Geotermalna energija privlači sve više pažnje u Europi. Za razliku od vjetra i sunca, geotermalna energija je pouzdanija i trajnija, ali su i rizici njenog iskorištavanja veći, a početne investicije još su uvijek izrazito skupe, stoga razvoj ove energije ovisi o državnim subvencijama. Za razliku od sunca i vjetra, geotermalna energija je relativno ravnomjernije raspoređena po planeti, a potencijalno može donijeti i veće količine struje na šira područja. Premda se taj izvor energije koristi već cijelo stoljeće (Island, Italija, Indonezija, SAD …), on kao i svaki drugi izvor, još uvijek ima svoje nedostatke. Ipak, u kontekstu plinovoda Sjeverni tok 2 i nužnosti dokidanja ugljena, Europa skreće svoj pogled i na ovaj stari-novi energent koji bi mogao olakšati srednjoj i istočnoj Europi prestanak korištenja ugljena.
Budući da leže u Panonskoj ravnici koja je vulkanskog podrijetla, zemlje poput Mađarske, Slovačke, Austrije, Hrvatske i Rumunjske koji imaju ogroman potencijal za geotermalnu energiju. Panonski bazen je čak 10 stupnjeva Celzijusa topliji od europskog prosjeka, što znači da ima mnogo potencijala za geotermalne bušotine. Prednosti geotermalne energije leže u činjenici da je stabilnija od drugih OIE, ali isto tako da na području Panonskog bazena već postoji infrastruktura za grijanje na daljinu, naslijeđena iz komunističkog perioda, ali koja je neodržavana i nije u skladu sa suvremenim propisima o sprečavanju gubitaka energije. Geotermalni potencijali Panonske nizine su toliki da bi ona mogla postati primarni izvor energije za grijanje i hlađenje.
I dok se investitori i zagovornici geotermalnih izvora trude objasniti da je geotermalna energija rješenje za preskakanje plina kao tranzicijskog goriva, što bi značilo brže ostvarenje klimatskih ciljeva, Europska unija boji se rizika koji prate bušotine geotermalnih izvora. Istovremeno, zagovornici geotermalne energije smatraju da se radi tek o argumentaciji iznesenoj pod pritiskom europskog plinskog lobija. To bi možda neizravno mogla potvrditi i činjenica da EU još uvijek ima milijarde eura uložene u izgradnju unutrašnjeg plinskog tržišta, koje zbog frivolnog odnosa Njemačke prema europskoj energetskoj strategiji odavno više nema smisla. Kako bi se sve te plinske igrice izbjegle, moguće je jednostavno više se fokusirati na geotermalnu energiju. No, to nosi određene rizike.
Prigovori na geotermalnu su već spomenute skupe i opasne duboke bušotine te ispuštanje stakleničkih plinova prilikom bušenja, potencijalno zagađenje podzemnih tokova vode, i nailaženje na džepove fosilnih izvora energije. Na Islandu, i drugdje, sav karbon koji se ispusti bušenjem ponovno se skladišti i sprovodi u zemlju tehnikama hvatanja ugljika. Sve to nije još uvijek na sto posto održivoj razini, ali opet, možda je ipak bolje uložiti u nove tehnologije nego u plin koji ni na koji način ne doprinosi sanaciji klime. Neke od takvih napredaka u tehnologiji predstavlja i činjenica da je ovaj oblik energije nekoć bio dostupan samo u aktivnim vulkanskim područjima poput Islanda, dok je danas zbog tehnika dubokog bušenja praktički dostupan bilo gdje.
Rizik od potresa
Kao što smo već spomenuli, najveća mana geotermalne energije je rizik dubokog bušenja. Razmjeri toga mogli su se vidjeti 2019. godine u Francuskoj u Vendenheimu, sjeverno od Strasbourga, gdje se vršilo bušenje za geotermalnu elektranu koja bi napajala strujom 10.000 kućanstava. Projekt je koštao 90 milijuna eura i trebao je bušiti 4-5 kilometara ispod površine kako bi izvukao vruću vodu na površinu. Proces zahtijeva da se nakon izvlačenja vruće vode u bušotinu utisne hladna voda, što je izazvalo povećanje tlaka i dovelo do potresa jačine 3.5 po Richteru, s epicentrom točno u jednom od takvih izbušenih bunara, a na tlu su se pokazali mali rasjedi koji su ugrozili građane, stoga je projekt trajno napušten.
No, u Panoniji je stvar nešto drugačija, jer relativna lakoća pristupa prirodnim izvorima topline u ovom bazenu znači da je regija idealno smještena za duboku geotermalnu energiju. Drugim riječima, rizici bušenja su znatno niži. Najveći potencijal dakako, ima Mađarska, koja usprkos tome većinu potreba za grijanjem i hlađenjem dobiva iz plina, dok iz geotermalnih izvora dolazi samo 4 posto njihove energije. Prema mađarskoj vladi, trenutno u cijeloj zemlji postoje 23 geotermalna postrojenja s instaliranom snagom od 223,36 MW. To uključuje gradsko grijanje termalnom vodom, daljinsko grijanje i binarnu elektranu. Prema IEA, Mađarska ima veliku količinu podataka iz bušenja i dugogodišnje iskustvo s geotermalnom energijom. Zemlja također ima veliku infrastrukturu za daljinsko grijanje s 220 opskrbljenih mreža i 648.500 stanova. Pitanja uključuju neučinkovite sustave, nelojalnu konkurenciju sa subvencioniranim plinom i regulatorne praznine na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.
I Hrvatska i Austrija također imaju velik potencijal za razvoj geotermalne energije, posebno na mađarskoj granici. Hrvatska je već izdala nekoliko dozvola (4 minimum) za istraživanje u ljeto 2020. godine, dok Austrija koristi geotermalnu energiju od kasnih 1970-ih i sada ima kapacitet od 95,1 MW za električnu energiju i oko 1.000 MW za dizalice topline. U Slovačkoj trenutno postoje četiri geotermalna projekta za pogon sustava daljinskog grijanja. Ali oni još uvijek neće proizvoditi električnu energiju, unatoč bušenju tri duboke bušotine i postojanju dozvola za postrojenje u blizini najvećeg grada na istoku Slovačke, Košica. Postrojenje je izgrađeno krajem 1990-ih i ima energetski potencijal od 20 MW. Međutim, potrebna su velika ulaganja za izgradnju cjevovoda od 16 kilometara koji će povezati Košice s 260.000 stanovnika s opsežnim sustavom daljinskog grijanja.
Iz perspektive javnog vs. privatnog interesa, posebno brine žalopojka investitora da feed-in tarife nisu dovoljno visoke da bi se investicije u geotermalne bušotine isplatile, stoga treba posebno paziti na moguće manipulacije u javno-privatnim partnerstvima jer ova energija otvara nove bogate prostore za korupciju.
Plitko i duboko geotermalno
Geotermalna je podijeljena u dvije glavne kategorije: plitka geotermalna, to je sve do 1 kilometar ispod zemlje i duboka geotermalna, koja se spušta na oko 8-10 km. Plitka geotermalna energija pokriva sve, od malih postrojenja koje buše i do kilometra, do malih sustava grijanja iskopanih 1 ili 2 metra u vrtovima kako bi uhvatile cjelogodišnju, konstantnu toplinu zarobljenu u tlu. Ovi se sustavi često koriste u hibridnim kućanskim instalacijama, zajedno s kotlovima na plin ili ulje. Plitka geotermalna energija koristi se i za grijanje većih zgrada poput Europskog parlamenta ili Bundestaga u Njemačkoj.
Suprotno tome, duboka geotermalna energija do sada je bila ograničena na područja s tektonskom aktivnošću, poput Italije, Amerike i Indonezije. Duboka geotermalna energija povećava dostupnost geotermalne energije jer bušilice idu dublje tamo gdje je Zemlja vruća, a količina dostupne energije povećava se za oko 30 ° C po kilometru. Prema procjenama industrije, 70% teritorija Zemlje moglo bi pružiti geotermalnu energiju koristeći moderne tehnike bušenja. Tehnologija bušenja dramatično se poboljšala tijekom posljednjeg desetljeća (vodoravno bušenje i magnetski domet), budući da se ova industrija nadovezala na tehnologiju osmišljenu za kopanje nafte i plina, navodno bez rizika od potresa što “frakcing” može uzrokovati. Ova činjenica omogućava i radnicima zaposlenima u fosilnim izvorima energije da se brzo i lako prekvalificiraju u drugu energetsku branšu.
Investitore jako brinu niski profiti jer je proizvod jeftin, a ulaganja u infrastrukturu su skupa. Među većim izazovima navodno se nalazi i geološko mapiranje potrebno za pronalaženje pravih protoka topline i izbjegavanje fosilnih rezervi. Unajmljivanje bušilice također nije jeftino. Između 40 i 70% troškova velikih geotermalnih projekata troši se na unajmljivanje, otpremu i upotrebu bušilica. Usprkos svemu ovome, najveća prepreka geotermalnoj energiji nisu potresi, ni skupe investicije, pa čak ni niski profiti, već plinski lobiji. Zakonodavce također brine izbjegavanje džepova fosilnih izvora energije i zagađenje podzemnih tokova vode. Pa ipak, u literaturi je znatno prisutniji sukob na razini lobija: plin vs. geotermalna, nego ekologija i pitka voda vs. investitori u geotermalnu energiju. Što to točno znači, razjasnit će se valjda u nadolazećoj dekadi.