Na tisuće (46.591) komentara i primjedbi pristiglo je u javnoj raspravi na dokument Europske komisije o održivoj financijskoj taksonomiji EU-a, radi čega je ovo tijelo izvršne vlasti bilo primorano odgoditi objavljivanje detaljnih provedbenih pravila. Indikativno je da su komentari mahom pristizali od istočnih i južnih zemalja članica EU: Bugarske, Hrvatske, Cipra, Češke, Grčke, Mađarske, Malte, Poljske, Rumunjske i Slovačke. Donošenje dokumenta odgođeno je od prvog dana nove godine do usklađenja. No, sudeći po tome da se već pet godina vodi tihi diplomatski i politički sukob na osovini istok-zapad Europske unije, teško je očekivati da će se uskoro išta promijeniti.
Nacrt dokumenta objavljen je 20. novembra 2020. godine, uz klasičnu europsku pompoznost, kao “prva svjetska” zelena lista “gospodarskih aktivnosti usmjerenih na poticanje privatnih ulaganja u zeleno gospodarstvo”, “otkriva” Euractiv. Isti medij donosi komentare diplomata i glasnogovornika EU, što nije neobično jer ovaj medij služi kao neformalni PR Europske unije, te se službeni a neobjavljeni dokumenti često javno testiraju upravo na ovome mediju. U komentarima glasnogovornika i diplomata jasno je vidljivo da se do donošenja novog dokumenta perspektiva nejednakosti i kolonijalnog odnosa prema istočnim članicama, i neće baš promijeniti, jer: “Cilj je usvojiti delegirani akt što je prije moguće s obzirom na velik broj odgovora”, rekao je Euractivu Daniel Sheridan Ferrie, glasnogovornik Europske komisije za bankarstvo, financijske usluge, poreze i carine.
Dokument koji je trebao obvezivati ekonomske aktere na zelenu ekonomiju, eufemistički je nazvan “smjernicama” usmjerenima ka motiviranju privatnih investitora da učine svoje firme ekološki održivima. To se trebalo desiti “utvrđivanjem detaljnih pragova emisija koji definiraju koja se gospodarska aktivnost može smatrati “održivom”. Ostale kategorije u taksonomiji uključuju “tranzicijske” i “omogućavajuće” gospodarske aktivnosti.”
Problemi s Taksonomijom
Dok se Europska komisija nadala da će ovaj dokument napokon pokrenuti tu dugo maštanu zelenu tranziciju, njezina nesposobnost da uvaži prigovore i riješi probleme svojih istočnih članica, ponovno ju je koštala napretka. Premda će većina medija informaciju prenijeti kao da se radi o nazadnosti i nerazumijevanju istočnih članica o nužnosti zelene tranzicije, pa će i lokalna javnost informacije tako i primiti, problem leži u sasvim opipljivim nejednakostima i objektivnim problemima, kako ekonomskima (npr. previsoka i nedostupna cijena kapitala na Balkanu), tako i socijalnima (pitanje zadovoljavanja osnovnih potreba stanovnika “pobunjenih” zemalja).
Koplja se posebno lome po pitanju plina kojem se na zahtjev ekologa jesenas ukinuo status prijelaznog goriva, čak i kada se radi o gorivu zamjenskom za ugljen u proizvodnji električne energije. Istočne članice tražile su primjenu neekoloških mjera, npr. zadržavanje mogućnosti korištenja plina kao prijelaznog goriva, i mogućnosti korištenja vodika iz različitih izvora energije – ne samo iz obnovljivih izvora. Dugi pregovori urodili su zaključkom da svaka zemlja ima pravo odlučivanja o svom “energetskom miksu” i da ima pravo odabrati najprikladnije tehnologije za ostvarenje klimatskog cilja do 2030.
Premda u brojim zemljama, na primjer u Hrvatskoj, na čelu ministarstava za zaštitu okoliša sjede ljudi koji su potpuno nestručni za sektor kojim se bave, oni su okruženi različitim stručnjacima, koji daju neke komentare na politike, i u pravilu ne pišu sami zelene politike. Ako stoga uspijemo izbjeći autorasističku i autokolonijalnu zamku vlastite nedostojnosti Europe i psihičkih karakteristika balkanske nesposobnosti da zajaše val zelene tranzicije, valja se fokusirati na objektivne ekonomske prepreke koje objašnjavaju naizgled iracionalne zahtjeve zemalja članica istočne i južne Europe. Na primjer, s obzirom na već navedenu skupu cijenu kapitala na Balkanu (praktički je nemoguće dobiti industrijske kredite, jer je tržište premaleno, očekivani povrat je nizak, i kamate su previsoke, što bankama u stranom vlasništvu obično biva dovoljno za odbijanje industrijskih kredita.), naše zemlje teško će doći do tehnologije npr. za proizvodnju energije iz vodika, a koja nije iz fosilnih izvora energije ili na primjer supertvornica novih baterija i slično. Stoga to znači novi udar na industriju na u ovom dijelu Unije, a to znači još veću ovisnost o zapadnim zemljama i još manje kvalitetnih poslova. Sve to dakako ponovno ide na korist zapadnim zemljama jer im stvara ogromno tržište za plasiranje vlastitih tehnoloških proizvoda.
Europska unija do sada još nije politički priznala ovaj problem, on je realan. U razumijevanju ovog problema ne pomažu ni domaći mediji, koji će u kopi pejstanju “rojtersovih” izvještaja preuzeti i ideološku paradigmu, koje tobože nema, nego se radi o objektivnim kategorijama.
No, na potencijalne probleme upozorava se i u samoj zapadnoj Europi, gdje se pojedini analitičari boje “zelenog mjehura” nakon donošenja Taksonomije poželjnih zelenih investicija. Tako da zapravo nije bilo zemlje koja nije imala prigovore na Taksonomiju. U Njemačkoj su proizveli studiju koja je zaključila da bi od firmi koje kotiraju na frankfurtskoj burzi tek jedan posto smatrao održivima. Kako navodi Euractiv „bez dodatnih nijansi u klasifikaciji tvrtki, taksonomija je riskirala stvaranje “zelenog mjehura” koji će vidjeti ulagače koji žure kupiti dionice nekolicine tvrtki koje se prema pravilima EU smatraju doista “održivima” te dodaje informaciju kako su “njemački diplomati u Bruxellesu inzistirali na tome da studija nije službeno stajalište vlade”. Ulaganja u taj mali postotak firmi stvorio bi mjehur, i istovremeno ugušio brojne druge društvu nužne gospodarske aktivnosti.
Dok se bori s vlastitom potrebom da se uvijek pozicionira kao “prva na svijetu” u bilo čemu, EU, se nalazi u unutarnjem rastrojstvu: njezina potreba da izgradi svoj zeleni imidž nije popraćena učinkovitim politikama koje trebaju osigurati bilo kakvu zelenu tranziciju, a kamoli neku koja bi bila socijalno i ekonomski pravedna prema svim njezinim stanovnicima. Objavljivanje prerađenog prijedloga taksonomije očekuje se 26. januara kada ćemo saznati koliko je ozbiljno Komisija primila prigovore svojih članova.