U priči o Hotelima Helios Faros u Starom Gradu na otoku Hvaru gotovo da ne izostaje niti jedan element standardne tranzicijske putanje. Prisutni su i učinci rata i privatizacijskih procesa, i nebriga države i egzistencijalna ugroza radnika. Slijedi razdoblje stečajne neizvjestnosti, kako za same zaposlenike tako i za lokalnu zajednicu čiji su razvojni kapaciteti unazad nekoliko desetljeća svedeni isključivo na turizam.
Početkom listopada objavljeno je da Hoteli Helios Faros, nakon neuspjele predstečajne nagodbe, odlaze u stečaj. Predstečajni postupak pokrenut je zbog pritiska dugovanja, u prvom redu Ministarstvu financija i gradu Starom Gradu. Ovaj potonji priložio je i žalbu na rješenje predstečajne nagodbe, međutim ona je odbijena krajem studenog. Vijesti su ovo od velikog značaja na razini otoka Hvara, a pogotovo za Stari Grad u kojem su Hoteli Helios Faros jedina hotelska kuća. Riječ je naime o sredini čija je ekonomska stabilnost, kao i u slučaju brojnih sličnih gradova na jadranskim otocima, gotovo pola stoljeća vezana primarno uz turizam, a u prvom redu hotele Helios.
Putanja turističkog razvoja tekla je otprilike ovako: 1959. godine grad koji je brojio oko 1.500 stanovnika evidentirao je oko 5.000 noćenja, dok je već krajem šezdesetih izgradnjom hotelskog naselja Helios s okolnim sadržajima poput restorana, teniskih terena, brodskih pristaništa i igrališta grad doživio turistički boom. Tako je od 30.100 noćenja 1964., zabilježen skok na 171.000 noćenja 1970. godine. U idućem desetljeću dovršava se izgradnja najvećeg hotela u kompleksu, bungalova i preostale infrastrukture. Riječ je ukupno o približno 24.000 m2 izgrađene površine s četiri hotela i tri bungalov naselja. Rekordnu sezonu hoteli ostvaruju 1989. godine sa 258.000 noćenja. S gašenjem posljednjih tvornica na otoku Hvaru, zapuštanjem poljoprivrede i ribarstva i stvaranjem identiteta otoka kao turističke destinacije Hoteli Helios postali su jedini garant ekonomske stabilnosti grada i okolnih sela.
Za razumjeti kako je došlo do stečaja, prvo se treba suočiti s posljednja dva desetljeća poslovanja Helios Farosa.
Posljednja dva desetljeća poslovanja
Ratne godine Hoteli su dočekali s nešto više od 200 zaposlenih, izgrađenom infrastrukturom i minimalnim zaduženjima. Unatoč uspješnom poslovanju hotela, vrlo ograničena razvojna politika na lokalnoj razini suočila se sa svojim nedostatcima dolaskom ratnih godina kada Helios diže prvi kredit u vrijednosti cca 500.000 dolara. Osim izostanka gostiju, ratne i poratne godine značile su za Hotele Helios i dolazak brojnih izbjeglica i prognanika. Dok su radnici ostali zaposleni u skrbi o prognanicima, izostali su prihodi kojima bi se osiguralo normalno poslovanje i održavanje objekata. U vremenu koje slijedi hotelska kuća bila je primorana dizati kredite po izuzetno nepovoljnim uvjetima kako bi isplatila svoje radnike i osigurala hranu i smještaj prognanicima. Hotelski kompleks je ostvario oko 700.000 noćenja prognanika od 1991. do 2000. godine, kada su posljednji napustili hotele. Naknada koju im je država isplatila za brigu o prognanicima i izbjeglicama bila je nesrazmjerna troškovima hotelske kuće. Zbog nastale izravne i neizravne štete društvo vodi sudski postupak za naplatu potraživanja od RH u iznosu od približno 50 milijuna kuna.
U međuvremenu, tijekom prve faze privatizacije 1994. godine 499 malih dioničara otkupilo je skoro 30% dionica dok je najveći dio preostalih dionica ušao u sastav Hrvatskog fonda za privatizaciju. Proces kuponske privatizacije koji je uslijedio 1998. godine tekao je slično kao i kod brojnih drugih poduzeća. Najveći dio dionica kupili su investicijski fondovi. Kupovinom dionica u procesu preuzimanja Heliosa Privatizacijsko investicijski fond Pleter povisio je udjel od početnih 45% dionica na većinski udio u dionicama društva.1 Ostvarivanju većinskog udjela doprinijelo je i raskidanje ugovora s malim dioničarima za dionice koje nisu bile otplaćene do kraja 1999. godine. Spomenute dionice vraćene su u Hrvatski fond za privatizaciju čime su iste dane na raspolaganje PIF-ovima. Nova vlasnička struktura, pokazat će se, pridonijet će nestabilnosti društva. Fond Pleter je iz privatizacije izašao s drugim najvećim brojem poduzeća (301) u svom portfoliju od svih fondova. Ovdje je bitno naglasiti kako interes privatizacijskih fondova nije jednoznačan. Dok neki fondovi niskim udjelom vlasništva nastoje minimalizirati rizik svojim ulagačima, Pleter je kao prvi cilj uzeo povećanje vlasničkog udjela. Ovakvo ponašanje pretpostavlja želju za upravljanjem poduzećem ili pronalaženjem strateškog ulagača za prodaju, međutim, u slučaju Heliosa, ni jedno se nije ostvarilo.
Trenutni vlasnik je investicijski fond Validus s nešto više od 70% dionica. Ovo društvo, kao pravni sljednik Pletera, nastavilo je s istom pasivnom politikom. Ostaje dojam kako je poslovni razvoj dioničkih društava poput Heliosa od perifernog značaja za investicijske fondove kakav je Validus. Kada govorimo o upravljanju društvom, ne treba posebno naglašavati da menadžeri fonda, kao i njegovi predstavnici u nadzornim odborima poduzeća, ubiru naknade bez obzira na razvoj dioničkih društava kojima upravljaju. Njihova se imena tijekom svih turbulentnih godina uglavnom nisu mijenjala. Vlasnik nezainteresiran za upravljanje, pak, predstavlja lošu opciju za Helios: prijeko potrebna ulaganja nakon godina stagniranja su izostala, a Helios sam nije bio u mogućnosti izvršiti dodatna velika ulaganja uglavnom zbog opterećenosti brojnim kreditima iz devedesetih te je kakav-takav opstanak na tržištu osiguravao renoviranjem tek nekoliko objekata. Bitno je naglasiti i da je od privatizacije do konca 2002., prema podacima iz revizije privatizacije, vrijednost poslovne aktive i pasive Društva povećana za 70,35%. Veći dio povećanja vrijednosti proizašao je iz revalorizacije zemljišta nakon procjene obavljene u 2002.
Kulminacija priče
Kada je riječ o radnicima, možemo govoriti o desetljećima nesigurnosti. Dok su devedesetih dizani krediti za podmirenje plaća, s dvijetisućitima dolaze kašnjenja plaća, i po nekoliko mjeseci. Nadalje, 2008. poduzeće uslijed borbe s nelikvidnošću i sve češćih blokada računa prestaje i s plaćanjem doprinosa svojim radnicima.
Stvari su kulminirale 2012. kada sadašnji vlasnici (Validus) daju hotele u zakup tvrtki Geneza. Riječ je o tvrtki koja se bavi kriznim menadžmentom i posluje u okviru koji je krajnje problematičan čak i ukoliko ostaje unutar zakonskih okvira. Davanjem tvrtke u zakup, naime, zakupoprimac ubire dobit iz poduzeća dok sva dugovanja i eventualne štete nastale neulaganjem i lošim poslovanjem ostaju na zakupodavcu.
Geneza s Validusom osim ljudi na rukovodećim pozicijama dijeli i interes za široki spektar djelatnosti. Tako se Geneza, osim u turističkim poduzećima poput Helios Farosa i Visa, bavi kriznim menadžmentom i u rovinjskom poduzeću za preradu ribe Mirna te u mljekarskoj industriji u splitskom Milsu. Ove godine, tvrtka se javila i kao jedna od osam zainteresiranih za kupnju Imunološkog zavoda. Izdvojimo nekoliko crtica o samoj Genezi. Njena predsjednica Valentina Ljubešić u jednom od svojih intervjua ovako ju je predstavila: “Geneza je tvrtka u mojem stopostotnom vlasništvu i uspješno posluje već 16 godina. Tijekom ovog dugog ili kratkog razdoblja, nastojala sam pratiti potrebe i zahtjeve tržišta te pronaći načine kako djelovanjem Geneze doprinijeti unapređenju gospodarske djelatnosti i napraviti uspješan poduzetnički poduhvat. Bavimo se obrazovanjem kroz naše veleučilište, IT tehnologijom i komunikacijama kao i kriznim menadžmentom.” Na samom početku, ipak, tvrtka se bavila prodajom telekomunikacijskih usluga. To je i djelatnost u kojoj iskustvo ima većina njenih uposlenika kojih je, ovisno o potrebama “od 20 do nekoliko stotina.”
Kada govorimo o odnosu Geneze i Helios Farosa, potrebno je opisati proces davanja tvrtke u zakup. Preuzimanje Helios Farosa odigralo se na način da je Validus (nadzorni odbor) smijenio direktora hotela i postavio za novog direktora osobu iz Geneze koja zatim, u ime Helios Farosa, sklapa ugovor s Genezom. Ugovorom Helios Faros postaje svojevrstan brend, a hotelsko društvo daje se u zakup na pet godina Genezi s mogućnošću produženja dodatnih dvije do pet godina. Ova se predaja poduzeća legalno odvija temeljem Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora.
Neizvjesnost stečaja
Ne treba posebno naglašavati da sam ugovor uvelike pogoduje Genezi koja kao prvi korak dogovoren ugovorom o zakupu poduzima seljenje računovodstva iz Starog Grada, zatim prenosi ugovore o radu svih zaposlenika na novog upravitelja. Ulaganje koje Geneza predviđa iz svojih sredstava ugovorom o zakupu odnosi se na uljepšavanje javnog prostora, održavanje soba, popravke na poslovnim uređajima do maksimalno 20.000 eura godišnje i neke druge manje troškove za popravke, servis i kontrolu strojeva, drugim riječima, na kozmetičke promjene i održavanje. Zanimljivo je međutim, kako ugovor predviđa i da u slučaju njegova raskida “GENEZA ima pravo zadržanja posjeda nad bilo kojim dijelom imovine i/ili nastavka obavljanja postojećih djelatnosti u okviru hotelskog poduzeća, ukoliko do trenutka raskida nije ostvarila povrat svih izvršenih ulaganja iz poslovanja Društva, odnosno, ukoliko je kroz rješavanje dužničko-vjerovničkih odnosa sa vjerovnicima Društva, u međuvremenu stekla određena prava nad dijelovima imovine Društva.”
Još jedna nejasnoća javlja se i u zemljišnim knjigama iz kojih se može vidjeti kako se Geneza prije preuzimanja Heliosa na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine založnog prava na nekretninama uknjižila na četiri zemljišta Heliosa u iznosu tereta po 50 milijuna kuna. Riječ je o zemljištu od približno 21.000m2. Ostaje nejasno na koje se tražbine isto odnosi budući nije bilo većih ulaganja u Helios Faros od kada je pod upravom Geneze, ali još spornija je činjenica da se Geneza upisala na zemljište (03.03.2012) prije nego je procesuiran zakup Heliosa (29.03.2012).
Tu nepravilnosti, ali i nesigurnost za radnike, ne staju. Iako ima iza sebe dvije relativno uspješne sezone s povećanjem broja noćenja, indikativno je da je Geneza u to vrijeme nastavila s neplaćanjem doprinosa svojim radnicima.
Konačno, pitanje stečaja donosi sa sobom nove probleme: najveći vjerovnici Ministarstvo financija (dugovanja za doprinose i državna jamstva kod otplate zateznih kamata) i Grad (dugovanja komunalnih naknada, potraživanja bivših vlasnika hotelskog zemljišta) nisu prihvatili uvjete predstečajne nagodbe, a odbijena je i žalba na odluku stečajnog upravitelja koju je uložio Grad. Razdoblje neizvjesnosti time se trenutno produžuje. Ukoliko bi do stečaja ipak došlo, pitanje je što bi ostalo od nekoć uspješne kuće i koja bi bila sudbina preostalih stotinjak radnika, a time i cijele zajednice. S druge strane, u svakom slučaju, ostaje i za pratiti na koji način će iz cijele situacije izaći njeni sadašnji upravitelji.
- Podaci o privatizaciji i preuzimanju poduzeća preuzeti su iz publikacije Državnog ureda za privatizaciju: Izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije Hoteli Helios, Stari Grad (2004.). [↩]