Trenutni globalni financijski sustav nije u stanju osigurati javna dobra u opsegu potrebnom za nošenje s klimatskim promjenama, zaključak je Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCATD) u Izvještaju o trgovini i razvoju za 2019. godinu.
Globalna ekonomska kriza koja se razvila 2008. godine, a iza koje je uslijedilo desetljeće mjera štednje, stezanja remena, niske produktivnosti i stagnacije plaća, iza sebe je ostavila duboke i široko rasprostranjene socijalne štete. Ekonomski razvoj usporen je u većini zemalja u razvoju, iako su varijacije među regijama velike. U tim zemljama intenzivirani su napori za stvaranje dobrih radnih mjesta, što je popraćeno ubrzanom urbanizacijom, preuranjenom deindustrijalizacijom i ruralnom stagnacijom. Posljedica svih ovih elemenata je rastuća nejednakost i sve veće političke tenzije, stoji u Izvještaju UN-ove agencije. Istovremeno se diljem svijeta povećava nesigurnost koju nameće neminovni raspad sistema uzrokovan klimatskim promjenama i antropogenim djelovanjem na okoliš. Ipak, usprkos tome, čovječanstvo je samo četiri godine od potpisivanja Pariškog sporazuma već u zaostatku za vlastitim klimatskim ciljevima. To je UN-ovu agenciju dovelo do zaključka da je nužan zajednički globalni pokušaj zaštite zajedničkih i javnih dobara težak oko 2.5 bilijuna američkih dolara godišnje, i to samo za pomoć zemljama u razvoju, pokazuju podaci UNCTAD-a.
Danas, 10 godina od sastanka zemalja G20 u Londonu na kojem je odlučeno da će se uspostaviti stabilnije globalno ekonomsko tržište, čime je potvrđeno da kapitalizam ne ispunjava proklamirane potrebe globalnog društva, svjedočimo tek povećanju nesloge, sve snažnijim sukobima raznih sila oko carina i tarifa, sukobima oko tokova kapitala, i “sve gorem i gorem stanju globalne ekonomije”. Navodi se u UNCTAD-ovom izvještaju u kojem dalje stoji kako “svi ti sukobi ekonomskih i političkih globalnih elita izazivaju nestabilnosti, i što je još važnije, ne uspijevaju ni približno razriješiti ekonomske, socijalne i okolišne izazove s kojima se cijeli svijet danas nosi.”
Globalni Green New Deal
Ove su premise dovele UN do zaključka kako ispunjenje globalnih ekoloških ciljeva za 2030. godine zahtijeva da se globalni ekonomski sustav promijeni i to s fokusom na Globalni Green New Deal, te da se financijska budućnost svijeta planira radikalno drugačije nego do sada. UNCTAD smatra da odluku o tome u kom smjeru će se mijenjati financijski sustav treba donijeti na temelju ozbiljnih diskusija o mogućnostima javnih financiranja, što bi bilo dijelom procesa popravljanja društvenog ugovora koji bi osigurao inkluzivne i održive ishode, a koji bi se temeljio na odgovoru na pitanje na koji način iskoristiti privatne financije za veću socijalnu dobrobit.
S ovim premisama UNCTAD poziva sve vlade svijeta da revidiraju pravila međunarodne trgovine i međunarodni monetarni sustav na način da sve zemlje, posebno one u razvoju, dobiju mogućnost razvoja kapitalnih investicija za dekarbonizaciju svojih ekonomija.
Globalna ekonomija kakva je danas ne zadovoljava potrebe svih ljudi ni približno jednako. Štoviše, s obzirom na aktualna pravila i političke konfiguracije te dinamike na tržištu i korporativne moći, ekonomske razlike će se i dalje povećavati, a ekološka degradacija intenzivirati. Javno privatna partnerstva rađena po dosadašnjim pravilima nisu rezultirala socijalnim benefitima, stoga UNCTAD apelira na vlade svijeta da preuzmu glavnu ulogu na međunarodnoj ekonomskoj sceni i promijene aktualna socijalno štetna pravila.
Ukrotiti privatni kapital
Neka od novih pravila omogućila bi otpis i restrukturiranje dugova prezaduženim zemljama i siromašnima, a s ciljem razvoja zelenih politika. Druge mjere uključuju osnivanje još jednog globalnog fonda za zaštitu okoliša koji bi osiguravao stabilno financiranje za izvanredne situacije. UNCTAD predlaže da se ta sredstva preuzmu od međunarodnih monetarnih rezervi trenutno čuvanih u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) te da ta sredstva služe kao dodatak nacionalnim valutama. UNCTAD također navodi kako pitanja prekograničnih tokova kapitala ne bi trebala ležati u rukama međunarodne trgovine, već u rukama vlada koje bi trebale uvesti strože kontrole kapitala. Također bi trebalo osnovati međunarodne institucije za kontrolu kapitala, posebno investicije međunarodnog kapitala u zemlje u razvoju.
Ova UN agencija također podržava ideju francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o osnivanju Europske klimatske banke, ali dodaje kako također treba promijeniti fokus centralnih banaka sa nadgledanja nacionalnih valuta ka prioritetu financiranja sanacije klime i okoliša. Nadalje, UNCTAD poziva na uvođenje globalnog minimalnog korporativnog poreza na multinacionalke u iznosu od 20 do 25 posto, te kako ova mjera nije alternativa kontroli kapitala, već je nužno uvesti obje mjere.
Privatni kapital neće provesti sve ove mjere, stoga je nužna intervencija vlada. Kako bi se sve predloženo isfinanciralo, UNCTAD predlaže osnivanje javnih banaka jer je trenutni sustav potpuno podbacio. Uz ovakve mjere, financije za zelene politike mogle bi se povećati na čak 1.7 bilijuna godišnje, pri čemu bi se stvorilo još 170 milijuna poslova diljem svijeta, dok bi globalni jug napokon doživio čistu industrijalizaciju, stoji u Izvještaju.