Nakon opetovanog ignoriranja njihovih zahtjeva, početkom ožujka medicinske sestre okupirale su prostor sastanka na kojem su bile ušutkane. Gotovo svi su prema njihovoj akciji zauzeli distancu, uključujući i sindikate, a prosvjednice su proglašene “ludim ženama”. Sada, u jeku pandemije, njihovi zahtjevi odjednom su ne čine toliko nerazumnima.
Tri desetljeća mjera štednje, rezova u zdravstvu i neumornog kresanja radničkih prava učinili su Bugarsku ozbiljno nepripremljenom za suočavanje s pandemijom virusa COVID-19. Od početka izvanrednog stanja koje je uvedeno 13. ožujka do danas samo su neki medicinski radnici dobili po jedan komplet zaštitne opreme. Fotografije koje su procurile pokazuju da su prisiljeni dezinficirati ustanove u kojima rade rakijom zbog manjka dezinficijensa. Vlada im je obećala bonus od 500 eura koji dosad nitko nije dobio. Ovo žalosno stanje stvari samo je vrh ledene sante neoliberalnih mjera štednje. Međutim, u ožujku su bugarske medicinske sestre pokušale uzvratiti udarac1. U ovom tekstu bavit ću se njihovim posljednjim pokušajem da spase dostojanstvo profesije koju mnogi napuštaju zbog boljih uvjeta rada u inozemstvu.
Prosvjed medicinskih sestara
U prosincu 2019., UBMS (Sindikat bugarskih zdravstvenih djelatnika), autonomna organizacija svih zdravstvenih djelatnika osim liječnika, pokrenula je svoju petu po redu nacionalnu kampanju. Nakon dvodnevnog prosvjedovanja ispred Vijeća ministara njihovi delegati i delegatkinje imali su sastanak s predstavnicima vlade. Premijer Bojko Borisov dočekao ih je s uobičajenim ceremonijalnim zanosom i izjavio da mu je žao vidjeti ih vani na hladnoći. Nakon dva sata sastanka, Borisov i ministri zdravstva i socijalne politike dali su im obećanja koja su se uglavnom ticala povišica. Međutim, uvedeni sustav takozvanih “kliničkih protokola” (o kojemu će biti riječi kasnije) nije doveo do poboljšanja uvjeta rada za zdravstvene djelatnike, što je pokrenulo ponovni prosvjed koji je trajao od 1. do 13. ožujka. Taj datum nije odabran tek tako – istog datuma počeo je i prosvjed medicinskih sestara.
Nakon što su predstavnici prosvjednica napokon, nakon višednevnog ignoriranja, pozvani na sastanak Komisije za zdravstvo, on je završen brže nego što se očekivalo, bez ikakve prilike za njihovo sudjelovanje. Ad hoc odgovor prosvjednica više ih je nego iznenadio: čelnica UBMS-a Maja Ilieva, članica upravnog odbora sindikata Bojka Anastasova i još tri medicinske sestre okupirale su prostoriju u kojoj se održavao sastanak te su je odbile napustiti. Policija i mediji okružili su zgradu. Oko četiri sata popodne struja u zgradi je isključena, a temperatura u zgradi drastično je pala. Prema iskazima samih prosvjednica, rano ujutro 6. ožujka zaštitari su unijeli grijalice, a ubrzo su u prostoriju upali pripadnici jedinica nacionalne sigurnosti (NSS) dok medijima nije bio dozvoljen ulaz. Srećom, mobiteli prosvjednica još su imali baterije pa su daljnju eskalaciju događaja emitirale uživo na Facebooku. Bojka Anastasova izašla je na vanjski prag prozora i odbila se vratiti prije nego što medijima bude dozvoljeno da prisustvuju. Kasnije je izjavila da su je pripadnici NSS-a udarali i vukli, što joj je ostavilo masnice na tijelu. Više od sat vremena ostala je na prozorskom pragu i telefonski komunicirala s novinarom nacionalne televizije. Direktor NSS-a, general Krasimir Stančev, pod čijom jurisdikcijom je bila zgrada i koji je osobno prisustvovao događaju i fizički napadao prosvjednice (svijetlokosi, mršavi tip s bijelim puloverom vidljiv na ovoj snimci) kasnije je izjavio da nije bilo nikakvog nasilja.
Prešućeni radikalni zahtjev
Medicinske sestre tada su zahtijevale pristojne plaće, odbacivanje sustava platnih razreda koji dopušta ogromne razlike između javnih i privatnih bolnica te poboljšanje uvjeta rada – odnosno, takav se dojam dobiva u većini medicinskih izvještaja. Međutim, postoji jedan zahtjev prosvjednica koji nikada nije dobio medijsku pažnju koju zaslužuje: radikalna reforma bugarskog zdravstvenog sustava. Prosvjednici su tražili potpunu promjenu načina financiranja bolnica – kako javnih tako i privatnih – koji je trenutno utemeljen na spomenutom modelu “kliničkih protokola”. Radi se o sustavu koji je odgovoran za masovni egzodus bugarskih zdravstvenih djelatnika: prema istraživanju Europske komisije iz 2017. godine, preko 90% diplomiranih liječnika napušta Bugarsku svake godine. Upravljanje kliničkim protokolima funkcionira tako da određuje uspjeh “tvrtke” a samim time i plaće zdravstvenih djelatnika. Što više pacijenata prođe kroz protokol bolnice, budžet je veći.
Međutim, sustav kliničkih protokola otvara nebrojena vrata prevarama putem lažnih papira, dijagnoza, operacija i drugih manipulacija. Taj novac ostaje u gornjem sloju – u rukama direktora, vođa odjela – a ne dospijeva u ruke najniže plaćenih i najviše eksploatiranih zdravstvenih radnika/ica. Isti scenarij događa se u privatnim i javnim bolnicama i klinikama diljem države. Nadalje, jedan od trajnih problema bugarskog zdravstva je konstantni manjak radne snage. Milka Vasileva iz Bugarske udruge zdravstvenih stručnjaka tvrdi da je u 2014. godini samo 20 od ukupno 500 diplomiranih medicinskih sestara ostalo u zemlji. Takva situacija stavlja ogroman pritisak na one zdravstvene radnike/ice koji ostanu raditi u Bugarskoj koji često kombiniraju dva ili čak tri posla da bi nadoknadili manjak radne snage. Sustav nije u stanju osigurati pristojan životni standard svojim radnicima: primjerice, za rad u noćnoj smjeni dobivaju pišljivih dodatnih 0.12 eura po satu.
Distanca prema prosvjednicama
Ukratko, dok se ovaj prvi i najradikalniji zahtjev prosvjednika ne ostvari, svi ostali zahtjevi ostat će manje ili više nedostižni. Međutim, koliko god taj zahtjev bio razuman, on također predstavlja ogromnu prepreku u pregovorima s predstavnicima vlade. Trenutno vlada, ali i stranke opozicije i njihovi podržavatelji odbijaju započeti raspravu o tom pitanju. Čak ni sindikati reprezentativni na nacionalnom nivou, pa ni javnost nisu odlučili eksplicitno i/ili fizički podržati prosvjede zdravstvenih radnica/ika. Podkrepa, jedan od dva najveća sindikata u Bugarskoj, pismenim putem je podržao prosvjednike, no drugi oblici podrške su izostali. Glasnogovornik narodne skupštine oštro je osudio čin građanskog neposluha članica UBMS-a. Ministrica socijalne politike Denica Sačeva izjavila je da se radi o “politički motiviranim” djelima, optužujući opoziciju i predsjednika za intenziviranje sukoba. Daniela Daritkova, predsjednica Komiteta za zdravstvenu skrb i vladajuće stranke u parlamentu otišla je korak dalje: izjavila je da su Anastasova i njezine kolegice “mentalno bolesne” žene. Spas Garnevski, također iz vladajuće stranke, optužio ih je za “terorizam“. Vlada je potpuno odbila pregovore s prosvjednicama. Čelnica opozicijske stranke, Kornelia Ninova, ipak je stala u obranu prosvjednica, no njezina je “socijalistička” stranka licemjerno nastavila svoje djelovanje u potpunoj suprotnosti sa zahtjevima prosvjednika/ica. No javno iskazivanje neslaganja sa zahtjevima prosvjednica nije tu i završilo. Jedna od istaknutijih optužbi došla je iz medija bliskih vladajućoj stranci – u njihovim vijestima govorilo se o “pokušaju puča“ koji je pripisan predsjedniku Radevu. Nadalje, Bugarska udruga liječnika (BAP) se čvrsto ogradila od prosvjeda u strahu od ugrožavanja svojih materijalnih interesa. Zbog nekonvencionalnog poteza UBMS-a – okupacije prostora sastanka – Konfederacija nezavisnih sindikata Bugarske (CITUB) je također zauzela distancu prema dotad bliskom mu UBMS-u. Prema njihovoj službenoj izjavi, oni “ne žele zagovarati anarho-sindikalističke aktivnosti“. To je bio izravan udarac kako za prosvjednice, tako i za jedine trajne saveznike koje su imale.
Ipak, sindikat Podkrepa uspio se izboriti da rad u noćnoj smjeni bude plaćen i do 0.50 eura više po satu u cijeloj državi, za sve gospodarske grane. Trenutno, čekajući vrhunac COVID-19 pandemije, još nije poznato kada će se to i početi primjenjivati – odmah ili krajem godine. Također, nacionalno reprezentativni sindikati uspjeli su ispregovarati povećanje plaća za zdravstvene radnike u školama i dječjim vrtićima. No to je bio očajnički korak vlade iz kojeg se vidi da se ona, iako ne želi priznati uspjeh akcija UBMS-a, upravo zbog tih akcija osjeća dužnom ispuniti dio njihovih zahtjeva. Trenutno, u jeku pandemije, nekima se konačno zahtjevi medicinskih sestara ne čine toliko ludima. Zagovaranje njihovih zahtjeva sada je važnije nego ikada – ako su uvjeti rada u zdravstvenim ustanovama bili užasni prije pandemije, sada su jezivi. Ako je stanje bilo prilično loše za sve eksploatirane radnike na tim radnim mjestima prije pandemija, ono je danas užasavajuće. Vrijeme je da se tržišni eksperimenti odbace – ne samo ovdje u Bugarskoj, i ne samo u zdravstvu, i da se stvari počnu raditi drugačije.