Samoproglašenom “bugarskom Donaldu Trumpu”, Veselinu Mareškom, stvari su krenule pomalo nizbrdo još ovoga proljeća. Njega i njegovu stranku Volju kao bugarskog saveznika na izborima za Europski parlament bila je izabrala Marine Le Pen koja je i dva puta posjetila tu zemlju. No, Volja nije uspjela preći prag i osigurati si zastupnika u Europarlamentu: osvojili su oko 3,5% glasova. Ali Mareški je i dalje ostao zamjenik predsjednika bugarskog parlamenta u kojem kontrolira 11 zastupnika.
Iako formalno u opoziciji, Mareški podupire vladu koju vodi Bojko Borisov. Ali, paralelno sa snižavanjem političkog ugleda počeo mu je patiti i onaj poslovni. Naime, istraživačka novinarka Valija Ačijeva je prije nekoliko godina krenula u istraživanje njegovog poslovnog modela. Inače, Mareški, bivši vlasnik nogometnog kluba Lokomotive iz Plovdiva, svoje poslovno carstvo zasniva na lancu benzinskih pumpi i ljekarni. Ono što ih ističe su ispod tržišne cijene naftnih derivata i lijekova. Nikome nije bilo jasno kako Mareški uspijeva poslovati s tako niskim cijenama, a on je na njima zasnivao i svoj politički put. Tvrdio je da bi svi mogli imati niske cijene, ali da ih u tome ometaju politika, korupcija i monopoli. To mu je bila karta na koju je igrao kao “antiestablišmentski kandidat”. Uz nacionalizam i šovinizam.
Međutim, Ačijeva je nakon dubinskog istraživanja otkrila, da bar u slučaju ljekarni, nema neke velike poslovne ingenioznosti već je posrijedi najobičniji kriminal. I to subvencioniran javnim novcem. Naime, operacija je vrlo jednostavna: jedna kompanija povezana s obitelji Mareški bi uz državnu subvenciju kupovala po povoljnoj cijeni skupe lijekove koji spašavaju živote od jedne američke kompanije. No, ti lijekovi ne bi ostajali u bugarskom zdravstvenom sustavu već bi ih druga kompanija povezana s “bugarskim Trumpom” po dvostrukoj većoj cijeni prodavala jednoj njemačkoj kompaniji. Tom su se operacijom stjecali visoki profiti koji su omogućavali Mareškom da u svojim ljekarnama prodaje lijekove po nižim cijenama. Po cijenu života pacijenata jer očito nekih lijekova nije bilo.
Drugi faktor koji je omogućavao niske cijene bilo je švercanje lijekova iz Turske. Iz Turske se, naime, ne smiju uvoziti lijekovi u zemlje Europske unije jer ne postoji bilateralni sporazum o trgovini lijekovima. Ali, prema onome što je saznala Ačijeva, Mareški ih je dobijao po dvostruko nižoj cijeni od one koju bi plaćao za istu vrstu lijekova u EU. Sva ta saznanja nisu bila dovoljna da se pokrene sudski proces protiv njega, ali on sam je svojim potezom omogućio da ga sud indirektno proglasi krivim. Zajedno sa svojom majkom, Mareški je tužio Ačijevu za klevetu i duševne boli. Međutim, sud je prošlog tjedna zaključio kako tužba nema osnove i kako je obavljeni novinarski rad vjerodostojan. I time, dakle, neizravno proglasio Mareškog krivim. Iz ove bi presude, očito, trebale slijediti i neke optužnice, ali tko zna kako će cijela priča završiti.