U nedjelju je u Zagrebu u 66. godini života preminuo gradonačelnik glavnog grada Hrvatske, Milan Bandić. Gradom je vladao više-manje neometano tokom dvadeset godina od kojih nijedna nije prošla bez da mu se na teret stavljala makar jedna afera teška desetke i stotine milijuna kuna. U tom periodu gazio je kako afirmiranu, tako i nezavisnu kulturu, zatvarao klubove i zemljišta dodjeljivao svojim poslovnim partnerima, pokušavao financijski kontrolirati medije i eksplicitno vrijeđao novinarke. Široki krug suradnika ostvario je uglavnom nepotističkim kanalima, često donoseći odluke iz profitnog a rijetko javnog interesa. Dapače, javni interes je uglavnom izjednačavao sa profitnim, tako da je Zagreb umjesto ekoloških i pametnih prometnih rješenja dobivao fontane, a umjesto sanacije i recikliranja otpada grad je dobio kazne Europske komisije. Uspješno je, zbog ovog ili onog razloga smanjivao zelene pojaseve grada, dozvolio gradnju u dijelu parka prirode Medvednica i dopustio stihijsku devastaciju i rušenje stabala s južne strane Medvednice. Sve to usprkos činjenici da se Zagreb nalazi na močvarnom i klizištu sklonom terenu. Svojedobno je gradonačelnik također izlistao Zagrebački holding na londonskoj burzi, pa se desetak godina od toga, glavni grad Hrvatske, usprkos najvišim prirezima u državi, nalazi u financijskom ponoru iz kojeg će se vjerojatno izvlačiti onoliko vremena koliko je Milan Bandić njime vladao.
A tko će vladati Zagrebom nakon Bandića, pitanje je koje je sve manje neizvjesno. Šanse su sve veće da će to biti Tomislav Tomašević iz stranke Možemo! i zeleno lijeve koalicije. Vidi se to po medijskim anketama, ali i po panici kako režimskih medija, tako i laganoj panici kandidata ostalih stranaka. HDZ ima jako slabog kandidata za gradonačelnika, pa glasine govore da premijer Andrej Plenković trenutno traži jačega koji bi u manjku Bandića mogao konkurirati Tomaševiću. SDP je posljednji put kao snažnog kandidata imao baš Milana Bandića, a njihov izrazito uzak krug gledanja sprečava ih da sada podrže Tomaševića, riskirajući tako osipanje glasova. Štoviše, ove stranke kao da su se udružile u tome da proglase Tomaševića kandidatom koji je smrću Bandića izgubio svoju svrhu. I dok je jasno da će političari pokušati sve spinove, ono što buni jest nekritičko pristajanje medija na to. Obavezno se Tomaševića dodatno časti i tobožnjom etiketom aktivista. Jer iz perspektive političara, aktivisti su, čini se uličari. Ne čudi takav prijezir budući da au aktivisti ti koji se u pravilu bore protiv korupcije političara i njihovog slijepog praćenja profitnog interesa kao kakvog političkog svetog grala. S druge strane takve logike stoji Tomislav Tomašević, koji se u svojoj dvadesetogodišnjoj aktivističkoj karijeri više bavio politikom nego aktualni kandidati za gradonačelnika velikih stranaka. Naime, baviti se aktivizmom znači razumjeti politike, zakone, procese i odlučno na njih djelovati. To znači organizirati ljude i artikulirati problem, predočiti ga javnosti, izgraditi širu podršku i stvoriti javno mišljenje i javni interes. Upravo je to Tomašević za razliku od bezličnih i bezimenih kandidata SDP-a i HDZ-a radio većinu svog mladog života.
I nema područja i nema teme kojom se Tomašević i ljudi oko njega nisu bavili – od prometa, preko otpada, energetike, obrazovanja, vrtića, škola, kulture, urbanizma, klime, voda, arhitekture, itd… Stoga kazati da je on sada u problemu, i da je njegova svrha nestala, zaista nije ništa drugo nego spin. Ako išta, Zagreb je naš! i Možemo! sada imaju još više smisla nego prije, jer se mogu fokusirati na pozitivne politike, na izgradnju zelenog i pametnog grada o kakvom mašta mlađa generacija koja nije emigrirala. A činjenica da sve teme kojima su se aktivisti – a zapravo vanparlamentarni političari – bavili svih ovih godina nisu urodile kaznama zatvora za Milana Bandića i njegove kompanjone ne leži na njihovim plećima, već služi na čast i nečast hrvatskog pravosuđa koje je upravo na slučaju Milana Bandića dokazalo da je potpuno ovisno o politici i da bez političkog amena ne može sankcionirati niti čovjeka s više od 60 afera tokom 20 godina vlasti. Zagreb je Naš! i Možemo! ne samo da su najbolja opcija za upravljanje Zagrebom, nego ako želimo ekološki čist i pametan grad, oni su jedina opcija, neovisno o spinovima uspaničenih političara.