Virus Zapadnog Nila registriran je među komarcima u Srbiji u nekoliko općina i gradova. Karakteristična staništa su groblja i šumski kompleksi. A postotak zaraženosti komaraca je oko 20 posto i ne razlikuje se od one prethodnih godina, javlja RTS.
Prije nego što ponovno upadnemo u zamku zahvale imaginarnim omnipotentnim moralnim vertikalama za dobru sreću što smo ipak nešto zapadnije od najbližih nam istočnih susjeda, i prije nego ponovno prekrojimo geografsku kartu Europe ne bili smo se repozicionirali sa Balkana u srednju Europu te tako, figurativno govoreći, pobjegli od virusa Zapadnog Nila, valja reći da ovo zapravo nije ništa novo. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, taj je virus u Hrvatskoj prvi put zabilježen još 2012. godine. Dakle, novih razloga za paniku nema. No, tome ćemo se još vratiti niže.
Za sada upozorimo stanovnike Srbije na kojim se mjestima mogu naći zaraženi komarci: U Beogradu su primijećeni “u Banjičkoj šumi, na Centralnom groblju, groblju Mali Zbeg, Topčiderskom groblju, levoj obali Dunava, na potezu od Pančeva ka Pančevačkom mostu, Kotežu, Obrenovcu i Banovom brdu”, piše RTS.
Gostujući u jutarnjoj emisiji javne televizije u Srbiji, doktor Ivan Aleksić iz Zavoda za biocide i medicinsku ekologiju objasnio je da su se “komarci ove godine pojavili sa zakašnjenjem i sad jure da nadoknade propušteno jer i kod njih kuca biološki sat. Ženke moraju da se pare, da polože jaja, a da bi polagale jaja potreban im je krvni obrok koji uzimaju od ljudi”. Nastavlja objasnivši kako su zbog sušune zime i kasne jeseni uvjeti za razvoj komaraca na proljeće bili nepovoljni, jer su rezervoari vode u kojima se komarci razvijaju bili presušeni. No, nakon prekomjerno obilnih kiša koje smo vidjeli prošlog mjeseca u Srbiji, uvjeti za komarce napokon su sazreli.
Komarci su najaktivniji u sumrak i rano jutro, uz obale rijeka, jezera i uz šume. Ove je godine u Srbiji primijećeno nešto manje šumskih (agresivnijih) komaraca, a veći broj običnih. Komarci su najaktivniji u rasponu temperature od 22 – 28 stupnjeva Celzijusa i kad je povećana vlažnost zraka. Kako bi se problem komaraca držao pod kontrolom, javne službe vrše zaprašivanja komaraca. Kako piše RTS, odlukom kriznog štaba za borbu protiv COVID-19 posebno se zaprašuju staništa oko bolnica.
I ovaj virus spada u skupinu zoonotskih virusa – onih koji se sa životinja prenose na ljude. A kako stoji na stranicama Zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj, infekcija ovim virusom najčešće protječe bez simptoma, a ako se bolest (Groznica Zapadnog Nila) pojavi može se manifestirati kao akutna febrilna bolest s osipom, ili kao artritis (otečenost zglobova), zatim kao povećanje limfnih čvorova, ili čak encefalitis (upala mozga), meningitis (upala moždanih ovojnica) ili meningoencefalitisa ponekad praćenih upalom jetre ili gušterače. Procjenjuje se da jedna od pet inficiranih osoba razvija febrilnu bolest, a jedna od 150 inficiranih razvija sliku meningitisa ili encefalitisa.
Ne prenosi se s čovjeka na čovjeka
Virus Zapadnog Nila prvi put je izoliran 1937. g. iz krvi žene iz provincije Zapadnog Nila u Ugandi. Prenosi se na ljude preko uboda inficiranog komarca. Do sada je izoliran kod 43 vrste komaraca od kojih su tri vrste prisutne i na našem području. Komarac se zarazi kad ubode pticu (najčešće divlju pticu selicu) koja je zaražena virusom. Čovjek se ne može zaraziti virusom u kontaktu s oboljelom osobom. Ne postoji dokaz da krpelji ili drugi insekti prenose virus Zapadnog Nila. Ljudi, konji i neki drugi kralježnjaci su u prijenosu VZN-a slijepe ulice, tj. s njih se virus ne može dalje širiti. Ne postoji niti dokaz da se virus Zapadnog Nila može direktno prenositi sa ptica na ljude. Kako ističu u HZJZ, “ako vas ubode inficirani komarac to još uvijek ne znači da ćete se razboljeti. Mnogi ljudi koji su inficirani virusom Zapadnog Nila nemaju simptome ili pokazuju samo blagu bolest. Ako se bolest ipak pojavi, to će se dogoditi tijekom 3-14 dana nakon uboda inficiranog komarca.” Radi se o sezonskom virusu koji je najsnažniji u kasno ljeto i ranu jesen (august – oktobar).
Zavod za javno zdravstvo ističe: “Najveći broj ljudi koji su inficirani virusom Zapadnog Nila nemaju nikakve simptome. Jedan od pet zaraženih, prije potpunog ozdravljenja, pokazuje blage znakove bolesti kao što su povišena temperatura, glavobolja i bolovi u tijelu. Kod nekih ljudi se može javiti blagi osip ili otečeni limfni čvorovi. Zbog sličnosti s drugim virusnim infekcijama, ovakvi slučajevi bolesti najčešće protječu neprepoznati. Kod nekih pojedinaca, naročito starijih osoba, virus Zapadnog Nila može izazvati ozbiljnu bolest koja djeluje na moždano tkivo i može biti smrtonosna. Znakovi i simptomi encefalitisa uključuju pojavu jake glavobolje, visoku temperaturu, ukočenost vrata, konfuziju, gubitak svijesti i slabosti mišića. Encefalitis se javlja u 1 od 150 zaraženih osoba (manje od 0,7%).” Bolest je prvi put registrirana u Hrvatskoj 2012. godine kada je zabilježeno ukupno 7 oboljelih od encefalitisa, bez smrtnih slučajeva.
Što se liječenja tiče, cjepivo ne postoji, kao ni univerzalna terapija. U blagim oblicima prepisuje se simptomatska terapija, a u težim slučajevima dolazi do bolničkog liječenja.
Infekcija virusom Zapadnog Nila u Europi se javlja u više država, najviše u Grčkoj, Rusiji i Rumunjskoj. Inače, ova bolest se osim u Europi javlja i u Africi, na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Americi. Prema podacima Europskog centra za sprečavanje i suzbijanje bolesti, iz 2018. g. (do 30. kolovoza) je na području Europe zabilježeno ukupno 710 slučajeva infekcije virusom Zapadnog Nila (najviše 327 slučajeva u Italiji, 213 u Srbiji, 147 slučajeva u Grčkoj, 117 u Rumunjskoj, 96 u Mađarskoj itd.).
Dakle, najbolji lijek protiv ovoga je prevencija: sredstva za odbijanje komaraca i u kućanstvima i na tijelu. U gustim travama i šumama poželjno je zaštiti se i dugom odjećom. Također treba koristiti mrežice za prozore i vrata te mreže prilikom kampiranja.