Mesna industrija mogla bi zbog klimatskih promjena do 2050. izgubiti “milijarde dolara” zaključuje se u studiji koju je provela organizacija FAIRR – globalna mreža investitora fokusiranih na ekološke i društvene probleme u upravljanju lancima proteina. Njihov cilj je pomoći investitorima razumjeti financijske implikacije klimatskih promjena na mesnu industriju. Za potrebe ovog istraživanja, analizirali su poslovanje 60-ak najvećih kompanija mesne industrije među kojima dobavljači mesa za divove poput McDonald’sa te Burger Kinga, našavši da mnogima od 60 najvećih kompanija prijeti totalna propast u slučaju zagrijavanja planete za prosječno 2°C do 2050.
Osmislili su analitički model u kojem se svijet zagrijava prosječnom brzinom od 2 stupnja Celzijusa godišnje te ispitali kakve bi to sve utjecaje imalo na mesnu industriju. Na nju utječu varijable poput površine zemlje potrebne za uzgoj stočne hrane (Europa uvozi 14 milijuna tona soje godišnje) i ispaše za životinje, količina vode potrebna za održavanje zemlje, ispušni plinovi koji nastaju uzgojem i transportom stoke i mesa od farme do potrošača, ali i neki novi i zanimljivi aspekti poput rastućeg tržišta alternativnih proteina – npr. novi biljni, morski i proteini dobiveni od insekata.
Uz novu poljoprivrednu politiku EU “Od farme do stola” u briselskim krugovima zahuktava se rasprava o (ne)održivosti mesne industrije, u kojoj glasovi što zagovaraju alternativne izvore proteina poput insekata (a posebno laboratorijski uzgojenog mesa) postaju sve glasniji. Spomenuta nova poljoprivredna strategija “Od farme do stola” sadrži dio koji naglašava posebnu ulogu dostupnosti i alternativnosti izvora proteina u EU, bilo da se radi o algama, insektima ili zamjenskom mesu.
Coller FAIRR identificirao je 7 ključnih rizika za mesnu industriju u periodu do 2050. godine: cijena struje koja bi mogla rasti zbog “ugljičnog otiska“, veća cijena krmiva zbog lošijih prinosa soje te povećana smrtnost stoke zbog rizika od toplotnih udara. Cijena svih ovih varijabli rast će usporedno s rastom temperature i pogoršavanjem klime. S druge strane rizici su i nova tržišta poput ono sintetičkog mesa, alternativnih proteina i vegeburgera koji mogu odnijeti od 16 do 62 posto tržišta, ovisno o faktorima poput širenja i pojeftinjenja tehnologije, potrošačkih trendova i opet, ugljičnog poreza na meso.
Investitori upozoravaju sve industrije da je promjena klime globalna pojava koja će utjecati na sve aspekte naših života te da će kompanije koje se ne uspiju adaptirati novim uvjetima i niskokarbonskoj ekonomiji sigurno propasti ili bilježiti ogromne gubitke, a mesna industrija će sigurno biti među snažno pogođenima zbog visokog ugljičnog otiska kojeg producira tradicionalno stočarstvo. Unutar mesne industrije posebno se loša budućnost piše govedarstvu.
“Fuj” faktor
Potpuno suprotno piše se, čini se, industriji prehrane baziranoj na insektima koja već neko vrijeme ima svoju tržišnu nišu, ali ne baš u Europi, iako se diljem svijeta insektima hrani dvije i pol milijarde ljudi. Proteini dobiveni iz insekata potencijalno su rješenje za prehrambenu krizu koja je sigurno (dugoročno gledano) pred nama. Iako se insekti mogu nabaviti u nekoliko trgovačkih lanaca u Europi (npr. Kaufland), analize pokazuju da je najveća prepreka rastu ovog tržišta u Europi takozvani “fuj” faktor. U studiji koju je prošle godine proveo proizvođač hrane Veganz od 24.000 ispitanika čak 41.6 kazalo je da ne bi probali insekte ni u slučaju da su izvrsno pripremljeni. Njemačka kompanija za istraživanje tržišta Civey također je provela anketu i dobila rezultat prema kojem je 70 posto ispitanih kategorički odbilo ideju da probaju namirnicu napravljenu od insekata, dok je tek svaki peti odgovorio da bi razmislio bi li probao.
Premda je po supermarketima diljem Eure već moguće pronaći čokoladice koje sadržavaju insekte, prah (za mafine i smutije), pastu, pa i burgere, neki se proizvođači nadaju da bi odrezak od insekata mogao biti proizvod koji će privoljeti europske potrošače na promjenu prehrane. Proizvodnja insekata također bi ovisila o sojinom brašnu na primjer, ali u puno manjoj mjeri, a istovremeno bi više proteina iz insekata (lokalno uzgojenih) smanjilo potrošnju mesa, što bi onda zahtijevalo i manje uvoza soje pa i manji karbonski otisak. Proteini iz insekata u ljudskom se tijelu apsorbiraju u tjelesnu masu još lakše od mesnih – od piletine, svinjetine i govedine – a uz to sadrže od 35 do 77 posto proteina više nego mesni proizvodi.
EU trenutno, godišnje konzumira oko 6000 tona proteina dobivenih od insekata i zapošljava nekoliko stotina ljudi. Prema nekim procjenama, to bi tržište do 2030. moglo narasti do veličine od dvije do pet milijuna tona godišnje. No, u EU još uvijek postoji i birokratska prepreka rastu ovog tržišta, a to je zabrana hranjenja životinja životinjskim proteinima, uvedena davnih godina u vrijeme straha od kravljeg ludila. No, sudeći po asertivnoj kampanji za alternativnim proteinima, može se očekivati skora adaptacija ovog pravila.
Osim za klimu, studije su pokazale da su insekti dobri i za crijeva jer pomažu razvoju dobrih crijevnih bakterija. Može ih se konzumirati u velikim količinama i čini se da smanjuju crijevne upale. Tako je barem pokazala studija provedena po dosta strogim znanstvenim kriterijima i objavljena u časopisu Scientific Reports. Osim proteinima, insekti su bogati hitinom i drugim vlaknima koji potpomažu rad crijeva. Usput, ispitanici ove studije nisu jeli same insekte, nego prah dobiven od njih pomiješan u mafine i guste napitke (smoothie). Ipak, znanstvenici naglašavaju da postoji razlika između mesnih proteina i ovih dobivenih iz insekata, a i nije loše uvijek iznova napominjati, da promjena prehrambenih navika ne mora nužno sadržavati potpuni prestanak konzumacije mesa, već smanjenje i nadomještanje drugim raznolikim prehrambenim izvorima.