društvo
vijest

Nema zdravlja za siromašne

Foto AFP / Danie Leal Olivas (ilustracija s prosvjeda protiv rezova u zdravstvu, London 2017.)

Institut za jednakost u zdravstvu (Institute of Health Equity) u veljači je objavio izvještaj koji otkriva rastuću zdravstvenu nejednakost u Ujedinjenom Kraljevstvu i općeniti trend pogoršanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Među tmurnim podacima koji se navode u izvještaju ističe se onaj o smanjenju očekivanog životnog vijeka u odnosu na podatke prethodnog izvještaja iz 2010. godine. Očekivani životni vijek, koji kontinuirano raste od početka dvadesetog stoljeća, od 2011. godine se usporava u mjeri koja u Ujedinjenom Kraljevstvu nije zabilježena u posljednjih 120 godina. Od posljednjeg izvještaja proteklo je desetljeće u kojem su uvedene politike štednje koje su posredno negativno utjecale na društvene determinante zdravlja (termin koji se koristi u izvještaju, a obuhvaća stanovanje, radne uvjete i kvalitetu radnih mjesta, dostupnost besplatnih dječjih vrtića, škola, i ostalih javnih servisa, i slično). Prema autorima izvještaja, smanjenje očekivanog životnog vijeka u prošlosti se događalo “kao rezultat katastrofalnih političkih, društvenih ili ekonomskih promjena”, poput raspada Sovjetskog Saveza.

Izvještaj ističe zdravstvene nejednakosti između žena i muškaraca te između stanovnika različitih regija i zajednica. Očekivani “zdravi” životni vijek žena je smanjen u odnosu na 2010. godinu, posebno u siromašnijim dijelovima zemlje. Siromašniji dijelovi zemlje, uglavnom na sjeveru Engleske, koji su financijski najviše pretrpjeli zbog uvođenja mjera štednje, bilježe i najveći pad očekivanog životnog vijeka. S druge strane, očekivani životni vijek se povećao u 10% najbogatijih kvartova svake regije.

Jedan od ključnih faktora pogoršanja zdravlja koje navodi izvještaj jest porast nesigurnih oblika rada. Iako se stopa zaposlenosti povećala u odnosu na 2010. godinu, od tada su uvedene promjene na tržištu rada i u praksama zapošljavanja. Kao posljedica, povećao se udio stanovništva koji radi na loše plaćenim i privremenim poslovima i/ili putem zero-hours ugovora (ugovora bez zajamčene minimalne satnice). Također, povećao se udio siromašnih radnika (eng. working poor) – trenutno je više zaposlenih nego nezaposlenih među siromašnim osobama, a plaće su padale ili stagnirale u čitavom periodu između 2007. i 2018. godine. Zabilježen je istovremeni porast stresa uzrokovanog poslom, kao i depresije i anksioznosti.

Michael Marmot, ugledni epidemiolog koji je koordinirao istraživački tim, upozorio je da nije dovoljno da vlada proglasi da je period mjera štednje gotov, već je tu tvrdnju potrebno potkrijepiti ulaganjem u poboljšanje životnih uvjeta. Iako je izvještaj ograničen na Ujedinjeno Kraljevstvo, njegovi zaključci mogu poslužiti kao upozorenje drugim državama koje uvode slične politike koje dokazano produbljuju ekonomske i zdravstvene nejednakosti.