Za zemlje toliko bogate vodom kao što su balkanske, očekivalo bi se da se o resursu koji život znači vodi boljeg računa. Voda iz pipe nije za piće u velikom broju vodovoda u brojnim predjelima Panonije – u Mađarskoj, u Srbiji i u Hrvatskoj. Voda je u dijelu tih krajeva zagađena arsenom što utječe na zdravlje otprilike milijun ljudi, od čega se čak 600.000 nalazi u Vojvodini. Kako je prije skoro godinu dana pisao B92: “jednostavnije je nabrojati koji delovi Vojvodine nemaju takvu vodu – centralni deo Srema, Južni Banat i Telečka visoravan, što znači da 40 odsto građana u Vojvodini pije vodu sa arsenom.” Ispitivanja Instituta za javno zdravlje Srbije “Batut” pokazala su da čak 40% gradskih vodovoda “snabdeva stanovništvo neispravnom vodom. U beogradskom regionu ovaj procenat je još veći, dok u Vojvodini tek 20% kontrolisanih vodovoda snabdeva građane ispravnom vodom.” Tih dvadeset posto kontroliranih čini ukupno 9 vodovoda (Novi Sad, Beočin, Vrbas, Bečej, Ruma, Sremska Mitrovica, Inđija, Pančevo i Kovin.) od njih 49.
Centar za politike emancipacije iz Beograda prije dvije godine objavio je publikaciju Voda je zajedničko dobro u kojoj daje pregled historijskog, zakonodavnog i političkog konteksta upravljanja vodama. U jednom se dijelu publikacije objašnjava izvor zagađenja pitke vode arsenom. Autori ističu kako je voda loše kvalitete u cijeloj Srbiji, jer država ne ugrađuje pročišćivače, pa je voda zagađena industrijskim procesima, kanalizacijskim vodama i slično. Ti problemi, navodi se u studiji, nisu imali rješenja ni u doba Jugoslavije, a ni kasnije vlasti nisu razvile politički sluh za ovaj problem.
U Srbiji tek pet posto voda zagađenih industrijskom proizvodnjom prolazi kroz sve faze pročišćavanja. Prema podacima Centra za politike emancipacije, u Vojvodini čak 65 posto industrijskih postrojenja uopće ne pročišćava vodu, dok 12 posto stanovništva nije obuhvaćeno sistemom odvodnje otpadnih voda, a tek 21 općina vrši pročišćavanje. CPE ističe da je velik dio problema u tome što privatni sektor ne snosi troškove zagađenja, niti izdvaja sredstva za izgradnju pročišćavanje voda. Srbiji problem predstavlja i činjenica što država ne prati i ne kontrolira ispuštanje netretiranih industrijskih voda, ali ni komunalnih ili voda koje otječu s poljoprivrednih zemljišta.
Opasno po život
Nova razina problema sa zagađenjem arsenom nastala je u spomenute tri zemlje nakon što je Europska unija smanjila dopuštenu razinu arsena u vodama. No, vlastima izmiče poanta te zakonske promjene, te u nekoliko zabilježenih slučajeva smatraju da je voda u redu, zbog toga što odgovara prethodnim, a sada zastarjelim propisima. Ipak, Europska komisija izišla je u susret nekim područjima u Slavoniji (Osijek, Čepin, Semeljci i Strošinci) u kojima količina arsena po litri vode iznosi 30 mikrograma (nova dozvoljena razina je 10 mikrograma). Kako piše Glas Slavonije ranije ove godine, zaključak EK-a je da je kratkotrajna daljnja izloženost stanovništva koncentracijama arsena manjim od 30 µg/l prihvatljiva na ograničeno vrijeme bez rizika za zdravlje ljudi, a da je preporuka da navedene osjetljive skupine piju vodu iz alternativnih izvora isključivo zbog mjera opreza. Navodi se i da prisutnost arsena u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju u istočnoj Slavoniji i Baranji, ali i južnoj Mađarskoj, dijelu Vojvodine i zapadnoj Rumunjskoj nije uvijek rezultat onečišćenja zbog ljudskog djelovanja, već se radi o prirodnom podrijetlu stijena s kojima voda dolazi u kontakt.
Dok se slavonske vlasti pitaju čemu uopće ova buka, ako je donedavno bilo dozvoljena količina arsena od 30 mikrograma, podsjetimo da se radi o zdravstvenom problemu. Kad se ljudsko zdravlje prevede u ekonomsko pitanje, onda se pokazuje da je jeftinije izgraditi pročišćivače nego liječiti sve izložene ljude od raka. Arsen izaziva pobačaje i tumore mokraćnog mjehura. Još prije deset godina dozvoljena količina arsena u vodi iznosila je 50 mikrograma po litri. Uzroke strože regulacije treba tražiti upravo u posljedicama po ljudsko zdravlje.
U sklopu Inicijative Pravo na vodu, u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju sutra i preksutra održava se konferencija simboličkog naziva “Preko vode do slobode” na kojoj će osim o zagađenju pitke vode biti riječi i o pošasti izgradnje mini hidroelektrana.