Donedavno oaza za anarho-liberale, Luksemburg je uputio apel Europskoj komisiji (EK) da zaštiti unutarnje energetsko tržište EU -a i zaštiti ga od potencijalnih manipulacija pojedinih tvrtki. Luksemburški ministar energetike Claude Turmes u pismu EK kazao je kako je “na Komisiji osigurati integritet europskog unutarnjeg tržišta i osigurati da niti jedna tvrtka ne iskoristi svoj dominantni položaj za vršenje utjecaja na cijene”. U pismu o kojem izvještava Reuters, od Komisije se tražilo da poduzme hitne korake kako bi identificirala potencijalne zlouporabe.
Dakako, luksemburški ministar ovdje primarno misli na “manipulacije” Gazproma, no kriviti Ruse za europske energetske profitne strategije je potpuno promašeno. Kao što kontinuirano ističemo na Biltenu, strateški plinski promašaji koji sada uzrokuju poskupljenje energije diljem Europe te ujedno tjeraju zemlje na vatrogasne socijalne mjere kako bi očuvali privid socijalnog mira, rezultati su solo-igrica pojedinih europskih velikih i važnih igrača na energetskom, financijskom i političkom “tržištu”. Nespremnost zemalja, ali i krupnih tržišnih aktera da se pomire sa činjenicom da je trenutna situacija rezultat njihovih svjesnih i intenzivnih napora nije vanjskopolitički problem, već jedan od istaknutijih internih političkih poteškoća Europske unije.
Aktualna energetska kriza nikad više neće prestati. Cijene fosilnih energenata više nikad neće padati, a sve ovo događa se prije nego što je uopće uveden pravi porez na ugljik. Ova kriza mogla je biti manja da su svi akteri – politika, kapital, pa i mi – posvećivali više fokusa klimatskoj zelenoj tranziciji. Kriza bi bila izbjegnuta da je profunkcionirao fond od 100 milijardi eura za energetsku tranziciju kojeg je osnovala Ursula von der Leyen stupanjem na poziciju šefice Europske komisije. No, taj fond i dalje zjapi prazan. Zakoni i porezi koji bi obvezali najveće zagađivače na punjenje fonda nisu doneseni. Usprkos najavama Zelenog plana jako se malo, i jako sporo događa. Zemlje i firme koje imaju jeftin i lako dostupan kapital same se pozicioniraju na tržištu energetske tranzicije, jer zna se da najbolje urode beru prvi u polju.
I dok europski političari i dalje oklijevaju oporezovati europske firme, cijene za potrošače rastu. Slike iz Velike Britanije (koja se toliko bojala Rumunja da je izišla iz EU, a sada opet čini se ovisi upravo o rumunjskoj radnoj snazi) izazivaju paniku u Europi, pa zemlje redom, jedna po jedna najavljuju socijalne energetske mjere za građane. Štoviše, idući sastanak čelnika zemalja EU na rasporedu je 21. i 22. oktobra kada se očekuje donošenje “lepeze mjera” koje bi smanjile režije za energiju u kućanstvima. Dakle, ponovno vatrogasna mjera, neće se na primjer promijeniti sistem subvencija solarnih panela tako da budu dostupni i najsiromašnijima i cijeloj radničkoj klasi (što trenutno nikako nisu) te da se problem energetskog siromaštva rješava sistemski. Umjesto toga, kupuje se socijalni mir, ali tako da se ne talasa prema kapitalu. Iz dana u dan sve je jasnije da je slobodno tržište u koje se ne intervenira nešto što ne može preživjeti klimatske promjene. Pitanje je samo hoće li s njim nestati i veliki dijelovi populacije?