Nedavno je u javno savjetovanje pušten prijedlog izmjena uvjeta za korisnike mjere “roditelj odgojitelj”, prema kojima bi roditelji-odgojitelji primali novčanu pomoć od Grada Zagreba sedam godina kraće nego što je to dosad bio slučaj – do navršene osme godine najmlađeg djeteta, umjesto dosadašnje petnaeste. Predložen je i fiksni iznos naknade za roditelje od 4.250 kn mjesečno, dok je dosad naknada iznosila 65 posto bruto plaće na području Grada Zagreba.
Mjera roditelj odgojitelj uvedena je krajem 2016. godine kao pronatalitetna mjera koja omogućava da jedan roditelj koji u zajedničkom kućanstvu brine o troje ili više djece može primati mjesečnu naknadu za brigu o djeci. Pritom su dodatni uvjeti bili da djeca ne smiju biti upisana u dječji vrtić, najmlađe dijete mora biti predškolske dobi, a roditelj odgajatelj mora biti nezaposlen u trenutku podnošenja zahtjeva za statusom roditelja odgojitelja. Mišljenje stručnjaka od njezina uvođenja bilo je negativno, iz više razloga. Sociolozi i psiholozi pozivali su se na istraživanja koja su pokazala da slične mjere imaju negativne učinke na žene koje dugo izbivaju s tržišta rada, kao i na samu djecu koja ne pohađaju dječje vrtiće. Kada je krajem 2019. godine objavljen podatak da se u Zagrebu djecu masovno ispisuje iz vrtića (od uvođenja mjere roditelj odgojitelj iz gradskih vrtića ispisano je gotovo 5.000 djece), stručnjaci su objasnili kako je ova mjera umjesto demografske postala socijalna mjera.
Heroji kalkuliraju
Ispostavilo se da su je u najvećoj mjeri koristile obitelji s troje ili više djece, prvenstveno majke koje su prethodno bile zaposlene na slabo plaćenim poslovima, pa su odlučile dati otkaz i ispisati djecu iz vrtića kako bi stekle status odgojitelja i tako povećale svoje prihode. Iako su stručnjaci upozoravali i prije uvođenja mjere da bi se s obzirom na njene uvjete upravo takve situacije mogle događati, Bandić je tada odgovarao da su to “roditelji heroji” kojima treba pomoći jer danas kada se loše živi nije lako imati troje, četvero ili petero djece.
Prije nekoliko mjeseci GLAS i HSU tražili su ukidanje ove mjere s argumentom da se ona pokazala neuspješnom, uzevši u obzir negativni prirodni prirast u Zagrebu od njezina uvođenja, no prijedlog je odbačen. Prijedlog za ukidanje mjere su podržali i neki zastupnici Lijevog bloka, prema kojima bi prava pronatalitetna politika podrazumijevala besplatne vrtiće, a ne plaćanje majkama da provedu petnaest godina kod kuće s djecom. Iako mjera nije ukinuta, neki od ovih argumenata ipak su odjeknuli, jer novi prijedlog donosi i promjenu uvjeta kako bi se takve situacije spriječile: roditelji bi po novom trebali biti nezaposleni barem šest mjeseci prije podnošenja zahtjeva.
Članovi Hrvatske udruge roditelja na društvenim mrežama izrazili su šok najavljenim promjenama te su zatražili sastanak s pročelnicom Gradskog ureda za demografiju. Ukoliko prijedlog promjena prođe, mjera roditelja odgojitelja ubrzo će dovesti mnoge obitelji u okolnosti na koje su stručnjaci upozoravali od početka: otežano zapošljavanje za žene koje su niz godina izbivale s tržišta rada i novčani gubici za obitelji s ionako niskim prihodima. No u obrazloženju predloženih promjena stoji: “Osim nezaposlenih roditelja, mjeru su počeli koristiti i oni zaposleni koji su dali otkaz, ispisali dijete iz vrtića (…) kako bi još osam ili devet godina mogli primati novčanu pomoć od Grada Zagreba do djetetove 15. godine. Najvjerojatnije je da su mnogi roditelji ovdje kalkulirali da li raditi za manju plaću ili minimalac od 3.000 kuna ili uzeti ovu mjeru i dobivati 4.264 kune“.
Umjesto da se promjene i eventualno odustajanje od ove mjere prikažu kao posljedica njezinih manjkavosti i ignoriranja savjeta stručnjaka, u pomoć je prizvan tradicionalni argument o parazitima socijalne države (tzv. welfare queens): krive su majke koje su kalkulirale i umjesto minimalca odabrale veće prihode koji su im se nudili.