Na jednoj komercijalnoj televiziji s nacionalnom koncesijom sinoć je, tjedan dana prije izbora, po prvi put u ovoj predizbornoj kampanji, uspješno održana debata predsjednika najvećih stranaka u Hrvatskoj: Andreja Plenkovića (HDZ) i Davora Bernardića (SDP). Ankete pokazuju da su šanse poprilične da će jedan od njih dvojice biti novi premijer Hrvatske. Debata je iznenadila dobar dio javnosti, budući da je premijer neuspješno pokušavao zajahati val općedruštvenog dojma o predsjedniku SDP-a kao potpuno nesposobnoj osobi, dok se ovaj drugi prvi put pokazao u svjetlu koje ga osvjetljava kao ne-toliko-nesposobnog i s ponešto humora. Više komentatora (Gordan Duhaček, Ivica Đikić) zaključilo je u svojim tekstovima i na društvenim mrežama kako Plenković nije dobio debatu, a Bernardić je nije izgubio.
Dok je Bernardić mahao papirima, a zapravo isprintanim skrinšotovima podataka koji prikazuju što sve Plenković nije napravio, a tvrdi da jeste, prethodno korištenima u HRT-ovoj političkoj tjednoj emisiji Nedjeljom u 2, tehnički premijer Andrej Plenković još je jednom uzrok svih svojih problema pronašao u novinarima. Novinari u Hrvatskoj su naime, prema mišljenju premijera na odlasku, jako hostilno nastrojeni prema njemu te sve njegove uspjehe uporno prikazuju kao neuspjehe. Premijer to novinarima jako zamjera, i rijetko kada propušta to spomenuti. Štoviše, tijekom trajanja cijelog njegovog mandata događaju se politički pritisci na novinare na kakve smo već bili i zaboravili. Plenkovićeva logika da su novinari tu da podržavaju vlast i prikazuju njihove politike u pozitivnom svjetlu možda pali kod HRT-ovog Brune Kovačevića – još jednog iz niza sportskih novinara koji su po mišljenju HRT-a najkompetentniji voditi jedini javni medij u državi – ali ne i drugih.
U Hrvatskoj je uvijek bilo političkog pritiska na medije i savršeno je nevažno radi li se o javnim ili komercijalnim medijima. Dok je politička trgovina s vlasnicima komercijalnih medija opskurna i vodi se javno-privatnim dogovorima iza zatvorenih vrata, kao što je nakon višemjesečne borbe s institucijama dokazao Indexov Ilko Ćimić, poznat je i onaj stariji slučaj iz vremena kada je premijer bio SDP-ov Zoran Milanović koji je smanjio PDV nekim novinama, po potpuno suludim pravilima, a koja su bila rezultat njegovih osobnih simpatija i antagonizama. Zauzvrat, vlasnici i urednici pažljivo osluškuju što im političari poručuju. Jutarnji list je tako dekadama već, još od prošlog vlasnika, poligon za probne balone bilo koje vlade. Taj tiskani dnevnik, u tom kontekstu ne bira strane, već lansira probne politike aktualne vlade, koja god da je, a kako bi se ispitalo javno mnijenje. Ipak, poznato je da je nekome političaru odzvonilo kad se Jutarnji list okrene protiv njega. No, i to je rezultat pažljivog osluškivanja kuloara, a ne sistemske politike praćenja javnog mišljenja.
Politika osluškivanja političkih migova
I HRT također pažljivo osluškuje političke migove. Dugo to nije bilo toliko jasno kao u mandatu posljednje HDZ-ove vlade, i sve trojice njihovih premijera, u posljednjih pet godina. I rijetko koji novinari su to toliko snažno osjetili na vlastitoj koži kao novinari HRT-a. Primjerice, nekoliko mjeseci nakon što je postao predsjednikom Hrvatskog novinarskog društva (HND), otkaz je dobio Hrvoje Zovko, do tada izvršni urednik HRT4. Zovko je inače poznat kao novinar koji se bavi ratnim temama, obično iz kuta kojeg bi branitelji i desnica radije sakrili, a nerijetko je radi svojih stavova primao ozbiljne prijetnje. Otkaz mu je, kako pokazuje presuda, upakiran, te je sud donio odluku da ga se vrati na mjesto urednika. To se dakako još nije realiziralo i šanse su malene da će se to dogoditi u mandatu desne vlade. Plenković ni u ovom slučaju nije ostao nepristran. Štoviše, kao premijer države i kao diplomirani pravnik, on se upetljao u tada tekući pravosudni proces svojim komentiranjem slučaja Zovko vs. HRT gdje je jasno pokazao da je informiran o tračevima koji kolaju odozdo prema gore (od novinara prema političarima) istim kanalima kojima se politička intervencija u medije spušta odozgo prema dolje. Ne samo što je pokazao da je kuloarski dobro informiran, nego je bio toliko antagoniziran i nepromišljen da je te informacije dao u javni prostor, time navukavši novi val novinarskog bijesa na sebe. Na tu se kalkulaciju Plenković odlučio kako bi diskreditirao uspješan novinarski prosvjed na kojem je postavljeno osam političkih zahtjeva koje HND i danas gura. Štoviše, dok pišemo ovu vijest, istovremeno se u novinarskom domu sprema debata s predstavnicima stranaka po pitanjima izvučenima iz zahtjeva tog prosvjeda.
Među novinarima posebno voljnima da se opru političkom pritisku nalazi se često i novinar N1 televizije Hrvoje Krešić. Sigurnost njegova posla i podrška koju dobiva od svoje medijske kuće za svaki sukob u kojeg uđe s nekim političarem je dijametralno suprotna onome što se događa u najvećoj javnoj medijskoj kući – na HRT-u. HRT je tako jedina medijska kuća koja ima niz SLAP tužbi protiv vlastitih novinara. A što su ti novinari politički samostalniji, to su više marginalizirani. Primjer toga nije samo Hrvoje Zovko, već i Sanja Mikleušević Pavić te tobože sve spornija Maja Sever. Podsjetimo da je, ima već tome, zbog odnosa prema vanjskoj politici kuću promijenila i najozbiljnija vanjskopolitička novinarka Ivana Dragičević koja također sada radi na N1. Daleko od toga je ovo iscrpan broj novinara koje je HRT odgojio i naučio raditi, samo kako bi ih potom toliko maltretirao da su bili prisiljeni pobjeći u privatni sektor.
Svi primjeri u ovome tekstu služe tome da ocrtaju kontekst unutar kojeg analiziramo sliku slobode medija u Hrvatskoj 2020. godine. I da napokon poentiramo povodom za tekst – sinoćnjom debatom i Plenkovićevim prozivanjem novinarke Maje Sever. Zašto je opasno to što Plenković apostrofira Maju Sever? Ona je već odavno zabilježena kao neposlušna i lijeva novinarka. A pritom je i sindikalna predstavnica. Od kada je prije otprilike godinu dana preuzela Sindikat novinara Hrvatske, ta inače, potpuno mrtva, lijena i neupotrebljiva institucija živnula je do neočekivanih razmjera i lako se brzinski profilirala u instituciju koja se zaista bori za radna novinarska prava.
Premijeru, novinarima ne pakirati otkaze
Do 2018. godine Maja Sever vodila je emisiju Hrvatska uživo koja se emitirala svakoga dana u poslijepodnevnim satima, i koja je godinama bila jedini prostor na HRT-u za teme koje su pokušavali na dnevni red postaviti ljudi poput Tomislava Tomaševića, nositelja zeleno lijeve koalicije (lista broj 3. Možemo, Radnička fronta i drugi). Gašenjem te emisije ljevica neko vrijeme uopće praktički nije imala ulaz na javnu televiziju, a i danas je redovito izostavljena iz popisa poželjnih gostiju HRT-a za razliku od niza zaista redikuloznih likova koji često u eteru odašilju lažne vijesti i sramotno neistinite informacije. Sever sada radi na emisiji Nedjeljom u 2 jer je to bio jedini prostor na javnoj televiziji gdje je kao novinarka bila željena.
Kao što smo već pokazali, HRT pažljivo osluškuje političke migove i donosi svoje uredničke odluke u skladu sa politčkim željama desnice. A emisija u kojoj trenutno radi Maja Sever već je prije nekoliko tjedana, a nakon gostovanja Andreja Plenkovića, dobila opomenu, odnosno voditelj Aleksandar Stanković dobio je opomenu jer je bio prestrog prema premijeru. Onda je na sinoćnjoj debati Davor Bernardić mahao skrinšotovima iz upravo te emisije i podacima koje su skupljali Sever i Stanković. Stoga nije neobično da se premijer našao uvrijeđenim. Ali neobično jeste da je optužio HRT-ovu novinarku za suradnju s SDP-om. Neovisno o tome što je Plenković time htio postići, činjenica je da je – htio to ili ne – njegova prozivka Maje Sever ujedno i nešto što HRT svojevoljno uzima kao urednički naputak. U tome je valjda i čar političke kontrole medija: kad je provodiš godinama, istreniraš radnike koji će u pravilu radije sačuvati posao i pognuti glavu nego se boriti preko svojih pleća za neke apstraktne vrijednosti. Svi ovdje imenovani novinari upravo su takvi kadrovi. Oni idu protiv struje jer je to njihov posao, jer bi svi novinari trebali biti takvi.
Šanse su male da će Maja Sever zbog novog Plenkovićevog političkog miga dobiti otkaz, ona je ipak izrazito aktivna sindikalna predstavnica na HRT-u i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske. Ipak ne treba podcjenjivati snagu tog političkog pritiska i posljedični stres kojeg to izaziva. No, otkaz nije jedini način da se novinare ušutka. Maji Sever su već uzeli emisiju, rijetko kad joj daju da se bavi političkim temama, njezino sudjelovanje u Nu2 je urednička pobuna Aleksandra Stankovića, koji pak pokude šefova nosi kao bedževe časti. Ipak, slučaj Plenkovićevog prozivanja novinara može realno završiti njihovim gubitkom radnog mjesta. Takvih je slučajeva u Hrvatskoj bilo pregršt. I to je ultimativni indikator stupnja slobode medija u zemlji.
Tijekom trajanja mandata Andreja Plenkovića politički pritisak na medije je postala legitimna taktika borbe protiv političkih neistomišljenika. A sve zato što su mu mediji smijenili više od polovice ministara, koji su to dakako zaslužili. Plenković čini se ili ne može samostalno kadrovirati, ili nema nekog talenta za kadroviranje, ali je zato izvrstan u upiranju prstom u druge. Nerealno visok broj raznoraznih tužbi protiv novinara govori sam za sebe. Taj broj vrišti i u Europi, toliko da se ponovno otvaraju razni fondovi diljem Europe za novinarstvo i u Hrvatskoj. Nije tome uzrok samo koronavirus, već i ovi brojni politički pritisci. Zahvaljujući HDZ-u možda će ponovno doći vrijeme kad će se sloboda u medijima kupovati koferima stranog keša.