Europski parlament dao je u utorak (6. listopada) svoju suglasnost za podebljavanje europskog klimatskog cilja. S ažuriranim ambicijama, Europa sada stremi 60 postotnom smanjenju stakleničkih plinova u atmosferi (s obzirom na razinu iz devedesetih) do kraja ovog desetljeća, odnosno do 2030. godine. To je politički i psihološki važno povećanje s prethodno dogovorenog cilja od 40 posto. Povećanje klimatskih ambicija u parlamentu je podržalo 352 zastupnika, dok je protiv bilo 326 i 18 suzdržanih. Ovako izglasanu odredbu još treba potvrditi Vijeće ministara (27).
Novi klimatski cilj izglasan je kao amandman u sklopu europskog klimatskog zakona koji se planira dovršiti do nove godine i kraja njemačkog predsjedanja Unijom. Amandman je predložio centrist, član odbora za okoliš, a podržalo ga je lijevo krilo. S druge strane konzervativci (EPP) upozoravaju da je ovaj ekološki cilj preskup za europsku industriju i da ugrožava radna mjesta. Štoviše, smatraju ga ideološkom odlukom te su samouvjereni po pitanju glasanja na Vijeću ministara gdje konzervativci imaju većinu.
Međutim, ovdje je moguća drugačija, i čini se, stvarnosti prilagodljivija logika: broj zelenih radnih mjesta u Europi počinje se povećavati tek s početcima implementacije zelenih politika. Upravo je Poljska u tome najbolji primjer: prije tek koju godinu rudarenje ugljena je bilo toliko važna žila kucavica poljske ekonomije da se o bilo kakvom prestanku upotrebe te rude nije ni pomišljalo, dok danas dinamika globalnih tržišnih odnosa primorava Poljsku da iskorijeni ugljen što prije inače će gubici nastali zbog tzv. zarobljenih investicija biti još i veći. Tako je i Poljska danas znatno mekši pregovarač koji sada primarno inzistira na socijalnim zaštitama i počinje razvijati alternativne energetske strategije (nuklearna energija).
Glasanje o povećanju smanjenja stakleničkih plinova do 60 posto razine iz devedesetih godina, prošlo je jako dobro jer se putem odustalo od toga da se u taj broj uračuna prirodna sposobnost šuma da skladište višak CO2 iz atmosfere. Ipak, treba još jednom naglasiti da usprkos ovim pokušajima, još uvijek nismo na tragu Pariškog sporazuma, te da sve ove redukcije CO2 i dalje nisu dovoljne da smanjimo globalno zatopljenje na ispod 1.5 stupnja Celzijusa. I ponovimo, trenutno se penjemo u smjeru najgorih scenarija koje znanstvenici modeliraju, a to su dnevna povećanja temperature u iznosu od 6-12 stupnjeva, dvostruko smanjenje očekivanih veličina populacija gotovo svih životinja na svijetu te gubljenje sposobnosti mora i šuma da i dalje skladište viškove CO2. Vrata prirodne filtracije pomalo se zatvaraju, a mi ostajemo u zatvorenom sustavu koji se polako puni ugljičnim dioksidom, i ne, ovo nije metafora. Ma kako radikalne politike se nalazile pred nama, nemamo izbora nego krenuti putem kojeg one nameću.