društvo
Hrvatska
vijest

Pitanje koje se u korupcijskim aferama nikad ne postavlja

Foto: AFP / Damir Senčar

“Ljudi se često s podsmijehom prisjete kada je Šešo kupio prvo Bossovo odijelo. Pojavio se u tom skupom odijelu, a na rukavu mu je ostala etiketa.”, stoji u priči o tranzicijskom uspjehu na stranicama Jutarnjeg lista. Šešo je Krešo Petek, moćni poduzetnik iz Ivanić Grada i druga ključna figura u korupcijskoj aferi Janaf koja proteklih dana trese Hrvatsku. Kao što je vidljivo iz epizode s poduzetničkim insignijama, Petek svoje bogatstvo nije naslijedio. Tako da nije ni popratne manire usvojio s majčinim mlijekom.

Kako nas priča uči dalje, Peteku je klasni uspon omogućio pad socijalizma. Naime, za vrijeme Jugoslavije Petek je radio kao šofer u Elektri i ništa nije slutilo da će jednog dana biti toliko bogat da koruptivne provizije plaća u milijunima. No, bio je bistar i snalažljiv i otkrio jednostavan poduzetnički model koji je devedesetih bio prilično popularan. U spomenutom članku model je jezgrovito objašnjen: “Tada su, naime, snalažljiviji zaposlenici velikih državnih tvrtki, poput Ine, HEP-a, Hrvatskih šuma, Voda prokljuvili da bi mogli pokrenuli svoje obrte i nastaviti raditi za te tvrtke, ali za više novca, izvana, kao izvođači.”

Dakle, umjesto da dobivaš plaću za posao u javnoj firmi, otvoriš svoju firmu i odrađuješ poslove za bivšu firmu koja te poslove navodno više ne može sama odrađivati. Ako si poduzetnički i politički snalažljiv poput Peteka onda počneš odrađivati poslove i za druge javne tvrtke, općine, gradove i ministarstva. Ta nas Petekova poslovna putanja neumoljivo usmjerava na zdravorazumsko pitanje koje nitko u komentarima i reakcijama na aferu nije postavio. Svi su manje-više usmjereni na inherentnu korupciju u javnom sektoru i na to da državne firme nisu u stanju “pošteno” funkcionirati i da ih treba privatizirati. Postoje i oni koji bi uveli drugačije tipove nadzora u javnim kompanijama s naglašenijom demokratskom komponentom, ali nitko se ne pita sljedeće: a zašto ne bi nacionalizirali privatne firme uhvaćene u koruptivnoj raboti? Zašto se uvijek samo priča o nužnosti privatizacije javnih kad se pojavi nova afera?

Ovdje se ne radi samo o inzistiranju na nekom intelektualnom poštenju i sagledavanju obje strane priče. Naime, kako povijest Petekove poslovne putanje pokazuje, ali i mnogih drugih u Hrvatskoj, jedan od izvora korupcije u javnom sektoru su upravo privatne kompanije koje su “proizašle” iz tog sektora. Ako u javnim firmama postoji kapacitet za obavljanje određenih poslova elektrifikacije ili izgradnje bilo čega onda nisu nužni natječaji za privatne kompanije i ne otvara se prostor za korupciju. To se naprosto riješi koordinacijom između javnih kompanija, općina i gradova, ili kome već određeni projekt treba. Takav okvir ne znači nužno da bi se posao obavljao vrhunski, da je to jedino rješenje i da bi korupcija bila izgnana u potpunosti. To samo znači da javni sektor nije koruptivan po sebi već da ga određeni poslovni modeli čine potencijalno koruptivnim. Ako nam je svima cilj da eliminiramo korupciju, a to je valjda najčvršći konsenzus u ovoj državi, onda valja barem razmisliti o svim opcijama.