politika
vijest

Šapat kapitala ruši dogme

Foto: AFP / Kay Neitfeld

Uvjeravanje je trajalo otprilike tjedan dana. Vjerojatno i kraće, ali držimo se javnih saznanja. Dakle, početkom prošlog tjedna je ozbiljna buržoazija, glavno udruženje njemačkih poslodavaca u koaliciji s francuskim i talijanskim pandanom, poslala poruku svojim vladama i europskoj javnosti. Zahtijevali su povećanje državne potrošnje na europskoj razini te fiskalnu solidarnost s onim članicama koje je pandemija najteže pogodila. Odgovor se čekao do jučer i došao je u obliku dogovora Angele Merkel i Emmanuela Macrona.

Naime, jučer su čelnici Francuske i Njemačke održali videokonferenciju na kojoj su obznanili svoju inicijativu. A u kratkim crtama ta inicijativa se sastoji od formiranja zajedničkog europskog fonda za oporavak. Tehnički bi to izgledalo ovako: Europska komisija bi se zadužila na tržištu kapitala za 500 milijardi eura s dugim rokom otplate, a sredstva bi u obliku grantova bila distribuirana članicama EU s naglaskom na one najpogođenije pandemijom. Dakle, upravo ono što su predlagala udruženja kapitalista: izravni grantovi, a ne zajmovi sa striktnim pravilima. Naravno, kapitalisti nisu zdušno zastupali grantove iz nekog altruizma već iz prepoznate koristi za vlastite interese, kao i za interese europskog kapitalizma u cjelini. Barem oni njemački dobro znaju da će se ta sredstva ionako vratiti u zemlju putem narudžbi za njihove proizvode.

Njemački i francuski dužnosnici su zajedničku inicijativu opisali kao povijesni korak: kao prvi zajednički i složni napor Njemačke i Francuske u zaduživanju na europskoj razini. Pozitivno su reagirale i burze, iako ekonomski analitičari upozoravaju da se radi o relativno malom ukupnom iznosu i da su reakcije mahom zasnovane na principu, a ne na nužnoj obuhvatnosti i efikasnosti najavljenog zaduživanja. Međutim, već su se javili uobičajeni sumnjivci, vlade zemalja poput Austrije, Nizozemske i Švedske koje se protive inicijativi. Njima u obzir dolaze isključivo zajmovi koje bi pratili rigorozni uvjeti.

Dakle, tek predstoji uvjeravanje “štedljivih” zemalja Sjevera, a ono će se, barem formalno, odigrati unutar Europskog vijeća. Svih 27 članica bi trebalo prihvatiti inicijativu, a samit bi se trebao održati u dogledno vrijeme, iako još konkretni datumi nisu obznanjeni. Riječima Emmanuela Macrona: “Dogovor između Njemačke i Francuske ne predstavlja dogovor 27 zemalja članica, ali dogovora 27 zemalja članica nema bez prethodnog dogovora Njemačke i Francuske.” Ono što sad slijedi i što će biti iznimno interesantno za promatrati su pregovori između Njemačke i bivših zemalja saveznica u prethodnim obračunima s lijenim i neposlušnim nacijama. Jer Njemačka očito mijenja kurs u upravljanju Europskom unijom i to na zahtjev kapitala koji prepoznaje da mu slijepo inzistiranje na štednji nije optimalna politika.

Dakako, ni u Njemačkoj ni približno nije postignut konsenzus, ali se čini da je državni vrh stao na stranu zahtjeva ozbiljne buržoazije. A još prošlog mjeseca je kancelarka Merkel bila izrazito skeptična prema svim oblicima pomoći koji nisu restriktivni zajmovi. Ovakvi pomaci ilustriraju da će pandemijska kriza donijeti promjene u upravljanju kapitalizmom i da će se državne i naddržavne institucije koristiti u nekim drugim smjerovima od onih na koje smo navikli. Sama promjena uloge države ne znači slabljenje kapitalizma i neku nužno povijesnu priliku za ljevicu, ali nam pokazuje da su ideološke sakralizacije pojedinih varijanti kapitalizma naprosto prazne priče.