedne od njih da poveća iznos minimalne plaće. U drugim okolnostima bi slično istraživanje, koje bi zaključke o povezanosti iznosa minimalne plaće i zaposlenosti temeljilo samo na usporedbi stopa zaposlenosti dvaju gradova, miješalo kruške i jabuke jer bi zanemarilo cijeli niz ekonomskih i političkih faktora koji utječu na razinu zaposlenosti.
Card je metodom “razlike u razlikama“ usporedio razliku između zaposlenosti i visine plaća u Miamiju prije i nakon tog događa s razlikom u visini plaća u odabranim gradovima SAD-a u istim vremenskim točkama, a u kojima se nije povećao broj imigranata – ti su gradovi u eksperimentu činili kontrolnu grupu. Na taj način je Card mogao odrediti kauzalni efekt masovne imigracije niskokvalificiranih radnika/ica na lokalno tržište rada. Cardov eksperiment je pokazao da nije bilo značajnog utjecaja na zaposlenost i plaće domaćeg stanovništva u Miamiju – dapače, nije bilo utjecaja čak ni na zaposlenost i plaće niskokvalificiranih “domaćih” radnika/ica.
Jedna od naknadno razvijenih teorija objašnjava Cardov zaključak time da su se imigrantski i domaći radnici “specijalizirali” za različite vrste poslova, odnosno da su imigrantski radnici s Kube preuzeli fizički zahtjevne i najniže plaćene poslove. Naravno, ovo istraživanje ne objašnjava utjecaj svakog imigracijskog vala, pa tako postoje i istraživanja koja pokazuju da priljev imigranta doista može dovesti do smanjenja zaposlenosti domaćeg niskokvalificiranog stanovništva – iako su brojke daleko manje dramatične od očekivanih. No za smislenu raspravu o vezi imigracije i zaposlenosti trebalo bi propitati i samu ideju da isključivo brojnost radne snage određuje razinu zaposlenosti, kao i dizajn istraživanja kojim se samo provjerava u kojoj mjeri imigranti predstavljaju prijetnju domaćem stanovništvu. Međutim, važnost ovog Cardovog istraživanja je u tome da je ono, isto kao i ono o podizanju minimalne plaće, pokazalo da se zdravorazumske ekonomske “istine“ često temelje na mitu.