Američki diplomatski napori prema Njemačkoj da zaustavi Sjeverni tok 2, dat će čini se nekog ploda. Kako javlja Politico, njemački koordinator za transatlantske poslove pri saveznom ministarstvu vanjskih poslova Peter Beyer pozvao je posljednjeg dana mjeseca marta na građevinski moratorij na podmorskom plinovodu Sjeverni tok 2 koji, podsjetimo ide od Rusije do Njemačke, a ispod Baltičkog mora.
Njemački mediji objavili su Beyerovu izjavu koju je prenio Politico, a u kojoj kaže kako je Sjeverni tok 2 ozbiljan kamen spoticanja u nastojanjima da se ponovno pokrenu transatlantski odnosi. U mandatu predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, europsko-američki odnosi su znatno zahladili, posebno u trgovačkim i energetskim pitanjima, jedva se još smatrajući prijateljskima. No, s novim predsjednikom Joeom Bidenom, nisu napuštene sve Trumpove politike, jer usprkos Bidenovom povratku u Pariški sporazum, SAD i dalje inzistira na europskoj kupovini američkog ukapljenog plina (LNG). Politico zaključuje da se ovdje radi o potencijalnom signalu ka promjeni kursa njemačke plinske politike, budući da “Amerikanci očekuju da ne samo da promijenimo svoju retoriku, već i da pustimo da naša djela govore sama za sebe. Stoga zagovaram moratorij na izgradnju Sjevernog toka 2.” Izjavio je Beyer za njemački tjednik, a prenio Politico.
Podsjetimo, pritiscima njemačkog i europskog petro kapitala podlegla je i Angela Merkel davši snažnu podršku ovom projektu, a usprkos protivljenju Europske komisije. No, čini se da na njemačku politiku više djeluje američki pritisak nego onaj Europskog parlamenta i Komisije koji su se oboje protivili ST2. Diplomatske razmirice između Trumpa i Merkel, svojedobno su se svodile tek na diskurzivne igrarije, dok je čini se situacija nešto drugačija s novim predsjednikom Bidenom. No, pritisci prema američkim predsjednicima ne izviru u brizi za planetu i ekologiju, već prije svega u interesima američkog petro-kapitala čije interese u pravilu zagovaraju američki Republikanci, pa tako i nakon Donalda Trumpa imamo u toj ulozi senatora Teda Cruza koji upozorava da nije prihvatljivo da Europa kupuje ruski LNG a ne američki.
Njemačka, odnosno njezini petro-energo-biznismeni, već godinama grade nepotrebni plinovod Sjeverni tok 2 koji krši gotovo sva načela EU i koji je trenutno izgrađen u omjeru od 90 posto, a preostalo je izgraditi nešto manje od 150 kilometara cijevi u njemačkim i danskim vodama. Gazprom je prošlog tjedna rekao da će plinovod biti završen ove godine.
Loš po svim osnovama
Podsjetimo, ovaj plinovod krši Europsku energetsku strategiju, za što se čak vodio i sudski postupak pred europskim sudovima, ali je i pravosuđe pokleklo pod pritiskom kapitala, pa je presuđeno da se energetska strategija ne odnosi na ne-kopneni dio EU. To dakako nema nikakve logike – ne samo zato što su u nju uključeni npr. obnovljivi izvori energije koji posebno u Sjevero-zapadnoj Europi koriste i energiju vjetra dobivenu iz vjetrenjača smještenih u moru, nego i zbog toga što su svrha i cilj strategije trebali biti diverzifikacija energetskih izvora u cijeloj Europi, baš kako bi se izbjegla ovisnost o ruskom plinu i ponavljanje hladnih zimskih kriza u slučaju da Rusija zbog ovog ili onog sukoba zatvori Europi plin.
Nadalje, ST2 se nadovezuje na Sjeverni tok 1, koji već godinama koristi samo polovicu svojih kapaciteta. Treće, novi isti plinovod, dodatno povećava ovisnost Europe o ruskom plinu, i pritom sav europski plin usmjerava preko istih trasa, koje će sada nositi milijarde eura prihoda od tranzitnih poreza Njemačkoj, umjesto Ukrajini i drugim siromašnim istočnoeuropskim zemljama. Također, ST2 dodatno ugrožava istočnoeuropske članice EU ali i ne EU zemlje koncentracijom tranzita plina preko Njemačke, što je izravno suprotno energetskoj strategiji. Nadalje, plin koji treba kolati kroz cijevi ST2 – kopa se iz permafrosta iz škriljca, te je isti kao i američki LNG – oba izvora koriste ekološki jednako štetne metode iskapanja ovog plina, a štoviše, njegovo iskapanje u Rusiji već je ljetos uzrokovalo ogromne ekološke katastrofe budući da je došlo do zapaljenja otopljenih džepova koji su prošle godine uzrokovali ogromne požare u Sibiru. No, ni tu nije kraj ovoj priči, jer otapanje permafrosta u Sibiru znači i otapanje i reaktivaciju drevnih virusa očuvanih u ledu, tako ne čudi što je ove godine, osim korona virusa, zabilježen i nešto povećan broj slučajeva ljudske smrti od malih boginja i ptičje gripe. Sve zoonotski virusi, povezani s klimatskim uzrocima.
Iz europske perspektive, nijedan LNG nije dobar za Europu, ni za klimu u cijelosti. A ovaj primjer još jednom dokazuje da europske klimatske politike, ma kolike sukobe izazivale između zemalja članica (preko vijeća ministara), Komisije i parlamenta, zapravo nemaju nikakvog smisla, jer europska politika čija je snaga obično utjelovljena u liku i djelu Angele Merkel, nemaju apsolutno nikakvu moć pred moći kapitala. Jer dok tijela donose klimatske politike, planiraju smrtnu presudu za fosilnu industriju (u obliku poreza na ugljik), sve karte i dalje u svojim rukama zapravo ima petro-kapital. A primjer Sjevernog toka 2 ostat će zapamćen kao ilustracija za proturječje između energije uložene u klimatske politike i s druge strane ekstremnih napora i savijanja zakona da baš sve ostane kako jeste. Jer, biznismeni inače kotiraju kao racionalni, da ne misle da će se moći izvući iz poreza na ugljik, baš kao i iz poreza na dobit, sigurno ne bi gradili cjevovod koji će ih zadužiti i osiromašiti.