Ako bi trebalo izabrati robu koja predstavlja simbol suvremenog kapitalizma onda bi to vjerojatno bio – iPhone. Vrhunska tehnologija i dizajn te nezaobilazan pečat koji ostavlja u svakodnevnom iskustvu odnosa sa svijetom. A kao takav, predstavlja i najpodatniju ulaznu točku za analizu suvremenog kapitalizma. Na taj se poduhvat odlučila ekipa s Tricontinentala, međunarodnog instituta za društvena istraživanja.
Naime, oni su odlučili izračunati stopu eksploatacije radnika u proizvodnji iPhonea. Oslanjanju se pritom na Marxovu formulu iz Kapitala po kojoj stopu eksploatacije čini omjer viška vrijednosti i vrijednosti. Rezultat istraživanja u kojem su elegantno i prijemčivo pojašnjeni Marxovi pojmovi i formule, objavljen je u “Bilježnici”, atraktivno dizajniranoj publikaciji koja je u obliku pdf-a dostupna za skidanje. A da bi došli do izračuna stope eksploatacije, istraživači su morali napraviti široki analitičko-povijesni zahvat.
Prvo je trebalo ponuditi povijesni prikaz promjena tehnoloških, logističkih, ekonomskih i političkih uvjeta u posljednjih nekoliko desetljeća koje su omogućile proizvodnju iPhonea. Od razvitka telekomunikacijskog sustava i kontejnerizacije prijevoza preko otvaranja Kine tržištu do uspostave trgovinskih sporazuma i novih patentnih politika. U takvom kontekstu je uspostavljen globalni lanac vrijednosti u kojem funkcionira i Apple. Za razliku od velikih kompanija nakon Drugog svjetskog rata koje su bile koncentrirane na jednom mjestu, danas je proizvodnja parcelizirana: različiti dijelovi se proizvode na različitim mjestima, a potrebni sirovi materijali se dostavljaju just-in-time po potrebi. Takva je parcelizacija posljednjih desetljeća i efikasno ugušila radničke otpore koji su bili puno jednostavniji za organizirati kad se proizvodnja cijelog proizvoda odvijala na jednom mjestu.
Nakon što su uvjerljivo i prijemčivo objasnili sve te promjene, autori su se fokusirali na sam iPhone. Ili preciznije: na sastojke potrebne za njegovu proizvodnju i na konkretnu organizaciju proizvodnje. Od dizajniranja u Americi preko rudarenja minerala u Africi do sastavljanja dijelova u Kini. Ključna stavka tako raspršenog proizvodnog procesa jest jeftina radna snaga, kao i niža porezna opterećenja kojima slabije razvijene zemlje mame investitore. Ili vrlo slikovito: da se proizvodi isključivo u SAD-u, iPhone bi morao koštati 30.000 dolara. Zbog cijene rada i visine poreza. Drugim riječima, Apple bi propao.
Nakon pojašnjenja teorijske i povijesne pozadine te konkretnog prikaza proizvodnje samog iPhonea, autori su pripremili teren za konkretni cilj: izračun stope eksploatacije. Prije nego što su ga izložili, iznijeli su par disklejmera. Svjesni su metodoloških i teorijskih problema pretvaranja vrijednosti u cijene u marksističkoj analizi. Riječ je o stoljetnoj i pomalo opskurnoj raspravi u marksističkoj tradiciji. No, bez obzira na sve zamke i probleme, smatraju kako je rezultat dovoljno uvjerljiv i bez teorijske pedanterije. Također, nisu im bili dostupni svi podaci vezani uz nadnice pojedinih dijelova radne snage u proizvodnom procesu, ali smatraju da su prosječne nadnice u specifičnim sektorima u specifičnim državama dovoljnu blizu da ne predstavljaju metodološki problem.
A rezultat do kojeg su došli je sljedeći: stopa eksploatacije radne snage u procesu proizvodnje iPhonea 25 puta je veća od stope eksploatacije radne snage u tekstilnoj industriji u Manchesteru u 19. stoljeću koju je Marx koristio kao primjer u Kapitalu. Čak i ako posumnjamo, metodološki ili empirijski, u konačnu preciznost rezultata, i dalje je itekako indikativan i poučan. I na teorijskom planu: Marx je, očito, i dalje aktualan, i na političkom planu: distribucija bogatstva je skandalozno nepravedna i promjena nije moguća bez političkog učešća onih koji to bogatstvo proizvode. U svakom slučaju, topla preporuka za čitanje.