Poznatom hrvatskom neprofitnom mediju H-alter Općinski građanski sud u Zagrebu odredio je u utorak privremenu mjeru zabrane objavljivanja tekstova o ravnateljici Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Gordani Buljan Flander. Sudac Andrija Krivak donio je odluku “radi osiguranja nenovčane tražbine Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i ravnateljice Poliklinike Gordane Buljan Flander”, navodi se u rješenju. Riječ je o neuobičajenoj odluci Suda kojom se de facto mediju zabranjuje pisanje o određenoj osobi. Zbog toga danas mediji objavljuju tekstove koje je sud pokušao zabraniti, pritom prejudicirajući odluku Vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva, i tako “silom” utjecati ne samo na pojedine novinare, nego i staviti na mjesto strukovno novinarsko udruženje. To je i razlog zašto danas prenosimo izvrstan Indexov sažetak serije tekstova novinarke Jelene Jindre objavljene na portalu H-alter. Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske pozvali su sve medije, sve novinare i urednike na objavu H-alterovih tekstova smatrajući kako je ovdje riječ o opasnom pokušaju cenzure i nedopustivom ušutkivanju medija!
Indexov sažetak:
H-alter je u proteklim tjednima objavljivao tekstove u kojima problematizira rad Gordane Buljan Flander, odnosno Poliklinike kojoj je na čelu. Riječ je o seriji tekstova novinarke Jelene Jindre koji su objavljeni proteklih mjeseci na portalu H-alter pod naslovom “Sustav za zaštitu ili zlostavljanje djece?”. Jindra je komentirala odluku Suda za Index, čiji tekst gotovo u cijelosti ovdje prenosimo. “Odluka je skandalozna za cijelo društvo i novinarstvo. Odluku još nisam stigla vidjeti, portal H-alter je nije primio, pročitala sam je u medijima. Radi se o tome da je zabranjeno pisati o određenoj osobi – Gordani Buljan Flander. Gdje je tu sloboda medija, govora… O njoj se očito smije pisati samo da je genijalna”, kratko je za Index komentirala Jelena Jindra. Index je izdvojio dijelove iz tekstova novinarke Jelene Jindre u kojima optužuje socijalne radnike i šeficu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Gordanu Buljan Flander.
Što je “otuđenje od roditelja”?
Jindra piše o praksi “otuđenja djece od roditelja” u hrvatskom sustavu socijalne skrbi. “Što je “otuđenje od roditelja”? Zagovaratelji tom sintagmom opisuju pojavu kada dijete izražava negativna uvjerenja i osjećaje prema jednom roditelju pod utjecajem psihološke manipulacije i emocionalnog zlostavljanja drugog roditelja. Najčešće nakon razvoda. Takvo neprimjereno ponašanje roditelja, složit ćemo se, postoji od pamtivijeka. Roditelji nisu jezični konstrukti, nego ljudska bića koja su se zbog nečega razvela ili rastala. Ima ih svakojakih.
Ali doktrina “otuđenja od roditelja” uspostavljena 1985. u SAD-u i njezina primjena u svijetu pokazale su da je “otuđenje od roditelja” utemeljeno na nizu znanstveno nedokazanih tvrdnji koje se u praksi lako zloupotrebljavaju. Pogotovo da bi se izjednačila roditeljska prava nasilnika i žrtava.
Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija, unatoč zahtjevima zagovornika doktrine “otuđenja od roditelja” (parental alienation), i 2020. godine u nacrt idućeg izdanja Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-11) ne stavlja dijagnozu “otuđenja” u skupinu Problemi u odnosu djeteta i skrbnika. “Otuđenje od roditelja” prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji nije zdravstveni problem. “Otuđenje od roditelja” nije službeno priznat psihopatološki sindrom, nije priznat ni kao bolest ni kao dijagnoza u službenoj međunarodnoj klasifikaciji sustava bolesti, nema ga u važećem izdanju Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10).
Svemu tome usprkos, “otuđenje” je već godinama u institucionalnoj primjeni u Hrvatskoj. Primjenjuju ga upravo javne ustanove u koje, po sili zakona, moraju ući roditelji s djecom kada se ne mogu dogovoriti oko skrbništva: zdravstvena Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i centri za socijalnu skrb. Posljedice primjene “otuđenja” u hrvatskom sustavu za zaštitu djece i obitelji su autentične sluškinjine priče”, piše Jindra u svom prvom tekstu u serijalu od njih deset.
Hrvatske Laure
Novinarka portala H-alter u serijalu tekstova objavljivala je razna iskustva i svjedočanstva djece i roditelja koji su doživjeli “otuđenje djeteta”. Majke koje su imale doticaja s “otuđenjem od roditelja” prozvala je “hrvatskim Laurama” po Lauri Massaro, Talijanki kojoj je sud dvaput dosudio da se skrbništvo nad sinom od 11 godina dodijeli ocu. Massaro tvrdi da je otac njenog djeteta obiteljski nasilnik, da sin želi živjeti s majkom i da strahuje od oca. No u sudskoj praksi se iskaz “otuđenog djeteta” ne uzima kao izraz autentične želje djeteta.
“Stručnjaci tvrde da je Laura majka koja otuđuje dijete od oca – “otuđujući roditelj”. Sudskom presudom zabranjuje joj se kontakt s djetetom minimalno tri mjeseca. Ako se majka Laura, prema procjeni stručnjaka zdravstva i socijalne skrbi, popravi, stručnjaci mogu predložiti susrete i viđanja s djetetom. Uz nadzor stručnjaka. Sredinom lipnja 2021. Laura Massaro postala je simbol i okidač najvećih prosvjeda protiv primjene “otuđenja od roditelja” u Italiji”, piše Jindra u svom prvom tekstu. U svom drugom tekstu Jindra prvi put piše o Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (koju kasnije zove samo Poliklinika) na čijem je čelu Gordana Buljan Flander. Navodi da je Poliklinika u Hrvatskoj prva javna institucija koja je u sustav za zaštitu djece i obitelji uvela pojam “otuđenja od roditelja”.
Nadalje, Jindra piše o konferenciji Europske udruge praktičara “otuđenja od roditelja” (EAPAP) koja se održala u rujnu 2020. godine. Konferencija je zbog pandemije održana online, a za tehničku organizaciju ili webinar Poliklinika je agenciji Moment events d.o.o. iz Zagreba, vlasnice Veronike Jurić, isplatila 495.382,00 kuna. Jindra navodi da nitko nije doputovao u Zagreb od sudionika konferencije, nikome nisu plaćene avionske karte i hotelski smještaj, nije bilo cateringa ni vozača. “Svi “praktičari otuđenja” su se javljali iz svojih domova ili ureda. Samo je jedan predavač primio simbolični honorar. Pola milijuna kuna”, piše Jindra.
“Iako se financira isključivo javnim sredstvima, Poliklinika ostvaruje i milijunske viškove. Tako je, primjerice, 2017. godine (Bandićevo) Upravno vijeća Poliklinike odobrilo ravnateljici da se višak sredstava iskazan po završnom računu u visini od 3.5 milijuna kuna oroči u banci. Prema financijskom izvještaju za 2020. godinu, Poliklinika ima depozit u banci od 4.241.693,00 kn, a iz proračuna potražuje 1.387.399,00 kn”, piše dalje te dodaje da je sudionike konferencije pozdravio bivši gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.
Psihijatri bez licence
U fokus potom stavlja Karen i Nicka Woodalla, za koje Jindra tvrdi da su privatni poduzetnici iz Engleske, koji nemaju nikakvu formalnu poziciju u engleskom sustavu za zaštitu djece i obitelji. “Ova je regija vodeća u svijetu u suočavanju s ovim problemom, a mi smo izuzetno počašćeni što smo mogli održati ovu konferenciju u Zagrebu s našim partnerima, Poliklinikom za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba”, ovim su riječima, piše autorica, zaključili konferenciju, a Jindra nastavlja priču o njima te zaključuje da su Woodalli “u britanskom društvu marginalni privatni psihoterapeuti koji su od “otuđenja od roditelja” napravili uspješan privatni biznis”.
Čak navodi da je “Britanska udruga za savjetovanje i psihoterapiju (The British Association for Counselling and Psychotherapy – BACP), najveća udruga savjetnika/terapeuta u Velikoj Britaniji s oko 40.000 članova, 2015. godine sankcionirala Karen Woodall zbog nesavjesnog postupanja u radu. Dio optužbi odnosio se na to, kako piše Jindra, da je pisala nalaze i mišljenja o djeci koju uopće nije vidjela i upoznala.
A drugi dio optužbi odnosio se, kako piše u nastavku, na financije: nije jasno što naplaćuje kao što nije jasna ni priroda usluga koje nudi. Na temelju toga, Povjerenstvo za profesionalno ponašanje BACP-a zaključilo je da je Karen Woodall prekršila etički kodeks udruge: “Gđa Woodall ima manjak osobnih moralnih vrijednosti poput iskrenosti, integriteta, kompetencije i mudrosti. A to su osnove etičkog kodeksa po kojem terapeuti trebaju raditi”, stajalo je u sankciji objavljenoj na web-stranici BACP-a, prenosi Jindra.
Bračni par Woodall prvi put je službeno u Hrvatsku stigao na poziv Gordane Buljan Flander 2016. godine, tvrdi Jindra, kada su u Poliklinici održali trodnevno usavršavanje stručnjaka o “otuđenju od roditelja”. Buljan Flander u njima vidi partnere, piše Jindra, a potom se formira, kako ga ona naziva, “Hrvatski manifest otuđenja”, kojeg potpisuje više od 800 stručnjaka, ne samo iz Hrvatske nego i iz regije, a podržavaju je i domaća cehovska udruženja psihologa, socijalnih radnika, sudaca. Jindra to u svom tekstu naziva poligonom za primjenu doktrine “otuđenja od roditelja” u hrvatskom sustavu za zaštitu djece i obitelji.
Kakve veze Crkva ima s tim?
Na red dolazi i Crkva o kojoj Jindra piše. “Ispred ili iza svega nabrojenog je i Kaptol. Naime, dok je 2002. godine G. Buljan Flander osnivala Polikliniku, zahvaljujući podršci tzv. “snažnih žena SDP-a” (Milanka Opačić, Ingrid Antičević, Gordana Sobol) i Milana Bandića i Zvonimira Šostara, javno je redovito isticala da kao katolkinja misli da je “cijelo hrvatsko društvo previše pod utjecajem Crkve”. Otada se i G. Buljan Flander društveno prilagodila: edukator je nadbiskupija, vjeroučitelja, župnika, studenata katoličkih bogoslovnih fakulteta u Zagrebu, Splitu, Đakovu i Sarajevu.
Na zoom-edukacijama, koje održava za vrijeme radnog vremena iz ravnateljskog ureda, mijenja umjetničke slike sakralnih motiva. Krunicu više ne skriva u odjeći. Poliklinika je među prvim javnozdravstvenim ustanovama potpisala Sporazum o suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem. A od 1. ožujka 2021., uz blagoslov kardinala Josipa Bozanića, sudjeluje i u radu Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba Hrvatskog katoličkog sveučilišta”, stoji u dijelu drugog teksta u serijalu. Nadalje, Jindra nastavlja problematizirati pojam “otuđenja” te navodi da su protiv njega Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), navodi primjer države Slovačke koja se tome usprotivila, pa Europsku asocijaciju za psihoterapiju za koju također navodi da je protiv “otuđenja”. Dalje, Jindra piše da u Poliklinici postoji kult ličnosti.
“U javnosti je zahvaljujući kultu ličnosti koji njeguje ravnateljica Poliklinike stvoren pogrešan dojam da djeca preko uputnice dolaze na dijagnostiku ili na psihoterapiju kod Gordane Buljan Flander. Ona se, prema svjedočenju hrvatskih Laura, upoznaje samo s djecom i roditeljima koji su joj posebno značajni. S obzirom na svoje brojne dodatne obaveze, za psihoterapiju G. Buljan Flander teško da može imati puno vremena. Redoviti je profesor na Hrvatskim studijima u Zagrebu od 2016. godine. Prethodna znanstveno-nastavna zvanja je stekla na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Osijeku”, stoji u trećem tekstu novinarke Jelene Jindre.
U četvrtom tekstu objavljuje svjedočanstvo jedne “hrvatske Laure”. “Skraćeno pismo desete hrvatske Laure: “Moje dijete od pet godina leglo je u krevet i pomicalo se ispod pokrivača te sam ga upitala što radi. “Igram se”, odgovorilo mi je. “Hoćeš da ti pokažem? Upali svjetlo. Hoćeš se igrati sa mnom?” Svuklo je gaćice te se počelo dirati po spolovilu i oko rektuma. Pitala sam ga zašto to radi, a ono je reklo: “Tako se igram svaki dan s tatom prije spavanja.” Godina je 2014. Nazvala sam Hrabri telefon, a oni su me uputili na Polikliniku. Djelatnica Poliklinike nas je naručila za tjedan dana i nije mi dala nikakav savjet ili uputu što da radimo. Mislila sam da ću dobiti savjet i psihološku pomoć. Nisu me informirali ni o važnosti hitnog ginekološkog pregleda kao važnog dokaza razotkrivanja seksualnog zlostavljanja djeteta. Kada smo za tjedan dana ušli u prostor Poliklinike, u hodniku je bio otac kojeg sam u međuvremenu prijavila policiji radi sumnje da je seksualno zlostavljao naše dijete. Kako je došlo do odavanja podataka potencijalnog zlostavljača od strane djelatnika Poliklinike i tko ga je pozvao? Nisu mi dali odgovor”, piše Jindra.
Prašina iza Severine
U istom tekstu navodi Milana Bandića i pulmologa Gzima Redžepija, Bandićevog bliskog prijatelja, kao glavne pokrovitelje Poliklinike. U devetom tekstu objavljen je veliki intervju s pjevačicom Severinom Vučković koja je novinarki Jeleni Jindra opisala svoju borbu za skrbništvo nad sinom Aleksandrom zbog kojeg je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike pokrenulo postupak izvanrednog nadzora.
Severina je u intervjuu optužila ukupno 22 ljudi da su udruženi u, kako je navela, “mrežu” koja joj je otežala postupak dobivanja skrbništva nad sinom. Među njima su odvjetnica Ljubica Matijević-Vrsaljko, liječnica dr. Sheila Šurbat Šegota te Gordana Buljan Flander. Sve tri su kazale da su Severinine optužbe – laž. U posljednjem tekstu Jindra piše da je neupitno da je “Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, svoju temeljnu političku moć stekla i crpila od utemeljitelja te ustanove, Milana Bandića”.
Poliklinika poslala demanti portalu H-alter pa par sati kasnije demantirala dio svog demantija. Poliklinika za zaštitu djece i mladih na čijem je čelu Gordana Buljan Flander poslala je portalu H-alter demanti na intervju sa Severinom Vučković. “Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba nije provodila vještačenje niti roditelja niti djeteta u sudskom sporu Severine Vučković i Milana Popovića oko skrbništva nad zajedničkim djetetom, a niti davala preporuke niti mišljenja vezano uz skrbništvo. Psihologinju Poliklinike koja je davala psihološku podršku djetetu nije “zamijenio tata” niti je tako ravnateljica ikada rekla Severini Vučković. Dijete Severine Vučković i Milana Popovića nikada u Polikliniku nije primljeno na uputnicu s potpisom i pečatom pedijatrice dr. Sheile Šurbat Šegote. Pedijatrica dr. Sheila Šurbat Šegota nije ni u kakvoj rodbinskoj vezi s ravnateljicom Poliklinike prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander niti s ijednim drugim stručnjakom Poliklinike”, stoji u demantiju koji potpisuje odvjetnik Zdravko Miočević.
Potom je par sati kasnije na adresu portala H-alter stigao još jedan mejl Poliklinike koja je demantirala dio demantija: “Dodatnim pretraživanjem sve dokumentacije o dolasku djeteta Severine Vučković i Milana Popovića u poslijepodnevnim satima pronašli smo i uputnicu iz 2018. godine koja doista sadrži pečat dr. Sheile Šurbat Šegote i po kojoj je dijete tada primljeno. Molimo Vas da našem demantiju dodate ovu informaciju, ispričavamo se zbog ovog nenamjernog propusta koji je nastao jer smo dokumentaciju pretraživali uz jutrošnji redovni posao prijema pacijenata. Napominjemo i da pedijatrica dr. Sheila Šurbat Šegota nije ni u kakvoj rodbinskoj vezi s ravnateljicom Poliklinike prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander niti s ijednim drugim stručnjakom Poliklinike”, stajalo je u demantiju dijela demantija.