Ljeto na Biltenu započinjemo intervjuom Igora Lasića sa Vesnom Grgić, aktivistkinjom za zaštitu šuma i vojnom veterankom. Grgić je okupila zainteresirane pojedince u inicijativu Zeleni Odred koja posljednjih mjeseci diže prašinu za petama institucija u Hrvatskoj zaduženih za zaštitu šuma.
Najprije istaknimo da je vaša udruga VIDRA s inicijativom Zeleni odred potekla iz braniteljskog miljea, ali je po svojoj borbi prvenstveno za prirodna dobra podosta atipična za nj?
Da, okupili smo se kao hrvatski branitelji, pratimo zbivanja i zabrinulo nas je stanje ustavno-pravnog poretka. Ono kad je u Zagrebu puknut šator, e tu smo stali i rekli: “Hvala, ali neće moći”. Ne u naše ime, nećete nas tako zastupati. Pogotovo ne Tomo Medved, kriminalac – to vam otvoreno govorim i stojim javno iza toga. Sad je ministar, to samo kod nas može biti, a prijetio je narodu, bio u tom šatoru, itd. Onda je Bandić na onakav način dobio posljednje izbore, i tad sam presjekla. Rekla sam “idemo”, i odmah je pristupilo stotinjak ljudi, rekli su da idu i oni, ako ja idem. Bilo je jasno da želimo u prvom redu reagirati na nepravdu i pljačku. I nipošto samo za branitelje. Anfifašisti smo pritom, imamo i forum mladih. Zbog toga smo stigmatizirani na jednoj strani, ali smo pobrali i velike simpatije.
Kako ste od došli do konkretne teme šuma, odnosno njihove drastično prekomjerne sječe zbog privatnog profita?
Jedna od ideja je bila da pomognemo ovisnicima i njihovim obiteljima. Liječenim alkoholičarima, narkomanima, kockarima. Zatražili smo neko javno zemljište na upotrebu, ne vlasništvo, gdje bismo mogli obavljati terapeutske aktivnosti u prirodi, šetnju i slično. Ponuđeno nam je da nešto dijelimo s paintball-igračima što smo odbili, ali tad su se počela među nama razvijati saznanja o stanju šuma. Dosta nas je Zagrepčana, vidjeli smo da se sa Sljemenom događa nešto jako čudno. Odjednom golotinja, prazni obronci. Osnovali smo Inicijativu za spas Medvednice, koja je vrlo brzo prerasla u Zeleni odred forum. To je bio početak, a vremenom je i Europa prepoznala našu opću progresivnu orijentaciju.
U međuvremenu je zalaganje oko spasa šuma postao vaš core business, informirali ste se i obrazovali o tom podučju, osvajali pažnju javnosti?
U početku su nas nadležni doživjeli kao još jednu grupu zaljubljenika u prirodu, pa su nas zvali na susrete da nam objasne ovo i ono. Ali mi smo na sve to postavljali dodatne upite, uvijek na razne adrese. Hrvatskim šumama, Ministarstvu poljoprivrede pod čijom su ingerencijom, Ministarstvu zaštite okoliša, šumarskoj inspekciji. Svi su povezani. Svi su samo štancali odgovore da je sve u redu, normalno gospodarenje, redovne aktivnosti. Ja sam to nazivala šapirografiranjem. Uostalom, nismo prvi koji smo ih pitali, ali je postalo očito da su odgovori pisani po već ustaljenoj špranci. No tad su nam se javili neki insajderi iz Hrvatskih šuma, to je bilo presudno, i uvijek to naglašavam. Oni su znali kako sve funkcionira, vrlo složeno, gdje počinitelji pokrivaju jedni druge, i pretvorili su ustanove u svoj servis. Šumarska inspekcija je do prošle godine bila u sastavu Ministarstva poljoprivrede, Hrvatske šume su tvrtka koja je u sastavu istog ministarstva, a predsjednik njezine skupštine je uvijek ministar poljoprivrede, i ujedno jedini njezin član. To je već trostruki sukob interesa. Onda smo pokušali shvatiti gdje sve to ide, zašto se toliko enormno sječe, nije to bilo lako sagledati. Insajderi, šumari koji vole svoju struku, neizmjerno su nam pomogli, vidjevši koliko je sve otišlo u kriminal i korupciju. Hrvatske šume su s HGK-om, ministarstvima i vladom složili tzv. poticajne cijene drva za kogeneracijske elektrane koje proizvode električnu i toplinsku energiju, za oporavak drvne industrije gdje su izmislili faktično poklanjanje. Recimo da im je cijena kubika bila oko 300 kuna, ali onog trena kad to drvo pređe granicu, cijena mu biva 120 eura. Sve je odmah bilo jasno, samo tovari, Miško, i vozi.
Ta je aktivnost otpočetka razgranata po više povlaštenih subjekata – bioelektrana, pilana i tzv. licenciranih izvođača raznih radova?
Tako je. I sve je legalno. Druga je stvar što lažu o količinama, ali pokriveni su zakonskim rješenjima i potvrdama. No fantastično su razradili sustav, još od vremena Zorana Milanovića i vlasti SDP-a. S preuzetom EU-obavezom da pređemo na najmanje 20 posto energije iz obnovljivih izvora. HDZ je potom doradio taj model, samo su neka imena promijenjena, ali važno je znati da to nije od jučer, i da nije samo današnja vlast kriva. Bila sam kod Milanovića prije tri tjedna, na poziv savjetnika za energiju i klimu Julija Domca i rekla mu da me u ovome ne zanimaju boje stranaka na vlasti. Stalno prebacivanje krivice na onu stranku koja je trenutno na vlasti je manipulatorska priredba za maloumne, a raja to puši nevjerojatno, tragično. No mi imamo papire za sve što tvrdimo, sa štambiljom i potpisom, preko tri tisuće dokumenta. Nije došla baba s viklerima da se tu nešto buni, nego imam crno na bijelo, službeno, i zato nemam nijednu presudu na svoju štetu, ne mogu mi ništa kad ih prozivam za ono što stoji u njihovim dokumentima. Tolike papire su morali podastrijeti europskim organima, jer dobivaju novac, a pritom ih i vodaju po lokacijama sječe, sve by the book. Onda im kažu da je bila oluja, stabla uništena, gubitak za Hrvatske šume. Ali nema gubitka u financijskom smislu, to drvo se odmah dade normalno prodati. A samo na Sljemenu kroz 10 godina imaju 330 tisuća kubika manjka u poslovanju. To je trebalo nekako probiti, tu i takvu priču. Ne možete odmah znati u čemu je vic kad se hvale da rastu, dok ne naučite da se bez znanja vlasnika u katastru upisuju na privatne posjede, ako treba i bez šume na dotičnom posjedu, ali službeno rastu.
Sjajan su posao smislili, dabome nadstranački.
Više nego sjajan. Zato ni oporba nikad ništa ne talasa. Puno je sudionika u tome svemu, treba puno džepova napuniti. A tu su i ostale slične situacije, vode koje više nisu naše, frakiranje koje se ne komentira i ne istražuje, itd. Opći koncept je nešto kao spaljena zemlja. Ali ne možemo sve odjednom, koncentrirali smo se na šume zasad.
Pritom se odvija takoreći finalni udar na ekonomsku supstancu zemlje, pa i ekološku, jer je riječ o prirodnim bogatstvima, a nakon uništavanja industrijske proizvodnje i organiziranog radništva?
Apsolutno, ovo je dovršavanje totalnog iscrpljivanja Hrvatske. Zato i govorimo o udruženom zločinačkom poduhvatu pljačke i rasprodaje. Pogledajte samo gdje su otišli novci na Baniju, kažu u zdravstvo, ali slijedit će daljnja privatizacija zdravstvenog sustava. Potres im je u tom smislu došao savršeno. Zadnje što možemo očekivati jest dozvola za koncesioniranje kompletnog Jadrana za naftno-plinsko bušenje. No čekamo ih kao zapeta puška.
Vratimo se dotad na šume. Koji su razmjeri devastacije koju ste ustanovili?
Hrvatske šume imaju nekih oko 650 gospodarskih jedinica. Tražila sam ih papire o poslovanju, da se vidi za 10-godišnje razdoblje kako je planirano, koliko će se sjeći i koliko će rasti. No pojavljuju im se ogromni manjkovi, ukupno gotovo 20 milijuna kubika drva, vrijedan preko milijardu eura, dakako bez PDV-a. Oni taj manjak objašnjavaju klimatskim promjenama ili požarom i sličnim. Ali onda bi to moralo biti i valjano evidentirano, svaki takav slučaj, a nije. Nisu ni mislili da će im trebati, nitko ih ranije nije ništa sistematično pitao. A moram reći i da imamo saznanja da su od 2018. godine, i posebno od 2020. godine, ubacili u osmu brzinu. Sad valjda sijeku duplo nego prethodnih godina, Europa je zbog korone ostala bez puno izvora drva, itd. Sve smo prijavili Europskoj komisiji, vidjet ćemo kako će se dalje odvijati. No više neće ići tako lako, ušli smo u tajne njihovih papira i proniknuli u načine friziranja, pa sad uočavamo svaku rupu. Ako uopće imaju od nadležnih odobrene papire, jer nemaju ih uvijek. Znate, 20 posto šuma kojima gospodare Hrvatske šume je rušeno skoro dvije godine na osnovu nevažećih Planova gospodarenja kojima je rok važenja istekao, a novi Planovi nisu doneseni, niti odobreni od Ministarstva poljoprivrede, dakle na crno. Pa vam ili pokazuju krive papire dok ne shvate da nas ne mogu zamuljati, ili krivicu za pustošenje prebacuju na privatne vlasnike šuma, no njih je u Hrvatskoj samo oko 20 posto, ili nešto treće.
Hrvatske šume demantirale su navode iz vašeg intervjua na portalu Telegram prije nepuna četiri mjeseca. Pozivaju se na klimatski alibi koji ste maloprije već spomenuli, na to da sijeku 16 posto više od prirasta nego 15 posto manje, na različitu namjenu EU-sredstava od one koju vi ističete, na urednu međunarodnu inspekciju, itd. I još nešto, vrlo indikativno, a u vezi s vašom tvrdnjom da se otkup drvne mase odobrava i bioelektranama koje ne rade ili uopće nisu ni bile puštene u rad. Demantirali su tvrdnju eksplicitno samo za te druge. To valjda znači da su ipak odobravali onima koje su samo zaustavile rad?
Da, očito su se izjasnili tako. A reći ću vam da nam je taj demanti poslao sam bog, iako nisam vjernica. Pravnici su im objasnili da našu udrugu ni mene ne mogu tužiti, jer nemaju osnovu, iako bih voljela da to učine. Ali oni tuže samo medije, dok ja samo svjedočim. Tužili su Nacional, RTL, Novu TV, zaprijetili Telegramu. Medije pritišću, nas ogovaraju, čak mene sumnjiče da rušim čitavu jednu gospodarsku granu. Konačno, u tom demantiju su istaknuli da ja lažem i klevećem, i na tome sam zahvalna i sretna. Sad ja tužim njih, ne zato što sam tašta, nego zato što ću prvi put imati priliku na sudu govoriti koliko god želim, i pokazati javno i službeno sve njihove dokumente na osnovu kojih konstruiram “laži i klevete”, pa ćemo tamo pozvati i sve medije. Nisu zainteresirani samo naši, tu su i strani poput Reutersa i Politica. A ja za svaku rečenicu imam ne jedan papir, nego njih 86, da tako velim. U protivnom ne bih ovoliko inzistirala i ustrajala.
Spominjali ste mi i OLAF, Europski ured za borbu protiv prijevara?
Da, OLAF je indirektno pod ingerencijom Europske komisije. Razgovarala sam dosta puta i s Thomasom Waitzom, europarlamentarcem i supredsjedateljem Europske stranke zelenih koji je zadužen za nadzor provođenja direktiva međunarodne eko-mreže Natura 2000, na što se obavezala i RH ulaskom u EU. Ponosni smo do neba što su nas prepoznali europski Zeleni, a EU je na našu prijavu reagirala veoma ohrabrujuće, startno već u roku od tri dana, doslovno. Koliko god bilo tužno što nas Bruxelles brani od Zagreba. Ipak, lani smo dobili i nagradu SozialMarie od nezavisne austrijske fondacije Unruhe, za udruge s društvenim inovacijama. Dobili smo jednu od 15 nagrada za koje je apliciralo 288 projekata iz šest zemalja Europe. No htjela sam reći da mi je Waitz među ostalim objasnio da je OLAF uključen samim tim što sam se obratila Europskoj komisiji. Slično je u Hrvatskoj, negativni nalazi revizije idu automatski na DORH, USKOK i Vladu RH. Trebalo se raditi na tome, ali nije. I nije problem za mene, imam ja vremena za natezanje, samo kad nam ne bi šume ubrzano nestajale.
Koliko ubrzano? Pozivaju se na razvojno čišćenje tj. rušenje stabala, sječu s obzirom na prirast, ali vi im predbacujete zbog neusporedivo intenzivnije aktivnosti.
Oni će vam uvijek reći da po Zakonu o šumama mogu napraviti tzv. završni sijek, koji pak ja navodim pod golosijek. Depilacija, suštinski. Na području koje se čisti od stare šume bi moralo biti minimalno 70 posto podmlatka, mladih stabljika. Mi svejedno nailazimo na čitava područja bez ijedne mladice. Ljudi nam šalju i snimke s dronova, pa imamo i to u evidenciji. Ali možemo i osobno adresirati odgovornost na više konkretnih imena. Najprije onih ministarskih, danas su to Ćorić i Vučković, prije nje Tolušić, a prije su to bili Jakovina i Zmajlović, itd. Zatim vodeći ljudi Hrvatske gospodarske komore, katastra, sudova. Naposljetku i same Hrvatske šume, a sad im je na čelu Jakupčić, potom Miškulin, voditelj podružnice Uprave šuma Zagreb, plus ostali voditelji još 16 podružnica, upravitelji šumarija, revirnici, lugari, itd.
Koja područja u Hrvatskoj su naugroženija tom praksom?
Sva. Prema nekim dojavama naših aktivista upravo se pripremaju da unakaze čak i Mljet. Smijali su se u Splitu kad su im novinari spominjali manjak, kao, mi imamo samo krš. Ali ja imam njihove papire, lako je onda izračunati da je u samo desetak godina “gospodarenja” nestalo više od 760 tisuća kubika drvne mase. Slavonija je izložena katastrofi, ona prednjači. Potom županija Bjelovarsko-bilogorska. Zagreb i širu okolicu da ne spominjem. Karlovac, Lika, Gorski kotar – očekivano, jer ima puno šume, pa se i krade više. Navodno je u novije doba tamo otvoreno oko 20 novih pilana, ali taj podatak još provjeravamo.
No službene istrage bi morale otkriti i imena privatnika koji odrađuju taj posao u suradnji s javnim službama?
Naravno, mi ne znamo kojim kanalima idu koje sječe, jer na javnim natječajima samo ispadne jedno ime s tablice, a ubaci se drugo. Recimo, sad se pojavio neki veliki inozemni proizvođač parketa, i, kao i mnogi slični, trebao bi raditi s našim drvnim otpadom. Ali kad sam vidjela o kojoj je količini riječ, rekla sam da toliko otpada ne bismo imali ni da smo Kanada.
Ili pitanje sječke. Kao da sve te bioelektrane rade striktno na sječku, kao da se to korektno kontrolira?
Uvelike koriste trupce koje melju. Imamo jedan zapisnik iz Ogulina u kojem voditelj jedne od podružnica Hrvatskih šuma navodi da vlasnici elektrana sve više traže sječku proizvedenu isključivo od trupaca, umjesto sječke od tzv. otpada. Ipak, suzdržat ćemo se od kategoričkih tvrdnji na račun pojedinačnih privatnika, o tome je li poduzeće Cedar napravilo ovo, ili je Sferif grupa iz Gline napravila ono. Jer, sve je već na DORH-u, a mi smo tu da pomognemo. Svatko može kod nas otvoriti firmu za gospodarenje šumom, imate takve iz Italije, Slovenije, Mađarske, koji su sa Hrvatskim šumama sklopili ugovore o “obavljanju šumarskih radova”. Snimali smo na Žumberku jednog Talijana koji je došao sa svojim iveračom, mirno danima rušio stabla, pravio sječku i izvozio. U samo dvije protekle godine pronašli smo 30 novih žumberačkih golosijeka.
Sličan problem postoji i u susjednim zemljama istočno. Naročito s obzirom da još nisu ni ušle u EU, npr. Bosna i Hercegovina. Baš kao da su sve ove države i stvorene samo da bi bile iscrpljene u privatnom interesu?
Ali i jesu. Tako je ispalo, tako je provedeno, ne kažem da su svi to imali u planu. Počelo je još prije rata, dok se raspadala ondašnja država. Pa iz Srbije su nas kontaktirali iz udruge Čuvari/ke Fruške gore, a Fruška gora je inače nacionalni park. Razlika je u poslovanju utoliko što su Srbija i BiH ekonomski oštećeni zbog činjenice da još nisu članovi EU-a, ali, prema riječima tamošnjih aktivista, navodno imaju ugovor o suradnji s Hrvatskim šumama. Najavljeno nam je da ćemo dobiti papire o tome kako se drvo odatle prevozi preko granice, deklarira kao hrvatsko, pa izvozi dalje. No udruge se povezuju, npr. po temi obrane ugroženih rijeka, da ne budemo svi odvojeni i usamljeni u toj borbi, jednoj te istoj.1