U fokusu regionalnih radikalno-feminističkih pravaca koji niču posljednjih godina je suzbijanje prostitucije koju smatraju poprištem muškog nasilja nad ženama i gotovo da je izjednačavaju sa silovanjem. Međutim, loše radne uvjete i nasilje povezane sa seksualnom industrijom možemo promatrati i kao rezultat ilegalnog statusa seksualnog rada i društvene stigme. O implikacijama različitih modela regulacije seksualnog rada i korijenima stigme koja ga prati piše Petra Karmelić.
Seksualni rad ili prostitucija je fenomen u kojem se presijecaju različiti društveni problemi, od nejednakosti i siromaštva do prava žena i raznih oblika nasilja. Valja na početku naglasiti nekoliko stvari. Prvo, pod seksualnim radom podrazumijevamo seksualni odnos uz pristanak između odraslih osoba i razmjenu novca. Dakle, seksualni rad nije isto što i trgovanje ljudima, eksploatacija maloljetnih osoba, seksualno nasilje i druge kriminalne aktivnosti koje uvijek treba zakonski sankcionirati i suzbiti. Drugo, kada govorimo o seksualnom radu, treba imati na umu da su iskustva seksualnih radnica različita, pa se tako primjerice iskustva uličnih seksualnih radnica koje ilegalno borave u zemlji u kojoj rade drastično razlikuju od iskustava seksualnih radnica u zemljama gdje one rade zajedno u bordelima. Neupitno je i da je seksualni rad povezan sa strukturnim nejednakostima, tj. nejednakim šansama na tržištu rada i često se njime bave osobe koje su isključene iz svih drugih aspekata rada, pa je uz borbu za poboljšanje uvjeta seksualnih radnica nužno govoriti i o društvenim uređenjima koja proizvode te nejednakosti. Također, iako ćemo u tekstu govoriti o seksualnim radnicama u ženskom rodu – i to zato jer su one unutar seksualne industrije najzastupljenije i najčešći su subjekt organiziranja za bolje uvjete rada – ovdje bih voljela naglasiti da je važno u borbu za prava seksualnih radnica uključiti sve spolne i rodne identitete.
Tri modela
S obzirom na kompleksnost teme, jasno je zašto su i ideje o poboljšanju uvjeta rada seksualnih radnica toliko različite, nekad i oprečne. Zakonske regulative povezane sa seksualnim radom variraju u praksi od države do države, ali ugrubo možemo govoriti o tri zakonska modela regulacije1, tj. državne kontrole nad seksualnim radom.
Reglementacija je model unutar kojeg država stavlja pod svoj nadzor seksualni rad i njime se mogu baviti isključivo one koje dobiju dozvolu vlasti, a najčešće postoji i registar radnica. Ovaj model seksualni rad shvaća kao nužno zlo koje, iako ne može nestati, država ipak treba nadzirati kako bi se šteta po društvo umanjila. Unutar ovog modela postoje zakoni o tome gdje se smije baviti seksualnim radom pa se tako u većini gradova zna gdje su četvrti crvenih svjetiljki i bordeli. Također, obavezni su liječnički pregledi. Dakle, država ovdje ne brine o seksualnim radnicama, nego brine isključivo o javnom moralu i zdravlju. Dodatni problem je što se na ovaj način razdvaja seksualne radnice s dozvolom vlasti i one ilegalne koje se uopće ne mogu registrirati jer npr. nisu legalno u zemlji ili jer to ne žele zbog stigme koju registracija nosi sa sobom.
Kako je rasla svjesnost o uvjetima u kojima su radile seksualne radnice i kako se često radilo o iskorištavanju siromašnih žena, abolicionistkinje o seksualnom radu počinju govoriti kao o seksualnoj eksploataciji žena i kršenju ženskih prava. Stava su da seksualni rad – koji niti ne smatraju radom – poništava ljudsko dostojanstvo i pretpostavljaju da se nijedna normalna osoba ne bi svojevoljno bavila istim. Budući da one seksualni rad vide kao muško nasilje prema ženama, seksualne radnice izjednačavaju sa žrtvama i kao takve ih ne žele kazneno goniti, ali žele kažnjavati sve uključene u prodaju i kupovinu. Ovaj model, tzv. abolicionistički ili nordijski model, danas zastupa i Hrvatski radikalno-feministički pokret, uz argument da je seksualni rad inherentno nasilan i da se zapravo radi o “komercijalnom silovanju“. Problematično kod ovog pristupa jest to što zbog uskih moralističkih stavova abolicionistkinje ne čuju same seksualne radnice koje upozoravaju da im kriminalizacija onih koji kupuju seksualne usluge onemogućava glavni, a za mnoge i jedini, izvor prihoda.
Prohibicijski model je najrestriktivniji i inkriminira sve uključene, pa i same seksualne radnice, a seksualni rad se doživljava devijantnim i kriminalnim. Prohibicionistkinje su se uspjele uoči Drugog svjetskog rata izboriti za potpunu zabranu prostitucije i na primjeru tih zemalja danas možemo zaključiti da takav model ne postiže skoro nikakve pozitivne rezultate. Tako je i u Jugoslaviji 1934. godine prostitucija zakonom zabranjena, ali je nastavila živjeti u ilegali i brojke nisu padale. Za same radnice ovaj model se pokazao najgorim jer nemaju nikakvu pravnu zaštitu i ne mogu potražiti pomoć od policije kada im se krše prava, jer će se i njih kazneno goniti. Također, unutar ovog modela često koruptivna policija i sudovi zlostavljaju i zarađuju na tome da provire kroz prste seksualnim radnicama koji rade u ilegali.
Za dekriminalizaciju seksualnog rada
Problem je što nijedan od navedena tri modela ne brine o radničkim pravima jer odbija prostituciju nazvati radom, dok istovremeno ne eliminira seksualni rad koji smatra problematičnim, nego ga gura na sivo tržište gdje su radnice ostavljene u groznoj poziciji bez ikakve podrške, sigurnosti i uvjeta za dostojanstven život. Abolicionistički ili nordijski model čini se na prvu kao dobar kompromis, međutim same seksualne radnice, kao i istraživanja provedena u Irskoj, Francuskoj i Kanadi gdje je nordijski model na snazi, upozoravaju da ovo nije dobro rješenje jer dodatno otežava život seksualnim radnicama koje su već u dovoljno lošoj poziciji u društvenoj hijerarhiji te često na različite načine deprivilegirane i diskriminirane. Dok god se seksualni rad potpuno ne legalizira, a o seksualnom radu ne krene govoriti kao o radu koji treba regulirati kao i svaki drugi rad pod radnim a ne kriminalnim zakonom, nije jasno kako će se popraviti radni i životni uvjeti seksualnih radnica.
Priznavanje seksualnog rada kao rada nužan je korak ka ostvarivanju uvjeta u kojima same seksualne radnice mogu nešto reći o tim istim uvjetima te nisu izložene tolikoj društvenoj stigmi. I zato se same seksualne radnice, ali i organizacije poput Human Rights Watcha i Amnesty Internationala zalažu za potpunu dekriminalizaciju svih aspekata seksa među odraslim ljudima uz pristanak bez iznuđivanja, eksploatacije i nasilja. Seksualne radnice trebaju imati pravo slobodno izabirati zanimanje, sigurne radne uvjete, zaštitu od nasilja i eksploatacije te pravo da se organiziraju. Zakoni i policija trebaju se baviti eksploatacijom unutar industrije, nasiljem (najčešće nad ženama i djecom) te trgovanjem ljudima, a ne dodatno otežavati egzistenciju seksualnim radnicama. Pitanja zdravlja, sigurnosti i jednakosti ljudi unutar seksualne industrije trebala bi biti važnija od moraliziranja oko toga smiju li se ljudi seksati za novac.
Korijeni konzervativnosti
Činjenica da je teško o seksualnom radu govoriti van diskursa opterećenog moraliziranjem i negativnosti prema seksualnom radu i seksualnosti, kao i činjenica da većina nas oko seksa osjeća dozu nelagode, tjeskobe i srama, često se velikim dijelom pripisuju kršćanskom nauku, barem na ovim prostorima. Međutim, konzervativni seksualni stavovi temelje se na još ranijim poganskim uvjerenjima Grka i Rimljana koji su shvaćali svijet kao poprište dviju suprotnih sila: duhovne i materijalne, tj. duše i tijela. Seksualnost je svakako tjelesna, dakle spada u nižu silu, pa je tako i sam Pitagora učio kako se za spasenje naše duše mora izbjegavati robovanje tijelu te je razlikovao svetu ljubav od profane, tjelesne ljubavi. Ovdje je svakako važno imati na umu da se filozofska misao drastično razlikovala od seksualnih običaja Rimljana i Grka koji su ipak živjeli slobodnije, slično kako današnji Katolici žive slobodnije nego što Crkveni nauk nalaže.
Ipak, filozofska promišljanja oblikovala su religijska učenja koja su bila i još uvijek jesu snažna kulturna sila koja oblikuje naše živote, pa tako i naše seksualnosti. Npr. Filon je smatrao da je najviša čovjekova priroda aseksualna i oponaša Boga te da treba osuditi muškarce koji imaju odnose sa neplodnim ženama jer tu nema šanse za prokreaciju. U tom kontekstu nastaje kršćanstvo koje je crpilo i od ovih poganskih filozofa i od gnostika koji su se paralelno razvijali. Justin Mučenik propovijedao je kako je spolne odnose izmislio vrag te postavio kao stvar izbora s jedne strane seks i vraga, a s druge strane Boga. Zanimljiv je i primjer Augustina čiji su stavovi postali temelj stavova kršćanske Crkve o seksu. Sam Augustin u ranoj dobi bio je pripadnih maniheizma, a pravi manihejci morali su suzdržavati svoje tijelo od jedenja mesa i spolnih odnosa. Augustin je napustio manihejce kako bi živio s ljubavnicom, pa je kasnije iz svog iskustva zaključio da je spolni odnos najveća prijetnja duhovnosti i svojim sljedbenicima seksualne odnose dopuštao isključivo na jedan vrlo specifičan način: u misionarskom položaju jedino s idejom prokreacije, dakle penetracija penisa u vaginu, a sve druge vrste seksualnog odnosa ili predigre smatrao je nedopustivim. Ovo su dakle temeljne ideje koje su oblikovale stavove o seksualnosti i seksualnom radu – ideje koje se bave isključivo discipliniranjem tijela i prokreacijom te uopće ne spominju pitanje užitka.
U 6. stoljeću car Justinijan dao je sastaviti Corpus juris civiliis koji je kasnije poslužio kao osnova europskog građanskog i kanonskog prava. U njemu je prostitucija priznata kao slobodno zanimanje i takvom je ostala sve do 16. stoljeća kada protestanti počinju tražiti od vlasti da zatvore javne kuće (što im u većini europskih gradova nije uspjelo) i kažnjavati prostitutke izopćenjem. Zanimljivo je da su se prostitutke bunile kada su se zatvorile javne kuće u Strasbourgu, i tražile od vlasti da ih ponovno otvore ili im daju pošteni posao jer je prostitucija bila jedan od rijetkih poslova kojima se žena mogla baviti i biti neovisna o muškarcu.
U okvirima morala
Tek krajem 19. stoljeća, kada zbog industrijalizacije i urbanizacije počinje značajno rasti broj seksualnih radnica u gradovima i kada medicina kreće imati bolje razumijevanje spolno prenosivih bolesti, počinje se govoriti o reguliranju i nadziranju prostitucije. Nedugo zatim, 1960-ih i 70-ih seksualna revolucija razdrmala je kršćanske/zapadnjačke ideje o seksualnosti – nova generacija baby boomera željela je biti slobodna od tradicionalnih društvenih normi svojih roditelja. Međutim, drugi feministički val, koji je u fokus svoje borbe stavio muško nasilje prema ženama, nije se jednoznačno postavio prema ovim promjenama te su se unutar feminističkog pokreta oformile dvije struje. S jedne strane nalazile su se tzv. anti-porn feministkinje koje su 1978. osnovale udrugu Women Against Pornography kako bi pokušale promijeniti zakone vezane za pornografiju. One su smatrale da pornografska industrija promiče mizoginiju i intenzivira sve oblike nasilja prema ženama te da se žene bave seksualnim radom isključivo prisiljene, bilo nekom trećom osobom ili životnim okolnostima. Potporu su im pružili akademici iz područja psihologije koji su istraživali utjecaj pornografije na partnerske odnose, religijske skupine i konzervativne političke stranke. S druge strane našle su se pro-sex feministkinje koje seksualne slobode vide neodvojivima od ženskih prava i prozivaju anti-porn feministkinje za zagovaranje konzervativnog seksualnog morala i represije nad seksualnim slobodama.
Ove feminističke rasprave otvorile su put progovaranju o položaju žena unutar suvremene seksualne industrije, ali i stvorile jedan vrlo specifičan okvir unutar kojeg se raspravljalo o seksualnom radu u okvirima pitanja morala. Ostaje za vidjeti hoće li naše društvo uz katoličku Crkvu, konzervativne društvene pokrete i radikalni feminizam iznaći načina da seksualnost koncipira oko užitka i slobode ili ćemo nastaviti o seksu i seksualnom radu raspravljati u okvirima moralnog. U svakom slučaju zanimljivo je promatrati nominalno feminističke udruge kako teže, na sličan način kao desni pokreti, uz potporu državnih institucija viriti ljudima u gaće i govoriti im s kime i kako se smiju seksati. Srećom, paralelno s takvim konzervativnim moraliziranjem oko seksa, rastu i pokreti koji žele ojačati seksualne radnice i širiti prostore seksualne slobode za sve.
- Detaljniji uvid u pravne okvire, komparativno po državama Europe [↩]