politika
Hrvatska
vijest

Ekstremna desnica u bespućima monetarne politike

Foto: AFP / Hrvoje Polan

Sloganom koji, između ostalog, cilja na iste emocije kao i skrb o ugroženim životinjskim vrstama – Zaštitimo hrvatsku kunu – ovdašnja ekstremna desnica okupljena oko Hrvatskih suverenista najavila je kampanju koja bi trebala rezultirati referendumom o uvođenju eura. Suverenistima su se priključile neke manje desne stranke poput Hrvatske stranke prava i Generacije obnove, a navode da podršku referendumu iskazuju i Domovinski pokret (DP) i Most, ali da neće biti dio organizacijskog tima. DP se trenutno svakako nalazi u kadrovskom preslagivanju, a Miroslav Škoro je ionako prešao u redove Suverenista, dok je sasvim jasno da se Most nastoji profilirati kao samostalna snaga na desnici, ciljajući pritom na nijansiraniju reputaciju intelektualne desnice.

Navodno dobro upućeniji mediji tvrde da će referendumskoj inicijativi upomoć priskočiti “elita europske desnice”, ali tek treba vidjeti o čemu se tu točno radi. Ono što je najzanimljivije u inicijativi jest argumentacija koju će protivnici eura s desnice koristiti u kampanji. Zasad je očito da je centralna argumentacijska os daljnja semantička eksploatacija pojma suverenosti. Naime, napuštanjem kune, smatraju Suverenisti i kolege, odričemo se monetarnog suvereniteta koji je sastavni dio suvereniteta kao takvog i to je dovoljan razlog za uzbunu. Naravno, ostanak pri ovoj apstraktnoj argumentacijskoj razini je prilično riskantan u smislu mobilizacije i zato inzistiraju na tome da će uvođenje eura automatski rezultirati općim poskupljenjem i padom životnog standarda.

S obzirom na to da se dosad radilo o isključivo najavnim obraćanjima i da inicijatori nisu bili izloženi ozbiljnijim argumentacijskim izazovima, mogli su svoju inicijativu predstaviti kao motiviranu opreznošću. Tako na primjer tvrde da Hrvatska još nije spremna za uvođenje eura, ali ne spominju kad bi mogla biti spremna i koji su to kriteriji koji određuju spremnost. Smatraju i da nije poželjno poslušno reagirati na svaku uputu iz Bruxellesa i iznose primjere drugih zemalja članica Europske unije koje nisu uvele euro. Dakle, istupi su zasad uglavnom svedeni na gradnju reputacije ozbiljnosti, ali s nadom da će narod implicitno prepoznati glavnu metu, a to su “odnarođeni” HDZ i “briselski ćato” Andrej Plenković.

Riječ je pritom o prilično riskantnoj inicijativi koja vrlo teško može rezultirati referendumom. Pogotovo jer će, za razliku od nekih drugih inicijativa, odustati infrastrukturna podrška Katoličke crkve. No, kako je primijetio Jasmin Klarić s Telegrama, to joj vjerojatno nije ni cilj. Ona služi prije svega kao sredstvo za pozicioniranje na desnici nakon raskola u Domovinskom pokretu. No, bez obzira na domete, mete i ciljeve, njena možda najvažnija, iako nehotična uloga, bit će nešto drukčija. Naime, saznat ćemo koji su stvarni kapaciteti desnice u raspravama o važnim ekonomskim pitanjima. I kako će se prema njima postaviti liberalni mejnstrim na čelu sa svojim dežurnim ekonomistima. Jer uvođenje eura jest važno pitanje i prednosti zadržavanja vlastite valute nisu male. No to je načelna pozicija.

Hrvatska je svoju valutu odavno vezala uz njemačku marku, a potom i uz euro, što de facto znači da smo monetarnu suverenost odavno izgubili. S obzirom na to da živimo u visoko euriziranoj ekonomiji prelazak na euro se predstavlja više kao tehničko nego političko pitanje. I desnica će, pored ostalih problema, imati veliki problem kako odgovoriti na pitanje: gdje ste bili prije? Drugi problem se nalazi u samom konceptu monetarnog suvereniteta. Naime, monetarni suverenitet je uvijek stupnjevan i samo se u slučaju SAD-a može govoriti o nešto snažnijem monetarnom suverenitetu i za to postoji uvriježen izraz: exorbitant privilege. Čak i zemlje koje imaju vlastitu valutu i plutajući tečaj ne barataju monetarnim suverenitetom: on ovisi o resursima i trgovinskim vezama s većim ekonomijama.

No, ti problemi ne vode nužno do eliminacije pitanje monetarnog suvereniteta već samo ukazuju na to da će desnica najvjerojatnije ostati na pukoj simboličkoj dimenziji. I da će pored na početku spomenute ekološko-ognjištarske dimenzije slogana, sve snage usmjeriti na to da ni Mađarska ni Poljska nisu uvele euro i da je arogantni Plenković neautentnični vođa hrvatskog naroda. S druge strane, liberali će samo odmahivati rukom i potpuno zanemarivati realne posljedice uvođenja eura. Vidjeli smo da euro unutar eurozone nije doveo do famozne konvergencije različitih ekonomija i da su zemlje koje su ga uvele bitno ograničile domete u vođenju ekonomskih politika. I zato ljevica mora intervenirati u ovu raspravu i ponuditi perspektivu koja nadilazi i tehničko-transakcijsku koju nude liberali i simboličko-ognjištarsku koju nudi desnica. Tu prije svega mislim na Možemo!, kojemu ovo predstavlja jedinstvenu priliku za ideološko pozicioniranje na nacionalnom nivou. Ako prešute temu i ne uvedu u raspravi o monetarnoj politici teme socijalne pravde, kvalitetnih radnih mjesta i dručijih razvojnih modela, riskiraju daljnji ostanak na urbanističko-antikorupcijskoj razini. Drugim riječima, ne može Sandra Benčić biti zadužena za sve što nije Zagreb kao takav.