društvo
vijest

No jab, no job: Italija uvela obvezno cijepljenje za zdravstvene radnike

Foto: AFP / Miguel Medina

U moru pesimističnih podataka i prognoza koje prate globalni razvoj pandemije ništa toliko ne obeshrabruje kao vijesti da se i među zdravstvenim radnicima krije relativno značajan udio onih koji se protive cijepljenju. Podaci po državama variraju i uglavnom je taj postotak izraženo manji od onog u ukupnom pučanstvu, ali njihova uloga i pretpostavljena upućenost u proces izrade vakcine i njene funkcije, izazivaju snažnu zabrinutost u pogledu općih kapaciteta u nošenju sa zdravstvenom krizom ovakvih razmjera. Također, potpuni izostanak skepse među zdravstvenim radnicima imao bi naglašeni učinak i na stavove opće populacije.

Italija je odlučila “doskočiti” tom problemu i postala prva zemlja u Europi koja je donijela odredbu o obaveznom cijepljenju zdravstvenih radnika. Ta odredba čini dio paketa novih mjera u borbi protiv pandemije, a sadrži u sebi i niz kazni za zdravstvene radnike koji odbiju vakcinaciju: od transfera na drugo radno mjesto preko degradacije do suspenzije bez primanja plaće. Vlada Marija Draghija je donijela takvu odluku unatoč tome što je procijepljenost zdravstvenih radnika u Italija bolja nego u Njemačkoj ili Francuskoj. Prema nekim procjenama, njih 92% je primilo cjepivo. No, u ovakvoj situaciji i to je nedovoljno. Upravo su slučajevi razbuktavanja zaraze u nekim domovima za starije i bolnicama u kojima je utvrđeno da su za njih odgovorni zdravstveni radnici koji su odbili cjepivo potaknuli vladu na ovu odluku.

Udruge liječnika i sindikati u zdravstvu su pozdravili i podržali vladinu odredbu, a relativno joj je sklona i javnost. Istraživanja javnog mnijenja kažu da 55% Talijana podržava obveznu vakcinaciju zaposlenih u zdravstvenom sustavu. Inače, u Italiji postoji snažan antivakserski pokret, kao i gotovo svugdje u Europi. Prema istraživanjima, 18% stanovnika rezolutno odbija cjepivo. Međutim, također i njih nešto više od pola bi platilo vakcinu ako bi se time ubrzao proces cijepljenja. Valja podsjetiti da ovo nije jedino obvezno cijepljenje uvedeno u Italiji u posljednje vrijeme. Nakon raširene pojave ospica uslijed rasta popularnosti antivakserskih ideja, vlasti su 2017. godine uvrstile dodatna cjepiva među ona obvezna za imunizaciju djece.

Vidjet ćemo hoće li ovaj potez talijanske vlade inspirirati i ostale europske države te hoće li se proširiti kategorija onih kojima je cijepljenje obvezno. Talijanski zamjenik ministra zdravstva je najavio obveznu vakcinaciju za opću populaciju ako odaziv bude slab. Zasad su ta pitanja uslijed mizerne distribucije cjepiva nužno po strani, ali ako u doglednoj budućnosti na raspolaganju bude dovoljan broj cjepiva, to će pitanje biti itekako politički relevantno. Naprosto će se morati pronaći način da javno zdravlje i društveni napredak ne postanu taoci grupa koje svoje stavove zasnivaju na ne-znanstvenim i često krajnje nebuloznim postavkama. Iznalazak političke formule za simbiozu demokracije i ekspertize izazov je koji će vjerojatno presudno odrediti našu budućnost. A inspiraciju možemo pronaći i u riječima talijanskog virologa Roberta Burionija sa Sveučilišta San Raffaele u Milanu: “Radi se o principu. Liječnik koji ne vjeruje u znanost nije liječnik. Ne možete voziti školski autobus ako ne vjerujete u kočnice. I samo jedan liječnik antivakser je previše.”