rad
Hrvatska
vijest

Epidemiološki i ekonomski stručnjaci nisu isto

Foto: AFP / Josh Edelson

Ponekad se teško oteti dojmu da posao neovisnog ekonomskog analitičara može raditi gotovo svatko. Što god da se dogodi, kakvo god da je stanje u ekonomiji, na novinarske upite se samo odgovori: treba smanjiti poreze i rasteretiti ekonomiju. S obzirom na to da se rješenje nalazi u jednom jednostavnom postupku ne možemo se ne zapitati: žele li oni stvarno da se porezi smanje na nekakav minimum? Naime, u tom trenutku bi ostali bez posla jer više ne bi mogli govoriti ono što im je zapravo posao.

A posao im dobro ide u doba pandemije. Naravno, očekuje se da budu angažiraniji, svijet se očito nalazi pred ozbiljnom ekonomskom krizom. Iako će se pravdati pred imaginarnim socijalistima da je riječ o vanjskom šoku, egzogenom razlogu, naputak je opet isti: smanjite poreze. Endogeno, egzogeno, svejedno: smanjite poreze. Doduše, pojave se tu i tamo dublje analize o tome da su centralne banke ostale bez municije zbog saniranja prethodne krize, ali refren ostaje isti. Naravno, ničeg novog tu nema, ali prilike čine refren zloslutnim.

Naime, dok raste vjera u javno zdravstvo i solidarnost, glasnogovornici vladajuće klase retorički pripremaju teren. Kao što je u svojoj “Doktrini šoka” na nizu primjera zabilježila Naomi Klein, katastrofe predstavljaju poligon za ekonomske “eksperimente”. Mjere koje se uvedu u tim periodima kasnije se naprosto normaliziraju. Ekonomski stručnjaci uvijek u tim procesima imaju svoju ulogu i “objektivnošću” ovjeravaju specifične interese. No, u slučaju trenutne pandemije ta bi uloga mogla postati još važnija i presudnija.

Kao što svi dobro znamo, obveza je svih, kako građana tako i vlasti, da ovih dana pažljivo slušamo analize, procjene i naputke stručnjaka – epidemiologa. Uz infektologe, virologe i sve one koji svojim znanstvenim kapacitetima pomažu u suzbijanju pandemije. Povjerenje je, dakle, isključivo dato struci: oni nam govore kako se trebamo ponašati, oni rade na pronalasku cjepiva, oni rade na modelima kojima se predviđa širenje zaraze. Oni su, dakle, oni koji se slušaju jer su stručnjaci. Međutim, pored zdravstvenih izazova pred nama su i oni ekonomski. Tu je situacija prilično drukčija iako nam ju pokušavaju “prodati” kao istu.

Već se između redaka i u zraku može naslutiti ta kobna rečenica: kao što smo slušali epidemiološke stručnjake tako sad moramo slušati i ekonomske stručnjake. Vrlo je važno ne nasjesti na taj ideološki trik. Epidemiološki stručnjaci i ekonomski stručnjaci nisu isto. Naravno da osoba koja je doktorirala ekonomiju zna više od nekog tko nije. Ali posrijedi nije egzaktna znanost. Također, ekonomska stvarnost je obilježena konfliktnim interesima i ne postoje klasno neutralne mjere. Zato treba vjeru u eksperte zadržati u domeni virusa. Sve ostalo je politika.