Studija Agencije za okoliš pri Ujedinjenim narodima pokazuje da smo podcijenili utjecaj emisija metana uzrokovanih ljudskom djelatnošću i to za 40 posto, skoro dvostruko. Industrija fosilnih goriva (nafta i plin) imaju još gori utjecaj na okoliš nego što se prethodno smatralo, odnosno ljudske aktivnosti ispuštaju u atmosferu 40 posto metana više nego što se prethodno smatralo. To je važna vijest zbog toga što je utjecaj metana na atmosferu 80 puta štetniji za ravnotežu ekosustava nego primjerice ugljični dioksid zbog toga što svaka molekula metana može zarobiti 25 puta više topline nego molekula CO2, što znači da više metana u atmosferi podiže temperature 26 puta više nego ista količina CO2. Metan je tako danas odgovoran za 25 posto globalnog zatopljenja, stoji u studiji UN-ove Agencije za okoliš.
Kako je moguće da se to tek sada otkriva? Pa tako što je navodno bilo nejasno je li metan u atmosferi rezultat bioloških procesa poput ratarstva i stočarstva (činjenice da “goveda prde” kao što inzistiraju udruge koje promiču vegetarijanstvo) ili emisija iz fosilnih goriva. Ako bi se tumačilo da je od fosilnih goriva, onda je, tvrdilo se godinama, nejasno je li to prirodni metan što se ispušta iz tla (na primjer kao što se događa upravo s permafrostom i otapanjem ledenjaka) ili rezultat industrijskih aktivnosti. Ali i onda, ako bi se zaključilo da je ovo potonje, otvaralo se pitanje, a na kojoj smo razini metana sada s obzirom na pleistocen. Ranije procjene metana u atmosferi počivale su na sporadičnim, “odozdo-prema-gore” modelima monitoringa naftnih i plinskih kompanija te usporedbi rezultata s razinama metana u periodu pleistocena od prije 11.600 godina.
Ipak, budući da se razina metana u atmosferi značajno povećala u posljednja dva stoljeća, Sveučilište u Rochesteru u SAD-u istražilo je razine metana u atmosferi prije 300 godina, u posljednjim godinama predindustrijske civilizacije. To su učinili analizirajući zrak koji je otprilike u tom periodu ostao zarobljen u ledenjacima na Greenlandu. Za analizu tog zraka, morali su izvući šipku leda tešku jednu tonu, a rezultati su objavljeni u časopisu Nature. Rezultati su pokazali da je udio prirodnog metana u atmosferi precijenjen za cijeli jedan red veličine, što znači da je ljudska odgovornost za metan u atmosferi veća 25 – 40 posto nego što se prije toga smatralo.
Kompanije odašilju netočne informacije
Guardian zaključuje kako podaci navode na zaključak da su kompanije fosilnih goriva izbjegavale svoju odgovornost, tj. da je još izbjegavaju, kao i da ne snose posljedice zagađenja kojeg uzrokuju. Guardian ističe i drugu studiju, provedenu prije ove o kojoj je riječ u tekstu, a koja je pokazala da proizvodni pogoni za naftu i plin u SAD-u ispuštaju 60 posto metana u atmosferu više nego što prijavljuju Agenciji za zaštitu okoliša.
UN-ova studija pak ističe da se podcjenjuje i utjecaj nesretnih slučajeva. Na primjer, godine 2018. eksplodirao je bunar prirodnog plina u Ohio-u te je unutar tri tjedna u atmosferu iscurilo više metana nego što u godinu dana proizvedu industrije Francuske, Norveške i Nizozemske zajedno! Kompanija je tada tvrdila da je nejasno koje su posljedice eksplozije. Godinu dana kasnije, Europska svemirska agencija osigurala je satelitske podatke koji su otkrili razmjere štete. Problem je također pogoršao i tzv. fraking, odnosno kopanje škriljca iz pijeska. Jedan od okolišno najštetnijih procesa ekstrakcije fosilnih goriva, koji značajno mijenja okoliš. Naime količine metana u atmosferi počele su padati na prelazu stoljeća, ali se s razvojem frakinga (SAD, Kanada) situacija ponovo pogoršala.
Da kapitalistička industrija ne mari za okoliš ovime se opet potvrđuje. Štoviše, budući da im država dopušta da niječu činjenice i ne snose posljedice za to, industrijalci tvrde, lažno, da se plin iz škriljca može koristiti kao tranzicijsko gorivo jer ima niže emisije CO2 nego nafta ili ugljen, ali u to nije uračunato curenje metana prilikom eksplozija i u samom postupku iskapanja, a nisu uračunati ni drugi plinovi koji nastaju ovim procesom.
Uvođenje strožih sankcija na emisije metana može u vrlo kratkom vremenu od 9 godina poboljšati stanje atmosfere, jer metan u atmosferi ostaje samo 9 godina prije nego što se raspadne. Dakle, stvar je toliko jednostavna da ne može biti jednostavnija: ako želimo početi spašavati klimu, moramo uvesti strože sankcije i zabrane industriji fosilnih goriva. Loptica je opet u terenima svih vlada svijeta, koje se prave slijepima.