Da je pandemija više pogodila žene, mlade i nisko plaćene radnike u pogledu gubitka radnih mjesta i radnih sati nije tajna. Tome se pridružuju i novi podaci o nejednakom utjecaju pandemije na plaće onih koji su svoje poslove zadržali. Novi izvještaj Međunarodne organizacije rada (ILO) Global Wage Report 2020/21 pokazuje da su plaće pale ili im je usporen rast u prvoj polovici 2020. godine kao rezultat pandemije Covid-19 u dvije trećine zemalja za koje su službeni podaci dostupni. Također, izvještaj procjenjuje da će kriza uzrokovana pandemijom dodatno utjecati na smanjenje plaća u bliskoj budućnosti. Dok su plaće u trećini analiziranih zemalja povećane, to se u velikoj mjeri može objasniti činjenicom da su bez posla najčešće ostajali upravo najmanje plaćeni radnici, što je utjecalo na povećanje prosjeka. U državama u kojima su poduzete mjere za očuvanje radnih mjesta, učinci krize prvenstveno su se osjetili kroz pad plaća, a ne kroz masovne otkaze.
Kriza nije jednako pogodila plaće svih radnika/ica: plaće žena i nisko plaćenih radnika su disproporcionalno su smanjene u krizi. Procjene temeljene na 28 europskih država pokazuju da bi bez subvencioniranja plaća žene izgubile 8,1% svojih plaća u drugom kvartalu 2020., naspram 5.4% plaće za muškarce.
Radnici u niskokvalificiranim zanimanjima izgubili su više radnih sati od više plaćenih poslova menadžera i stručnjaka. Bez privremenih subvencija, 50% najniže plaćenih radnika izgubili bi 17,3% svojih plaća, u usporedbi s prosječnim gubitkom u iznosu od 6,5% plaće kada se gledaju sva zanimanja zajedno. Subvencije su u prosjeku kompenzirale 40 posto tog iznosa koji bi u suprotnom bio izgubljen.
Izvještaj uključuje i analizu minimalnih plaća u različitim država, za koje autori smatraju da bi mogle odigrati važnu ulogu u pravednoj i održivoj strategiji oporavka. Trenutno neki oblik minimalne plaće postoji u 90% država članica ILO-a, međutim čak i prije izbijanja pandemije u svijetu je 266 milijuna ljudi – 15 posto svih radnika/ica u svijetu – zarađivalo manje od minimalne plaće. Razlozi za to su rad na crno i nepridržavanje postojećih zakonskih odredbi o minimalnoj plaći. Među takvim radnicima žene također čine većinu, odnosno među radnicima čiji su prihodi jednaki ili niži iznosu minimalne plaće.
“Adekvatne minimalne plaće mogu zaštititi radnike od niskih plaća i smanjiti nejednakost”, izjavila je Rosalia Vazquez-Alvarez, jedna od autorica izvještaja. “No osiguravanje učinkovitosti politika minimalne plaće zahtijeva sveobuhvatan paket mjera. To znači osiguravanje pridržavanja zakona, širenje pokrivenosti na veći broj radnika i postavljanje minimalnih plaća na primjerenu razinu koja omogućava ljudima da grade bolji život za sebe i svoje obitelji. U zemljama u razvoju, to će zahtijevati ukidanje neformalnog i prelazak u formalni sektor”. Glavni direktor ILO-a izjavio je da strategija oporavka od krize mora uključiti i suočavanje s “neugodnim pitanjima o tome zašto poslovi s velikom društvenom vrijednošću, poput njegovatelja/ica i učitelja/ica, često donose nisku plaću“.