S prvim danom ove godine u Rumunjskoj je završio dugi proces deregulacije tržišta. S dolaskom zime, računi za struju rastu i za sto posto što počinje proizvoditi ozbiljnu zabrinutost zbog dodatnog guranja stanovništva u energetsko siromaštvo.
Rumunjsko tržište električnom energijom od 1. januara 2021. godine potpuno je liberalizirano.To je dovelo do značajnog poskupljenja struje i povećanja iznosa na računima. Poskupljenja iznose između 65 i 100 posto, a u nekim slučajevima čak i više od toga. Povećanje utječe na kućanstva koja moraju izdvojiti značajne količine novca više za račune za struju i plin (budući da je plin druga tema, izostavit ću to iz rasprave u ovom tekstu). No, ovo također utječe na industrijske proizvođače, male tvrtke, trgovine i općinska prijevozna poduzeća koja koriste trolejbuse – ukratko, veći računi za električnu energiju imaju posljedice na cijelo gospodarstvo i društvo. Troškovi se odražavaju u višim cijenama roba. Predviđalo se da će inflacija 2021. godine doseći 5.6 posto što je najveća stopa u deset godina. Nakon porasta cijena energije zasigurno će nadmašiti ovu procjenu
Ali ovo je samo jedan dio problema. Nedavno je ravnateljica najveće bolnice u Bukureštu koja liječi pacijente oboljele od COVID-a-19 objasnila razmjere prijeteće katastrofe. U kratkom intervjuu 12. septembra javno je izjavila kako očekuje da će bolnica postati insolventna nakon plaćanja računa za struju za septembar i oktobar. Udvostručenje iznosa koji bolnica treba platiti dobavljaču električne energije ostavit će bolnicu bez gotovine na vrhuncu 4. vala korona virusa i neposredno prije zimskih mjeseci kada su računi najviši. Slična je situacija i u drugim bolnicama, ali i u većini škola, jaslica, gradskih i drugih lokalnih institucija te drugih javnih zgrada u cijeloj zemlji. Većina srednjih upravnih jedinica u Rumunjskoj, ionako teško solventne zbog historijskih razloga, ove godine neće imati dovoljno sredstava za plaćanje režija. Bankrot je mnogim pravnim osobama ove zime realna opcija.
Potrošačima u kućanstvima šanse za preživjeti zimu i zadržati životni standard su također loše. Udvostručene iznose na računima za struju mnogi stanovnici Rumunjske neće moći platiti. Stoga će ili drastično ograničiti svoju potrošnju – nešto što podsjeća na strašne uvjete s kraja 1980-ih tijekom komunističkog perioda štednje – ili će prodati svoje kuće i preći na jeftinije opcije. Ilie Șerbănescu, lokalni ekonomist i poznati prorok propasti, procjenjuje da će se vlasništvo nad privatnim kućama u bliskoj budućnosti smanjiti sa 95 posto na 75 posto. Nemogućnost održavanja visoke razine računa za energiju i plin tijekom cijele godine natjerat će ljude da traže fleksibilne ugovore o najmu, posebno tijekom zimskih sati.
Lanac opskrbe energijom
Mračna ironija ove situacije je što ovdje nema nikakvih iznenađenja. U pozadini priče ne nalazi se nikakva zlokobna namjera, baš kao što se ne radi o nesretnim posljedicama trenutne pandemije i popratnim ekonomskim turbulencijama. To je logičan ishod deregulacije i funkcioniranja tržišta. Pokušat ću objasniti zašto je tome tako opisavši lanac od trenutka proizvodnje električne energije do njezine krajnje potrošnje. Morat ću nužno pojednostaviti priču zbog njezinih beskrajnih posljedica i ponuditi samo njezinu suštinu.
Četiri divovske tvrtke proizvode oko 70 posto energije koja se troši u Rumunjskoj (ostatak se obično uvozi). Četiri tvrtke mogu se podijeliti na temelju izvora energije koju proizvode: nuklearna, voda i vjetar, plin i nafta te ugljen. Njihov udio u mreži varira iz različitih razloga, ali ne treba imati ideju da tvrtka koja proizvodi električnu energiju iz obnovljivih izvora poput vode i vjetra pokriva 30 posto ukupne energije. Također, potrebno je napomenuti da su eksploatacija i sagorijevanje ugljena uvelike gotovi procesi koji se koriste još samo za kompenzaciju u trenutcima kada drugi izvori nisu dostupni. Zeleni certifikati koje je odobrila EU u osnovi se svode na visoke naknade za proizvodnju ove vrste energije, što proizvodnju struje iz OIE čini skupljom i povećava ukupne troškove. Ministar energetike i premijer brzo su okrivili EU za skok cijena. Međutim, neovisni analitičari procjenjuju da bi povećanje zbog uredbe EU trebalo za krajnje potrošače trebalo iznositi oko 4 posto. To ne može objasniti njihovo udvostručenje.
Vraćajući se u lanac, nakon što se energija proizvede, ona se uvodi u visokonaponsku mrežu dalekovoda. Ova mreža je u vlasništvu i pod upravom državne tvrtke. Proizvođačima se oporezuje proporcionalni porez (flat tax) za uvođenje energije u sustav i transport po mreži. Tu se u lanac uključuju opskrbljivači koji transportiraju energiju od visokonaponskih vodova do niskonaponskih. Njih posebno bira državna agencija zadužena za nadzor energetskog sektora (ANRE je kratica na rumunjskom – odgovara hrvatskom HORTE-u) i oni de facto imaju monopol. Oni preuzimaju energiju od distributera i dovode je do krajnjih potrošača, bilo u kućanstvima, školama, bolnicama ili tvornicama. Naravno, cijene rastu duž lanca, od proizvođača do pružatelja usluga, od kojih svaki nastoji ostvariti profit.
Poremećaj ravnoteže
Potrebe 6 milijuna kućanstava u Rumunjskoj, prije 1. januara 2021. opskrbljivalo je samo sedam kompanija. Država je s njima pregovarala o fiksnoj cijeni koja je uz male regionalne razlike bila slična za cijelu zemlju. Nakon 1. siječnja odnosno liberalizacije tržišta, sada imamo 57 opskrbljivača između kojih potrošači mogu birati. Posljedica je gubitak ravnoteže u pregovornim pozicija dobavljača i potrošača
Sada je stanje izvan jednadžbe i pregovori se odvijaju na individualnoj osnovi između pružatelja usluga i kućanstva (ili tvrtke, škole itd.). Prema (neo)liberalnoj logici, konkurencija 57 tvrtki trebala bi potrošačima omogućiti veću slobodu izbora i sniziti cijene. Naravno, logika je pogrešna i to je još više u energetskom sustavu. Pružatelji usluga nisu vlasnici električne energije koju prodaju krajnjim potrošačima. Moraju je kupiti od distributera. Budući da postoji više pružatelja usluga koji su voljni kupiti energiju iz ograničenog bazena, cijene će automatski rasti, a ne padati. Budući da će pružatelji usluga nastojati ostvariti profit, konačna potrošačka cijena također će biti veća.
Tu je, naravno, i neuravnotežen odnos moći između pružatelja usluga i krajnjih korisnika u trenutku pregovora. Prvi će uvijek imati prednost. Ovo je srž stvari i, općenito, objašnjava nagli skok cijena koji sada pogađa Rumunjsku. Krajnji potrošač može se zadovoljiti fiksnom pretplatom na temelju prosječne potrošnje energije. No, ako potrošač pređe taj prosjek, cijene se mogu naglo povećati. To podsjeća na situaciju u Teksasu i drugim američkim državama koje su ljetos doživjele toplotne udare. Potrošači su bili prisiljeni više koristiti svoje klima uređaje pa su znatno prešli mjesečno ograničenje pretplate. Razlika je bila pretjerana i računi od nekoliko desetaka tisuća dolara proširili su se društvenim mrežama. Osim toga, liberalizacija omogućuje dobavljačima energije da jednostrano promijene prirodu ugovora ako dobavljači promijene cijene. Mnogi potrošači nisu svjesni takvih promjena sve dok ne moraju platiti povećane račune.
Konačno, još jedan važan element deregulacije u Rumunjskoj bila je pojava trgovaca energijom. To su tvrtke koje mogu kupovati i prodavati energiju po svojoj volji, ostvarujući profit špekulirajući o razlici u cijenama. Oni predstavljaju još jedan snažan uzrok povećanja cijena.
Zakon ranjivog potrošača
Suočene s dosad neviđenim, iako, nipošto neočekivanim valom poskupljenja, rumunjske su vlasti ponovno ostale nevidljive. Agencija zadužena za nadzor energetskog sektora šutjela je i bila neaktivna sve dok novinari nisu progovorili o ogromnoj plaći čelnika agencije (preko 10.000 eura mjesečno). Nedostatak inicijative također proizlazi iz osebujne prirode agencije. U teoriji je to državna agencija podređena Parlamentu. No, ona također ostvaruje vlastita sredstva te plaće zaposlenih određuje na temelju samostalnih prihoda. Time je više nalik državi u državi, gotovo bez javnog nadzora što instituciju izlaže pogodovanju interesima energetskog poslovanja koje bi trebala nadzirati i kontrolirati. Rumunjski predsjednik sastao se s jednom od distribucijskih tvrtki i zamolio ih da pronađu rješenje za snižavanje cijena. No, intervencija je bila toliko slaba, a tekst službenog priopćenja toliko okovan birokratskim diskursom da je proizveo više memova nego razloga za nadu u uspješno rješenje problema. Kao što je spomenuto, premijer i ministar energetike nastojali su skrenuti pažnju s problema, a ne suočiti se s njim.
Jedna od strategija u nastanku je takozvani zakon ranjivog potrošača. Plan je da se počne s primjenom takvog zakona od studenog 2021. On bi trebao određivati intervenciju države tako ona pokriva 10 posto računa za plin i struju za kućanstva koja zarađuju ispod 400 eura mjesečno. Ako će, očekivano, računi za prosječnu obitelj tijekom zimskih mjeseci doseći 200 eura, državna pomoć neće biti od velike koristi. Osim toga, to je opet oblik u kojem država ne štiti svoje građane, već nastoji očuvati netaknutu dobit distributera i opskrbljivača energijom.
Istina je da nema popravka u okvirima koje je uvela deregulacija. Cijene će rasti, dok će ljudi sami nametati mjere štednje. Razdoblja velikih vrućina i/ili ekstremnih hladnoća (tipičnih za klimatske uvjete u kojima živimo) izbacit će potrošnju iz ravnoteže i izvršit će ogroman pritisak na obiteljske proračune. Nada u jeftinu i dostupnu zelenu energiju mogla bi predstavljati daleku nadu, ali nema utjecaja na trenutnu situaciju. Kad prva bolnica popunjena pacijentima s COVID-19 bude isključena iz energetske mreže jer nije platila svoje račune, svjedočit ćemo ne neuspjehu, već konačnom uspjehu deregulacije u energetskom sektoru. Taj trenutak nije tako daleko.
S engleskog prevela Andrea Milat